JAPAN je 2004. zadesilo više prirodnih katastrofa. Neke od njih bili su tajfuni, poplave i potresi. Oni su drastično utjecali na život mnogih ljudi, pa tako i Jehovinih svjedoka (Propovjednik 9:11). Međutim, te su nesreće Jehovinim svjedocima bile prilika da jedni drugima pokažu bratsku ljubav (1. Petrova 1:22).

Naprimjer, zbog obilnih kiša u srpnju izlila se jedna rijeka u središnjem dijelu Japana. Poplava je oštetila preko 20 kuća Jehovinih svjedoka. U jednoj dvorani Jehovinih svjedoka voda je dosegla visinu od čak jednog metra. No suvjernici iz susjednih skupština odmah su počeli pružati pomoć. Stotine dobrovoljaca očistilo je kuće koje su bile pune blata. U samo dva tjedna dvorana je bila potpuno očišćena i obnovljena.

Isto je područje 23. listopada zadesio potres jačine 6,8 stupnjeva Richterove ljestvice. Život je izgubilo najmanje 40 ljudi, a preko 100 000 ljudi moralo je napustiti svoj dom. Nije bilo vode, plina ni struje. Iako je od epicentra bila udaljena samo 50 kilometara, renovirana dvorana nije bila oštećena. Ona je odmah postala privremena baza za pružanje pomoći. Starješine su brzo provjerili jesu li sva braća i sestre dobro. Osjetili su olakšanje kada su saznali da nitko nije poginuo i da nitko nije povrijeđen. Sutradan rano ujutro šestorica Jehovinih svjedoka koja su pretrpjela štetu u srpanjskoj poplavi, marljivo su dostavljala hranu i vodu u pogođeno područje. Pomoć se počelo dijeliti samo nekoliko sati nakon potresa.

“Oni koji su pretrpjeli štetu u poplavama smatrali su pružanje pomoći nastradalima u potresu prilikom da izraze zahvalnost za pomoć koju su i sami dobili”, kaže jedan starješina. “Marljivo su radili od ranog jutra sve do kasno u noć. A lica su im sjala od sreće!”

Ni poplave ni potresi nisu zapreka ljubavi koja povezuje kršćansko bratstvo Jehovinih svjedoka. Naprotiv, kada dođe do takvih nepogoda, kršćani dožive ono što je suvjernicima u Solunu rekao apostol Pavao: ‘Kod svakog pojedinog od vas povećava se ljubav jednoga prema drugome’ (2. Solunjanima 1:3).