KRŠĆANI u Judeji suočavali su se sa snažnim protivljenjem, a usto su se morali odupirati materijalističkim stavovima sredine u kojoj su živjeli. Kako bi ih ojačao, apostol Pavao citirao je riječi koje je Jehova uputio Izraelcima prije nego su ušli u Obećanu zemlju. Pavao je napisao: “Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti” (Hebrejima 13:5; 5. Mojsijeva 31:6). Ovo je obećanje sasvim sigurno ojačalo kršćane koji su u prvom stoljeću živjeli u Judeji.

To jamstvo treba i nama dati snage da se naučimo živjeti s brigama koje nose ova “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). Ako se uzdamo u Jehovu i u skladu s time postupamo, on će nam pomagati i u najtežim situacijama. Pogledajmo kako se Jehova drži svog obećanja u situaciji kad netko neočekivano ostane bez sredstava za život.

Širom svijeta sve je više nezaposlenih ljudi. Jedan poljski časopis navodi da se nezaposlenost smatra “jednim od najtežih socioekonomskih problema”. Industrijalizirane zemlje nisu iznimka. Naprimjer, čak i u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj broj nezaposlenih je 2004. godine “narastao na preko 32 milijuna, što je više nego tijekom velike ekonomske krize 1930-ih”. Prema podacima Glavnog statističkog ureda u Poljskoj, ta je zemlja u prosincu 2003. imala tri milijuna nezaposlenih, što je “18 posto radno sposobnog stanovništva”. Jedan izvor navodi da je 2002. godine u Južnoafričkoj Republici čak 47,8 posto Afrikanaca bilo nezaposleno.

Nezaposlenost i neočekivani gubitak posla pogađaju mnoge, pa čak i Jehovine sluge. “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” mogu zadesiti svakoga (Propovjednik 9:11, NS). I mi bismo se mogli naći u situaciji zbog koje bismo poput psalmista Davida mogli reći: “Postale su velike tjeskobe moga srca” (Psalam 25:17, Šarić). Da li bi se znao nositi s takvim teškim okolnostima? One mogu utjecati na tvoje emocionalno, duhovno i financijsko stanje. Ako si ostao bez posla,  što možeš poduzeti kako bi se što bolje nosio s tom situacijom?

Psiholog Janusz Wietrzyński kaže da “gubitak posla više pogađa muškarce” zbog uvriježenog gledišta da oni trebaju prehranjivati obitelj. Wietrzyński kaže da nezaposlenost kod čovjeka može izazvati “čitav niz snažnih emocija”, od gnjeva do mirenja sa situacijom. Otac bi zbog toga što je ostao bez posla mogao izgubiti samopoštovanje i početi se “prepirati s obitelji”.

Adam, kršćanin i otac dvoje djece, objašnjava kako se osjećao kad je ostao bez posla. On kaže: “Postao sam razdražljiv. Sve me je smetalo. Noću sam sanjao o poslu i o tome kako da se brinem za djecu i suprugu, koja je također neočekivano ostala bez posla.” Ryszard i Mariola, bračni par s djetetom, ostali su bez primanja u vrijeme kada su trebali otplaćivati veći bankovni kredit. Supruga se prisjeća: “Stalno sam bila zabrinuta. Savjest me opterećivala jer sam mislila da nismo ni trebali podići taj kredit. Neprestano sam mislila da sam ja za sve kriva.” U takvoj situaciji lako možemo postati ljuti, zabrinuti ili ogorčeni, zbog čega bismo mogli biti emocionalno shrvani. Kako možemo nadvladati negativne emocije?

Biblija pruža djelotvoran savjet kako zadržati pozitivan stav. Apostol Pavao nas potiče: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Molitva Jehovi pomoći će nam da imamo “Božji mir”, odnosno da budemo spokojni jer se oslanjamo na njega. Adamova supruga Irena kaže: “U molitvi smo govorili Jehovi o svojoj situaciji i da nastojimo još više pojednostaviti život. Moj suprug je sklon previše se brinuti, no ovaj je put osjećao da će se već naći neko rješenje.”

Ako si neočekivano ostao bez posla, poslušaj sljedeći savjet Isusa Krista koji je dao u Propovijedi na gori: “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući. (...) Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:25, 33). Ryszardu i Marioli ovaj je savjet pomogao da emocionalno izdrže situaciju. “Suprug me uvijek iznova tješio i ponavljao da nas Jehova neće ostaviti”, prisjeća se Mariola. Njen suprug dodaje: “Zajedno smo se usrdno molili i tako smo se još više približili Bogu, a i jedno drugome. To nam je dalo utjehu koja nam je bila potrebna.”

Božji sveti duh također nam pomaže nositi se s osjećajima. Sveti duh nas potiče da pokazujemo samosvladavanje, a ono nam pomaže da se kontroliramo i da budemo smireni (Galaćanima 5:22, 23). To možda nije jednostavno, ali je ipak moguće budući da je Isus zajamčio da će “Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole” (Luka 11:13; 1. Ivanova 5:14, 15).

Neočekivani gubitak posla isprva može zabrinuti čak i jako stabilnog kršćanina, no ne bismo smjeli zbog toga zanemariti svoje duhovne potrebe. Mojsiju se, naprimjer, s 40 godina život posve promijenio jer je izgubio visok položaj na dvoru i postao pastir, što je Egipćanima bio omražen posao (1. Mojsijeva 46:34). Mojsije se morao prilagoditi novonastalim okolnostima. Dopustio je da ga Jehova sljedećih 40 godina oblikuje i priprema za nove zadatke koji su bili pred njim (2. Mojsijeva 2:11-22; Djela apostolska 7:29, 30; Hebrejima 11:24-26). Premda se suočavao s poteškoćama, Mojsije je bio usredotočen na duhovne stvari i spremno je prihvatio da ga Jehova oblikuje. Nemojmo nikada dopustiti da zbog nepovoljnih okolnosti zanemarujemo duhovne vrijednosti!

