1, 2. Što je bilo zajedničko mnogim vladarima?

EGIPATSKE piramide svjedoče o ljudima koji su nekoć vladali tom zemljom. Drugi koji su ostavili trag u povijesti bili su Senaherib iz Asirije, Aleksandar Veliki iz Grčke i Julije Cezar iz Rima. Svi ti vladari imali su nešto zajedničko. Nisu bili poznati kao istinski ponizni ljudi (Matej 20:25, 26).

² Možeš li zamisliti da bi neki od spomenutih vladara imao običaj pretražiti svoje kraljevstvo kako bi našao neznatne podanike kojima treba utjeha? Sigurno ne možeš! Nemoguće je zamisliti i da bi išli u skromne domove potlačenih ljudi kako bi ih ohrabrili. Kako se samo njihov stav prema malim ljudima razlikuje od stava Vrhovnog Vladara svemira, Jehove Boga!

3. Kako se Vrhovni Vladar ophodi sa svojim ljudskim podanicima?

³ Jehova je beskrajno velik i uzvišen. Pa ipak, “oči Jehovine gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9). A što Jehova čini kad pronađe svoje ponizne sluge koji su potišteni zbog različitih problema? On takoreći “živi” s takvima tako što koristi svoj sveti duh kako bi ‘oživio duh smjernih i srce skrušenih’ (Izaija 57:15). Ojačani, njegovi mu sluge mogu nastaviti radosno  služiti. Koliku samo poniznost Bog pokazuje!

4, 5. (a) Kako je psalmist gledao na Božji način vladanja? (b) Što znači to da se Bog “sagiba” kako bi pomogao ‘ubogome’?

⁴ Nitko drugi u svemiru nije pokazao toliku poniznost kao Svevišnji Gospodin s ciljem da pomogne grešnim ljudima. Psalmist je s pravom napisao: “Uzvišen je nad svima narodima Jehova; svrh nebesa je slava njegova. Tko je kao Jehova, Bog naš, koji sjedi na visini; koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega” (Psalam 113:4-7).

⁵ Obrati pažnju na riječ “sagiba”. Kad se odnosi na ljude, ta riječ u izvornom jeziku može imati negativnu konotaciju i može značiti ‘svisoka gledati na podređenu osobu ili onu koja je u nepovoljnom položaju’. Takav oholi stav nipošto ne ocrtava Jehovu Boga, koji je čist i svet te je stoga lišen ‘oholosti’ (Marko 7:22, 23). No izraz ‘sagibati se’ može prenositi misao o tome da netko postaje ravan nekome tko ima niži društveni položaj ili da napušta svoj položaj kad se ophodi s neznatnijima od sebe. Stoga riječi iz Psalma 113:6 u nekim prijevodima Biblije glase kao da Bog pokazuje poniznost. Kako samo dobro to prikazuje našeg poniznog Boga koji s ljubavlju obraća pažnju na potrebe svojih nesavršenih slugu! (2. Samuelova 22:36, NS).

6. Što je najveći dokaz Jehovine poniznosti?

⁶ Najveći dokaz Božje poniznosti i ljubavi vidljiv je u tome što je poslao svog ljubljenog prvorođenog Sina da se rodi na Zemlji i odraste kao čovjek kako bi mogao spasiti ljude (Ivan 3:16). Isus je ljude poučio istini o svom nebeskom Ocu i potom je kao savršeni čovjek dao svoj život kako bi odnio “grijeh svijeta” (Ivan 1:29; 18:37). Savršeno oponašajući svog Oca Jehovu u svemu, pa tako i u pokazivanju poniznosti, Isus je bio spreman učiniti ono što je Bog tražio od njega. Bio je to najveći primjer poniznosti i ljubavi koji je ikada dao netko od Božjih stvorenja. Nisu svi cijenili Isusovu poniznost. Njegovi su neprijatelji čak smatrali da je on ‘najniži između ljudi’ (Danijel 4:17). Unatoč tome, apostol Pavao je uvidio da njegovi suvjernici trebaju oponašati Isusa i stoga biti ponizni u međusobnom ophođenju (1. Korinćanima 11:1; Filipljanima 2:3, 4).

