MUŠKARAC putuje biciklom u duboku šumu u Kamerunu. Unatoč opasnostima, satima se vozi poplavljenim putevima i kroz blato da bi ohrabrio druge. Kako bi poučavali jednu grupu ljudi na teško pristupačnom području, dva čovjeka u Zimbabveu hodaju 15 kilometara prelazeći preko nabujalih rijeka, a pritom drže odjeću i obuću na glavi da im se ne smoče. U jednom drugom mjestu žena ustaje u četiri sata ujutro kako bi poučavala medicinsku sestru koja za to ima sat vremena samo rano ujutro.

Što je zajedničko ljudima koji ulažu ovakav trud? Oni su punovremeni volonteri Jehovinih svjedoka koji sudjeluju u prenošenju biblijske istine. Među njima su opći i specijalni pioniri, misionari, putujući nadglednici i tisuće volontera u Betelima diljem svijeta. Samopožrtvovnost je osobina koja ih krasi. *

Jehovini svjedoci slušaju savjet koji je apostol Pavao dao Timoteju: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji se ispravno služi riječju istine” (2. Timoteju 2:15). No, što stotine tisuća Jehovinih svjedoka potiče na punovremenu službu?

Kada se punovremene sluge upita zašto se naprežu u Jehovinoj službi, neizostavan dio njihovog odgovora glasi: zbog ljubavi prema Bogu i bližnjima (Matej 22:37-39). To je uistinu prikladno, jer ako ljubav nije motiv, sav je trud uzaludan (1. Korinćanima 13:1-3).

Svi predani kršćani prihvatili su Isusov poziv: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24). Odreći se sebe znači dobrovoljno prepustiti Jehovi Bogu i Isusu Kristu vlast nad svojim životom i prihvaćati njihovo vodstvo. To je mnoge potaklo na samopožrtvovnu punovremenu službu.

Mnogi Jehovini svjedoci jako se trude u većoj mjeri služiti Jehovi. Jedan primjer je 56-godišnja Júlia, opća pionirka iz brazilskog grada São Paula. “Jedan brat Kinez nazvao me i pitao da li bih htjela naučiti kineski”, prisjeća se ona. “S obzirom na svoje godine nisam baš razmišljala o učenju novog jezika. Ali nakon nekoliko dana prihvatila sam taj izazov. Danas mogu iznijeti biblijske uvode na kineskom.”

Podružnica Jehovinih svjedoka u Peruu izvještava: “Posljednjih godina stotine općih  pionira preselilo se na neobrađena područja, pokazujući hrabrost i samopožrtvovan duh. Oni odlaze u daleke gradove koji ne pružaju ni osnovne pogodnosti gradskog života i gdje je teško naći posao. Ta braća i sestre spremni su činiti sve što je potrebno kako bi ostali na svom novom području. No najvažnije je to što njihovo marljivo propovijedanje u mnogim mjestima donosi dobre rezultate. Putujući nadglednici izvještavaju da se uz pomoć ovih samopožrtvovnih općih pionira osnivaju nove grupe objavitelja.”

Neki kršćani riskiraju svoj život kako bi pomogli suvjernicima (Rimljanima 16:3, 4). Pokrajinski nadglednik u jednom ratom pogođenom dijelu Afrike izvještava: “Prije posljednje barikade između teritorija koji su zauzeli pobunjenici i teritorija koji nadzire država, suprugu i mene okružila su četvorica pobunjeničkih zapovjednika i njihova tjelesna straža te su tražili da se identificiramo. Dok su pregledavali naše osobne iskaznice, vidjeli su da dolazimo iz područja pod nadzorom države, a to ih je uzrujalo. Optužili su me da sam špijun. Zbog toga su me htjeli baciti u neku jamu. Objašnjavao sam im tko smo, i na koncu su nas pustili.” Skupštine su bile jako sretne što ih je taj samopožrtvovni bračni par uspio posjetiti.

Usprkos poteškoćama na koje nailaze, broj tih punovremenih slugu povećava se u cijelom svijetu (Izaija 6:8). Ti marljivi radnici cijene svoju posebnu mogućnost da služe Jehovi. Milijuni drugih sa sličnim samopožrtvovnim duhom sada hvale Jehovu. On ih zauzvrat obilato blagoslivlja (Priče Salamunove 10:22). Uvjereni u daljnji blagoslov i podršku, ti marljivi radnici odražavaju stav psalmista koji je u pjesmi rekao: “Pomoć je meni od Jehove” (Psalam 121:2).