Premda nas gubitak posla može jako pogoditi, to je prilika da ojačamo svoj odnos s Jehovom Bogom i još se više zbližimo s njegovim narodom. Adam, kojeg smo ranije spomenuli, upravo je to učinio. On kaže: “Kad smo supruga i ja ostali bez posla, nismo ni pomišljali da ne idemo na kršćanske sastanke ili da manje odlazimo u službu propovijedanja. Takav način razmišljanja pomogao nam je da nas ne brine previše što će biti sutra.” Ryszard slično tome kaže: “Da nismo išli na sastanke i u službu, ne bismo izdržali, brige bi nas sigurno izjedale. Duhovni razgovori s drugima bili su nam prava okrepa, jer smo mislili na njihove potrebe, a ne na svoje” (Filipljanima 2:4).

 Da, umjesto da se brineš što si ostao bez posla, vrijeme koje imaš nastoj iskoristiti za duhovne aktivnosti, proučavanje, skupštinske aktivnosti ili pojačanu službu propovijedanja. Tada nećeš biti besposlen, već ćeš biti ‘bogato zaposlen u Gospodinovom djelu’, što će donijeti radost i tebi i iskrenim osobama koje će se odazvati na poruku o Kraljevstvu koju propovijedaš (1. Korinćanima 15:58).

No, duhovna hrana ne može nahraniti prazan želudac. Stoga trebamo imati na umu sljedeće načelo: “Zaista, ako se tko ne brine za one koji su njegovi, a posebno za svoje ukućane, odrekao se vjere i gori je od onoga koji nema vjere” (1. Timoteju 5:8). Adam kaže: “Premda su nam braća u skupštini spremna pomoći da zbrinemo svoje fizičke potrebe, kao kršćani dužni smo truditi se naći posao.” Iako se možemo osloniti na to da će nam Jehova i njegov narod pomoći, ne smijemo zaboraviti da trebamo učiniti što možemo kako bismo našli posao.

Što možeš učiniti? “Nemoj čekati prekriženih ruku da ti Bog pomogne i nadati se da će se dogoditi čudo”, kaže Adam. “Kad tražiš posao, nemoj oklijevati reći da si Jehovin svjedok. Poslodavci to često cijene.” Ryszard savjetuje: “Pitaj svakoga koga poznaš da li zna nudi li se neki posao, redovito odlazi u zavod za zapošljavanje, gledaj oglase poput ovih: ‘Traži se žena koja će se brinuti za invalidnu osobu’ ili ‘Privremeni posao: branje jagoda’. Nemoj prestati tražiti! Nemoj biti previše izbirljiv, čak ni ako ti se nudi neki manje cijenjen posao ili posao koji ne zadovoljava tvoje ambicije.”

Da, ‘Jehova je tvoj pomoćnik’. On te ‘nikako neće ostaviti i nipošto te neće napustiti’ (Hebrejima 13:5, 6). Doista ne trebaš biti pretjerano zabrinut. Psalmist David je napisao: “Predaj Jehovi put svoj, i uzdaj se u njega, on će učiniti” (Psalam 37:5). ‘Predati Jehovi svoj put’ znači osloniti se na njega i činiti što on kaže čak i kada okolnosti nisu baš najbolje.

Adam i Irena uspjeli su zbrinuti svoje potrebe tako što su prali prozore i stubišta te bili štedljivi. Također su redovito odlazili u agenciju za zapošljavanje. “Pomoć nam je uvijek stigla baš u pravi čas”, kaže Irena. Njen suprug dodaje: “Vrijeme je pokazalo da ono za što smo se molili nije uvijek bilo Božja volja. To nas je naučilo da se oslanjamo na njegovu mudrost, a da ne postupamo onako kako sami mislimo da je dobro. Puno je bolje strpljivo čekati na rješenje od Boga” (Jakov 1:4).

Ryszard i Mariola radili su različite privremene poslove, no usto su i propovijedali na područjima gdje je bila veća potreba za propovjednicima. “Znali smo dobiti posao taman kad bismo potrošili sve zalihe hrane”, kaže Ryszard. “Odbili smo dobro plaćene poslove koji bi nas sprečavali da izvršavamo svoje teokratske obaveze. Radije smo čekali na Jehovu.” Oboje su uvjereni da je Jehova tako vodio stvari da su mogli vrlo povoljno unajmiti stan i da je Ryszard na koncu dobio posao.

Ostaneš li bez sredstava za život doista se možeš osjećati shrvano, no zašto to ne bi smatrao dobrom prilikom da se uvjeriš kako te Jehova nikada neće napustiti? Jehova se doista brine ze tebe (1. Petrova 5:6, 7). Preko proroka Izaije obećao je: “Ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti” (Izaija 41:10). Nemoj nikada dopustiti da te shrva bilo koja neočekivana okolnost, pa niti gubitak posla. Učini sve što možeš, a onda stvar prepusti Jehovi u ruke. Čekaj na Jehovu, i to “mirno” (Plač Jeremijin 3:26). On će te bogato nagraditi (Jeremija 17:7).