7, 8. (a) Kako je Isus naučio biti ponizan? (b) Koji je poziv Isus uputio svojim budućim učenicima?

⁷ Pavao je istaknuo Isusov izvrstan primjer kad je napisao: “Zadržite u sebi takav misaoni stav kakav je bio i u Kristu Isusu, koji, iako je postojao u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje, naime da bi trebao biti jednak Bogu. Ne, nego se odrekao samog sebe i uzeo obličje roba i postao sličan ljudima. I više od toga, kad se obličjem našao kao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu” (Filipljanima 2:5-8).

⁸ Netko se možda pita: ‘Kako je Isus naučio biti ponizan?’ Naučio je to zahvaljujući tome što se beskrajno dugo vremena tijekom kojeg je služio kao Božji ‘graditelj’  prilikom stvaranja svega prisno družio sa svojim nebeskim Ocem (Priče Salamunove 8:30, St). Nakon pobune u Edenu, Božji Prvorođenac vidio je kako se njegov Otac ponizno ophodi s ljudskim grešnicima. Stoga je, kad je bio na Zemlji, odražavao poniznost svog Oca te je pozvao ljude: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše” (Matej 11:29; Ivan 14:9).

9. (a) Što se Isusu svidjelo kod djece? (b) Koju je pouku Isus dao koristeći jedno dijete?

⁹ Zato što je Isus bio istinski ponizan, djeca ga se nisu bojala. Umjesto toga, osjećala su se privučena njemu. A on je pokazao da ih voli te im je poklanjao pažnju (Marko 10:13-16). Što se Isusu toliko svidjelo kod djece? Bile su to poželjne osobine koje neki njegovi odrasli učenici nisu uvijek pokazivali. Opće je poznato da djeca odrasle smatraju autoritetom. To se vidi po mnogim pitanjima koja im postavljaju. Da, za razliku od mnogih odraslih, djecu se može lakše poučiti i nisu toliko sklona ponosu. Isus je jednom prilikom izdvojio jedno dijete i rekao svojim sljedbenicima: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nipošto nećete ući u nebesko kraljevstvo.” Nastavio je: “Tko se god ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u nebeskom kraljevstvu” (Matej 18:3, 4). Isus je iznio načelo: “Svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 14:11; 18:14; Matej 23:12).

10. Koja ćemo pitanja obraditi?

¹⁰ Ta istina otvara važna pitanja. Hoćemo li dobiti vječni život donekle ovisi i o tome razvijamo li istinsku poniznost. No zašto je kršćanima nekada teško pokazivati poniznost? Zašto je izazov takoreći progutati svoj ponos i biti ponizan u kušnjama? Što će nam pomoći da razvijemo istinsku poniznost? (Jakov 4:6, 10).

11. Zašto nas ne iznenađuje to što se moramo boriti da bismo bili ponizni?

¹¹ Ako se moraš boriti da budeš ponizan, znaj da nisi jedini. Još 1920. ovaj časopis govorio je o biblijskom savjetu da budemo ponizni: “Kad vidimo koliku važnost Gospodin pridaje poniznosti, to sve prave učenike treba potaknuti da svakodnevno razvijaju tu osobinu.” Zatim se iskreno priznalo: “Usprkos svim ovim savjetima iz Biblije izgleda da je ljudska priroda toliko iskvarena da je za one koji postanu Gospodinov narod i odluče ga slijediti razvijanje poniznosti cilj koji zahtijeva više truda i borbe od bilo čega drugoga.” To ukazuje na prvi razlog zašto se pravi kršćani moraju boriti da bi bili ponizni — naša grešna ljudska priroda žudi za časti koja nam ne pripada. To je zato što smo potomci grešnog para, Adama i Eve, koji se nisu oduprli sebičnim željama (Rimljanima 5:12).

