1. Navedi primjer opravdanog ponosa.

JESI li ikada doživio nešto što ti je srce ispunilo ponosom? Većina nas iskusila je taj ugodan osjećaj. To što katkad osjetimo ponos nije ništa loše. Naprimjer, kad neki kršćanski bračni par pročita na svjedodžbi da je njihova kćerka imala uzorno vladanje i da je marljiv učenik, lica im se sigurno ozare zbog njenog uspjeha. Apostol Pavao i njegovi suradnici bili su ponosni na braću u jednoj novoj skupštini koju su pomogli osnovati jer su vjerno podnosila progonstvo (1. Solunjanima 1:1, 6; 2:19, 20; 2. Solunjanima 1:1, 4).

2. Zašto je ponos obično nepoželjan?

² Iz tih primjera vidimo da ponos može podrazumijevati zadovoljstvo zbog nečega što je postignuto ili nečega što se posjeduje. No ponos često ukazuje na neprimjerenu samouvjerenost, osjećaj nadmoći zbog vlastitih sposobnosti, izgleda, bogatstva ili statusa. Često ga se prepoznaje po arogantnom stavu, bahatom držanju. Takvog se ponosa mi kao kršćani moramo čuvati. Zašto? Zato što imamo urođenu sklonost sebičnosti koju smo naslijedili od našeg praoca Adama (1. Mojsijeva 8:21). Zbog toga nas srce lako može navesti da počnemo gajiti ponos iz neispravnih razloga. Naprimjer, kršćani se moraju boriti protiv toga da budu ponosni na svoju narodnost, rasu, bogatstvo, obrazovanje, talente ili uspjeh na poslu, i to kad se uspoređuju s drugima. Ponos koji nastaje iz tih razloga neispravan je i izaziva Jehovino negodovanje (Jeremija 9:23; Djela apostolska 10:34, 35; 1. Korinćanima 4:7; Galaćanima 5:26; 6:3, 4).

3. Što je oholost, i što je Isus rekao o njoj?

³ Postoji još jedan razlog zašto se trebamo boriti protiv neispravnog ponosa. Ako dozvolimo da se razvija u našem srcu, može biti popraćen prezirom te prerasti u oholost. Što je oholost? Osim što se osjeća nadmoćno, ohola se osoba ponaša podcjenjivački prema onima koje smatra manje vrijednima (Luka 18:9; Ivan 7:47-49). Isus je “oholost” spomenuo zajedno s drugim zlim osobinama koje izlaze ‘iz srca’ i “onečišćuju čovjeka” (Marko 7:20-23). Kršćani shvaćaju koliko je važno paziti da im se srce ne uzoholi.

4. Kako nam pomaže razmišljanje o biblijskim primjerima oholih osoba?

⁴ Ukoliko razmisliš o nekim biblijskim izvještajima o oholim osobama, to će ti pomoći da i ti ne postaneš ohol. Na taj ćeš način lakše prepoznati neispravan ponos koji  možda nosiš u sebi ili koji se s vremenom može pojaviti kod tebe. To će ti pomoći da odbaciš misli i osjećaje zbog kojih se tvoje srce može uzoholiti. Tada nećeš iskusiti loše posljedice do kojih će doći kad Bog ispuni svoje upozorenje: ‘Iz tebe ću ukloniti hvalisavce ohole, i nikada se više nećeš oholo uzdizati na svetoj gori mojoj’ (Sofonija 3:11, NS).

5, 6. Kako je faraon pokazao da je ohol, i s kojim ishodom?

⁵ Kako Jehova gleda na ohole možeš vidjeti i po načinu na koji se ophodio s moćnim vladarima poput faraona. Nema sumnje da je faraon imao oholo srce. Smatrao je sebe bogom kojeg treba obožavati i prezirao je svoje robove Izraelce. Obrati pažnju na to kako je reagirao kad su zatražili da ih pusti da idu u pustinju ‘praznovati praznik’ Jehovi. “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraela?” oholo je rekao faraon (2. Mojsijeva 5:1, 2).

