JEDNA od mnogih poučnih usporedbi koje je ispričao Isus Krist govori o bogatom zemljoposjedniku. Da bi sebi osigurao budućnost, planirao je sagraditi veće žitnice. Pa ipak, u Isusovoj usporedbi naziva ga se ‘bezumnikom’ (Luka 12:16-21). Neki prijevodi Biblije čak koriste riječ “luđak”. Čemu takva oštra osuda?

Po svemu sudeći, taj se bogati čovjek nije obazirao na Boga dok je činio planove za budućnost niti mu je pripisao ikakvu zaslugu za plodnost zemlje (Matej 5:45). Umjesto toga, hvalio se: “Dušo, imaš mnoga dobra u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, uživaj.” Da, mislio je da će ishod njegovog truda poslužiti kao “visok zid” (Priče Salamunove 18:11).

Upozoravajući na takvu oholost, učenik Jakov je napisao: “Slušajte sad, vi koji govorite: ‘Danas ili sutra otputovat ćemo u taj i taj grad i provesti ondje godinu dana, i poslovat ćemo i ostvariti dobit’, a ne znate kakav će vaš život biti sutra. Jer ste izmaglica koja se nakratko javlja i zatim nestaje” (Jakov 4:13, 14).

U skladu s tim riječima, bogatom čovjeku iz Isusove usporedbe rečeno je: “Bezumniče, ove noći tražit će tvoju dušu od tebe. Tko će onda imati ono što si skupio?” Poput izmaglice koja nestaje, bogati je čovjek umro prije nego je vidio ispunjenje svojih snova. Razumijemo li što iz toga učimo? Isus je rekao: “Tako biva onome tko skuplja blago za sebe, a nije bogat pred Bogom.” Jesi li “bogat pred Bogom”?