12, 13. (a) Zašto kršćanima svijet predstavlja prepreku u razvijanju poniznosti? (b) Tko nam otežava razvijanje poniznosti?

¹² Drugi razlog zašto nam je teško pokazivati poniznost leži u tome da smo okruženi  svijetom koji potiče ljude da budu bolji od drugih. Jedan od ciljeva ovog svijeta jest zadovoljavanje “želja [grešnog] tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” (1. Ivanova 2:16). Isusovi učenici ne smiju dozvoliti da ih obuzmu te svjetovne želje, nego trebaju sačuvati jednostavno oko i usredotočiti se na vršenje Božje volje (Matej 6:22-24, 31-33; 1. Ivanova 2:17).

¹³ Ovim svijetom vlada Sotona Đavo, od kojeg i potječe oholost. To je treći razlog zašto je teško razvijati i pokazivati poniznost (2. Korinćanima 4:4; 1. Timoteju 3:6). Sotona promiče svoje zle osobine. Naprimjer, on je tražio od Isusa da mu se pokloni, a zauzvrat bi mu dao “sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu”. Pokazujući poniznost kao i uvijek, Isus je odlučno odbio Đavlovu ponudu (Matej 4:8, 10). Slično tome, Sotona potiče kršćane da traže slavu za sebe. Umjesto toga, ponizni kršćani nastoje slijediti Isusov primjer te slavu i čast iskazuju Bogu (Marko 10:17, 18).

14. Što je ‘prividna poniznost’?

¹⁴ U pismu Kološanima apostol Pavao je upozorio na lažnu poniznost koja se pokazuje samo da bi se zadivilo druge. Pavao ju je opisao kao ‘prividnu poniznost’. Oni koji glume da su ponizni nisu duhovni ljudi. Umjesto toga, oni otkrivaju da su ‘napuhani’, odnosno ponosni (Kološanima 2:18, 23). Isus je ukazao na primjere takve lažne poniznosti. Osudio je farizeje zbog njihovih razmetljivih molitvi i zbog toga što su postili žalosnog i turobnog izraza lica da bi ih ljudi vidjeli. Za razliku od toga, da bi naše osobne molitve imale vrijednost pred Bogom, treba ih izgovarati u poniznosti (Matej 6:5, 6, 16).

15. (a) Kako možemo sačuvati poniznost? (b) Navedi neke divne primjere poniznosti.

¹⁵ Kršćanima će biti lakše sačuvati istinsku poniznost ako se usredotoče na najbolje primjere poniznosti, a to su Jehova Bog i Isus Krist. To zahtijeva da se redovito proučava Biblija i biblijska literatura koju dobivamo preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45). Proučavanje je od presudne važnosti za kršćanske nadglednike ‘da se ne bi podiglo srce njihovo iznad braće njihove’ (5. Mojsijeva 17:19, 20; 1. Petrova 5:1-3). Razmišljaj o brojnim osobama koje su bile blagoslovljene zbog svoje poniznosti, kao što su Ruta, Ana, Elizabeta i mnogi drugi (Ruta 1:16, 17; 1. Samuelova 1:11, 20; Luka 1:41-43). Razmišljaj i o mnogim divnim primjerima istaknutih osoba koje su ostale ponizne u Jehovinoj službi, kao što su David, Jozija, Ivan Krstitelj i apostol Pavao (2. Dnevnika 34:1, 2, 19, 26-28; Psalam 131:1; Ivan 1:26, 27; 3:26-30; Djela apostolska 21:20-26; 1. Korinćanima 15:9). A što je s mnogim suvremenim  primjerima poniznosti koje nalazimo u kršćanskoj skupštini? Razmišljaju li o njima, pravi će kršćani lakše pokazivati ‘poniznost jedan prema drugome’ (1. Petrova 5:5).