⁶ Nakon što je egipatski vladar doživio šest nevolja, Jehova je rekao Mojsiju da ga upita: “I ti se još podižeš [“oholo uzdižeš”, NS] na moj narod, i nećeš da ga pustiš?” (2. Mojsijeva 9:17). Mojsije je potom najavio sedmu nevolju — tuču koja je opustošila zemlju. Čim je nakon desete nevolje pustio Izraelce da odu, faraon se predomislio i krenuo u potjeru za njima. Na koncu su se on i njegova vojska našli zarobljeni u Crvenom moru. Što li su mislili dok se more zatvaralo nad njima! Koji je bio ishod faraonove oholosti? Njegovi najbolji vojnici rekli su: ‘Bježimo od Izraela, jer se Jehova bije za njih protiv Egipćana’ (2. Mojsijeva 14:25).

7. Kako su babilonski vladari pokazali oholost?

⁷ Jehova je ponizio i druge ohole vladare. Jedan od njih bio je asirski kralj Senaherib (Izaija 36:1-4, 20; 37:36-38). Asiriju su na koncu osvojili Babilonci, no ponižena su bila i dva ohola babilonska kralja. Prisjeti se gozbe koju je organizirao kralj Baltazar kada su on i njegovi gosti dostojanstvenici pili vino iz posuda odnesenih iz Jehovinog hrama, slaveći babilonske bogove. Odjednom su se pojavili prsti ljudske ruke i napisali poruku na zidu. Kad je prorok Danijel zamoljen da rastumači tajanstveni natpis, podsjetio je kralja Baltazara: ‘Bog višnji dade kraljevstvo Nabuhodonozoru ocu tvojemu. Ali kada mu se duh posili u oholosti, bi smetnut s kraljevskoga prijestolja svojega, i uzeše mu slavu. A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo’ (Danijel 5:3, 18, 20, 22). Iste te noći medo-perzijska vojska osvojila je Babilon, a Baltazar je ubijen (Danijel 5:30, 31).

8. Kako se Jehova ophodio s oholim osobama?

⁸ Sjeti se i drugih oholih osoba koje su prezirale Jehovin narod: filistejskog diva Golijata, perzijskog upravitelja Amana i kralja Heroda Agripe, koji je upravljao provincijom Judejom. Bog im je zbog njihove oholosti uzrokovao ponižavajuću smrt (1. Samuelova 17:42-51; Estera 3:5, 6; 7:10; Djela apostolska 12:1-3, 21-23). Jehovin način ophođenja s tim oholim osobama ističe sljedeću istinu: “Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast” (Priče Salamunove 16:18). Doista nema sumnje da se ‘Bog suprotstavlja oholima’ (Jakov 4:6).

9. U kom su pogledu kraljevi Tira postali izdajice?

⁹ Za razliku od oholih vladara Egipta, Asirije i Babilona, kralj Tira u jednom je periodu pomagao Božjem narodu. Tokom vladavine kraljeva Davida i Salamuna poslao je vješte majstore i materijal potreban za gradnju dvora i Božjeg hrama (2. Samuelova  5:11; 2. Dnevnika 2:11-16). Nažalost, s vremenom su se kraljevi Tira okrenuli protiv Jehovinog naroda. Zašto? (Psalam 83:3-7; Joel 3:4-6; Amos 1:9, 10).

10, 11. (a) Koga se može usporediti s kraljevima Tira? (b) Zašto su Tirci promijenili svoj stav prema Izraelu?

¹⁰ Jehova je nadahnuo proroka Ezehijela da razotkrije i osudi dinastiju kraljeva Tira. Poruka upućena ‘tirskom kralju’ sadrži riječi koje se mogu primijeniti kako na tirsku dinastiju tako i na prvog izdajnika, Sotonu, koji “nije čvrsto stajao u istini” (Ezehijel 28:12; Ivan 8:44). Sotona je prije bio vjerno duhovno stvorenje u Jehovinoj organizaciji nebeskih sinova. Jehova Bog je preko Ezehijela ukazao na glavni razlog zašto su ga izdali kako tirska dinastija tako i Sotona:

¹¹ “Bio si u Edenu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje (...). Ti si bio kerub, pomazan da zaklanjaš (...). Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi. Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato (...) zatrću te (...), kerube zaklanjaču! Srce se tvoje ponese [“uzoholi”, St] ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošću svojom” (Ezehijel 28:13-17). Da, oholost je navela kraljeve Tira da napadnu Jehovin narod. Tir je postao neizmjerno bogat trgovački centar, poznat po svojim izvrsnim proizvodima (Izaija 23:8, 9). Kraljevi Tira imali su previsoko mišljenje o sebi i počeli su ugnjetavati Božji narod.

12. Zašto je Sotona postao izdajnik, i što čini?

¹² Slično tome, duhovno stvorenje koje je postalo Sotona prije je imalo mudrost potrebnu da ispuni svaki zadatak koji mu je Bog dao. Umjesto da je bio zahvalan, on se “napuhao od ponosa” i počeo prezirati Božji način vladanja (1. Timoteju 3:6). Bio je toliko pun sebe da je žudio za tim da ga Adam i Eva obožavaju. Ta pokvarena želja postala je plodna i rodila grijeh (Jakov 1:14, 15). Sotona je prevario Evu i ona je pojela plod s jedinog stabla s kojeg im je Bog zabranio jesti. Potom je Sotona preko nje naveo i Adama da okusi zabranjeni plod (1. Mojsijeva 3:1-6). Tako je prvi ljudski par pokazao da ne priznaje da Bog ima pravo vladati nad njima i zapravo je počeo obožavati Sotonu. Njegova oholost ne poznaje granice. On je sva razumom obdarena stvorenja na nebu i na Zemlji, uključujući i Isusa Krista, nastojao navesti na to da obožavaju njega i tako odbace Jehovu kao Vrhovnog Vladara. Na isto to i danas navodi ljude (Matej 4:8-10; Otkrivenje 12:3, 4, 9).

13. Koje su posljedice oholosti?

 ¹³ Dakle, oholost potječe od Sotone. Ona je glavni razlog grijeha, patnje i iskvarenosti u današnjem svijetu. Kao “bog ovog sustava stvari”, Sotona nastavlja promicati neispravni ponos i oholost (2. Korinćanima 4:4). Budući da zna da ima malo vremena, vodi rat protiv pravih kršćana. Cilj mu je da ih okrene protiv Boga, da postanu ljubitelji sebe, umišljeni i oholi. Biblija je prorekla da će takve sebične osobine biti uobičajene u ovim “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1, 2; Otkrivenje 12:12, 17).

14. Na temelju čega Jehova odlučuje kako će postupati sa svojim razumom obdarenim stvorenjima?

¹⁴ Isus Krist je hrabro razotkrivao loše posljedice Sotonine oholosti. U najmanje tri prilike i u prisutnosti samopravednih neprijatelja Isus je ukazao na pravilo po kojem Jehova odlučuje kako će postupati s ljudima: “Svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 14:11; 18:14; Matej 23:12).

15, 16. Zašto se Agara uzoholila?

¹⁵ Možda si primijetio da primjeri oholosti koje smo dosad naveli uključuju istaknute osobe. Znači li to da obični ljudi ne naginju oholosti? Daleko od toga! Obrati pažnju na jedan događaj iz Abrahamove obitelji. Taj patrijarh nije imao sina koji bi ga naslijedio, a njegova žena Sara bila je u dobi kad više nije mogla imati djece. Bio je običaj da čovjek koji bi se našao u situaciji sličnoj Abrahamovoj uzme drugu ženu i s njom ima djecu. Bog je dozvoljavao takve brakove jer još nije došlo vrijeme da njegovi pravi sluge primjenjuju izvorno načelo o braku (Matej 19:3-9).