16. Kako nam služba propovijedanja pomaže da budemo ponizni?

¹⁶ Redovito sudjelovanje u službi propovijedanja također nam pomaže da budemo ponizni. Poniznost nas čini uspješnijima kad se obraćamo nepoznatim ljudima na koje nailazimo od kuće do kuće i na drugim mjestima. To je naročito slučaj kad stanari na poruku Kraljevstva isprva reagiraju ravnodušno ili grubo. Naša vjerovanja često se osporavaju, a poniznost kršćaninu pomaže da na postavljena pitanja odgovara “s blagošću i dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15). Ponizni Božji sluge preselili su se u područja gdje pomažu ljudima drugih kultura i životnog standarda. Takvi se propovjednici možda moraju ponizno boriti s teškim izazovom, a to je učenje novog jezika kako bi mogli bolje pomoći onima kojima žele prenijeti dobru vijest. Kako je to samo pohvalno! (Matej 28:19, 20).

17. Koje kršćanske odgovornosti zahtijevaju da budemo ponizni?

¹⁷ Mnogi ponizno izvršavaju svoje kršćanske dužnosti, stavljajući interese drugih ispred svojih. Naprimjer, kršćanski otac mora biti ponizan da bi odvojio vrijeme i pripremio se da kvalitetno proučava Bibliju sa svojom djecom. Poniznost pomaže i djeci da poštuju svoje nesavršene roditelje i budu im poslušna (Efežanima 6:1-4). Žene čiji muževi nisu Jehovini svjedoci često se nalaze u situacijama kada moraju pokazati poniznost, nastojeći pridobiti svoje muževe ‘čistim vladanjem uz duboko poštovanje’ (1. Petrova 3:1, 2). Poniznost i samopožrtvovna ljubav od velike su pomoći i kad se s ljubavlju brinemo za potrebe bolesnih i ostarjelih roditelja (1. Timoteju 5:4).

18. Kako nam poniznost pomaže u rješavanju problema?

¹⁸ Svi Božji sluge na Zemlji nesavršeni su (Jakov 3:2). Ponekad između kršćana dođe do nesuglasica ili nesporazuma. Možda jedan od njih ima opravdan razlog za pritužbu na drugoga. Takve se situacije obično mogu riješiti primjenjivanjem sljedećeg savjeta: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova  spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13). Istina, nije lako poslušati taj savjet, no poniznost će pomoći osobi da ga primijeni.

19. Što moramo imati na umu kad razgovaramo s nekim tko nas je povrijedio?

¹⁹ U nekim situacijama kršćanin može smatrati da je opravdani razlog za pritužbu prevelik da bi prešao preko toga. U tom slučaju poniznost će mu pomoći da pristupi osobi koja ga je, kako on smatra, povrijedila, kako bi se pomirili (Matej 18:15). Jedan razlog zašto katkad među kršćanima problemi traju jest taj što su jedna ili možda obje strane previše ponosne da bi priznale da su pogriješile. Osim toga, možda je onaj tko je prvi pristupio bio samopravedan, kritički nastrojen. Za razliku od toga, istinski ponizan stav itekako će pomoći u rješavanju mnogih nesuglasica.

20, 21. Koja je jedna od najvećih pomoći u pokazivanju poniznosti?

²⁰ Molitva za Božju pomoć i njegov duh ključni je korak u razvijanju poniznosti. No upamti da ‘Bog nezasluženu dobrohotnost [i svoj sveti duh] daje poniznima’ (Jakov 4:6). Stoga, ako je došlo do nesuglasice između tebe i nekog suvjernika, moli se Jehovi da ti pomogne da ponizno priznaš grešku, bilo malu bilo veliku. Ako si ti povrijeđen, a onaj tko te povrijedio iskreno ti se ispriča, onda mu ponizno oprosti. Ako ti je to teško, moli se Jehovi neka ti pomogne da ukloniš iz svog srca preostale tragove oholosti.

²¹ Shvatimo li kolike koristi donosi poniznost, to će nas potaknuti da razvijamo i čuvamo tu dragocjenu osobinu. A u tome su nam divan primjer dali Jehova Bog i Isus Krist! Nikada ne zaboravi Božje obećanje: “Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život” (Priče Salamunove 22:4, St).