¹⁶ Abraham je na nagovor svoje žene Sare pristao da ima nasljednika preko njene egipatske sluškinje Agare. Kao Abrahamova inoča, Agara je zatrudnjela. Trebala je biti veoma zahvalna za tu čast. Umjesto toga, dozvolila je da joj se srce uzoholi. Biblija kaže: “Kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.” Takav stav uzrokovao je toliki razdor u Abrahamovoj obitelji da je Sara otjerala Agaru. No postojalo je rješenje za taj problem. Božji anđeo savjetovao je Agari: “Vrati se svojoj gospodarici  i pokori joj se!” (1. Mojsijeva 16:4, 9; St). Agara je, po svemu sudeći, poslušala taj savjet, promijenila svoj stav prema Sari i postala pretkinja mnoštva ljudi.

17, 18. Zašto se svi trebamo čuvati oholosti?

¹⁷ Agarin slučaj pokazuje da se čovjek može uzoholiti kad mu u životu krene dobro. Iz toga učimo da čak i kršćanin koji je čistim srcem služio Bogu može postati ohol kad se obogati ili stekne moć. Takav može postati i ako ga drugi hvale zbog uspjeha, mudrosti ili nekog talenta. Da, kršćanin treba paziti da se njegovo srce ne uzoholi. To se naročito može desiti ako postigne kakav uspjeh ili dobije veća zaduženja.

¹⁸ Najsnažniji razlog zašto se čuvati oholosti jest Božji stav prema toj osobini. Njegova Riječ kaže: “Ponosite oči i oholo srce i svjetiljka opakih — to je grijeh” (Priče Salamunove 21:4, St). Zanimljivo je da Biblija osobito kršćane “koji su bogati u sadašnjem sustavu stvari” upozorava da ne budu “uobraženi” (1. Timoteju 6:17; 5. Mojsijeva 8:11-17). Kršćani koji nisu bogati ne smiju imati “zavidno oko” i trebaju upamtiti da se oholost može pojaviti kod svakoga — kako kod bogatih tako i kod siromašnih (Marko 7:21-23; Jakov 4:5).

19. Zašto je Ozija izgubio dobar glas?

¹⁹ Oholost zajedno s drugim zlim osobinama može uništiti dobar odnos s Jehovom. Uzmimo za primjer početak vladanja kralja Ozije: “On činjaše što je pravo pred Jehovom (...). I tražaše Boga (...); i dokle god tražaše Jehovu, davaše mu sreću Bog” (2. Dnevnika 26:4, 5). Nažalost, kralj Ozija izgubio je dobar glas jer mu se ‘ponijelo [“uzoholilo”, NS] srce te se pokvario’. Počeo je o sebi misliti previsoko te je čak ušao u hram i prinio kâd. Kad su ga svećenici upozorili da ne čini nešto tako drsko, on se ‘razgnjevio’. Zbog toga ga je Jehova Bog kaznio gubom te je umro izgubivši njegovu naklonost (2. Dnevnika 26:16-21).

20. (a) Kako je umalo okaljan dobar glas kralja Ezehije? (b) Što ćemo saznati u sljedećem članku?

²⁰ Usporedi to s primjerom kralja Ezehije. Jednom prilikom dobar glas koji je uživao taj kralj umalo je okaljan jer se “uzoholio”. Pa ipak, Ezehija se “ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce” i ponovno je stekao Božju naklonost (2. Dnevnika 32:25, 26, St). Zapazi da je lijek za Ezehijinu oholost bila poniznost. Da, poniznost je suprotna oholosti. Stoga ćemo u sljedećem članku razmotriti kako kao kršćani možemo razvijati i čuvati poniznost.

21. Što ponizni kršćani mogu očekivati?

²¹ No nikada ne zaboravimo sve loše posljedice koje donosi oholost. Budući da  se ‘Bog suprotstavlja oholima’, budimo odlučni odbaciti neispravni ponos. Dok se god trudimo biti ponizni kršćani, možemo očekivati da ćemo preživjeti Božji veliki dan kad će oholi i posljedice njihovog postupanja biti uklonjeni sa Zemlje. Tada će se ‘oholost ljudska skršiti i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini — u dan onaj’ (Izaija 2:17, St).