NA FARMI Jehovinih svjedoka u Wallkillu, u državi New Yorku, jutro je 16. svibnja 2005. bilo svježe i vedro. Lijepo uređeni travnjaci i cvijetnjaci blistali su na suncu, mokri od ranojutarnje kiše. Patka i osam pačića tiho su klizili mirnom vodom blizu ruba jezerceta. Posjetitelji su se divili toj ljepoti. Čak su i tiho govorili, kao da ne žele pomutiti jutarnje spokojstvo.

Ti su posjetitelji bili Jehovini svjedoci iz 48 zemalja svijeta. No oni nisu došli gledati prirodne ljepote. Zanimalo ih je što se događa unutar jedne prostrane građevine od crvene cigle, najnovijeg objekta betelskog kompleksa u Wallkillu, koji je dio Betela u Sjedinjenim Državama. Kada su ušli u taj objekt, ponovno su bili zadivljeni, samo što ovaj put nije bilo ni tiho ni mirno.

Posjetitelji su s polukata netremice promatrali pravi labirint strojeva. Pet ogromnih tiskarskih strojeva raširilo se po glatkom betonskom podu veličine šest velikih nogometnih igrališta. To je mjesto na kojem se tiskaju Biblije te druge knjige i časopisi. Goleme role papira, teške 1 700 kilograma, okreću se kao da su kotači kamiona u punoj brzini. Rola papira duga 23 kilometra odmota se i prođe kroz tiskarski stroj za samo 25 minuta. Stroj u tom vremenu također nanosi boje i odmah suši papir da se može presavijati. Tako nastali časopisi brzo putuju gornjom pokretnom trakom i završavaju u kutijama, a nakon toga čekaju da ih se otpremi u skupštine. Drugi tiskarski strojevi tiskaju knjižne blokove, koji se brzo prebacuju  u predio za skladištenje koji seže do stropa, nakon čega se šalju u knjigovežnicu. Računalo svime precizno upravlja, tako da se cijeli postupak skladno odvija.

Nakon prostorije s tiskarskim strojevima posjetitelji dolaze do knjigovežnice. U njoj strojevi proizvode tvrdoukoričene knjige i luksuzna izdanja Biblije brzinom od 50 000 primjeraka dnevno. Tu se knjižni blokovi sastavljaju, uvezuju i obrezuju. Zatim se na njih pričvršćuju korice. Posložene hrpe gotovih knjiga stavljaju se u kartonske kutije, koje se automatski zatvaraju, označuju etiketom i slažu na palete. Osim toga, linija za mekoukoričene knjige sastavlja i pakira čak 100 000 knjiga dnevno. To je još jedan zaseban svijet strojeva sastavljen od gomile motora, pokretnih traka, zupčanika, remenica i remena. Sve se kreće zapanjujućom brzinom, a konačan je rezultat biblijska literatura.

Funkcionirajući precizno poput vrhunskog sata, najnoviji tiskarski strojevi velike brzine pravo su čudo suvremene tehnologije. No, kao što ćemo vidjeti, oni su ujedno dokaz ljubavi, vjere i poslušnosti Božjeg naroda. Ali zašto je uopće tiskara preseljena iz Brooklyna u Wallkill?

Jedan od glavnih razloga bilo je pojednostavljenje tiskanja i otpreme, a to se postiže obavljanjem svih poslova na jednom mjestu. Godinama je za tiskanje i otpremu knjiga brinuo Brooklyn, a za časopise Wallkill. Spajanje tih poslova imalo bi za posljedicu smanjenje broja radnika i bolje korištenje novčanih sredstava namijenjenih službi Bogu. Osim toga, budući da su tiskarski strojevi u Brooklynu bili već duže vrijeme u upotrebi, iz Njemačke su naručena dva nova stroja MAN Roland Lithoman. Ali ti su strojevi bili preveliki za tiskaru u Brooklynu.

Svrha naše tiskarske djelatnosti oduvijek je bilo širenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Bilo je očito da Jehova blagoslivlja taj posao od samog početka. Od 1879. do 1922. naše su se knjige tiskale u svjetovnim tiskarama. Godine 1922. u Brooklynu je iznajmljena peterokatnica u Ulici Concord 18 te je kupljena oprema za tiskanje knjiga. U to su vrijeme neki sumnjali hoće li braća moći obavljati taj posao.

Jedan od njih bio je direktor poduzeća koje je tiskalo većinu naših knjiga. Kada je došao u Ulicu Concord, rekao je: “Imate ovdje prvoklasno tiskarsko postrojenje, ali nemate nikoga tko zna raditi s njime. Za pola godine moći ćete to sve baciti, a onda ćete shvatiti da su pravi ljudi za tiskanje vaših knjiga oni koji su i dosad to radili i kojima je to posao.”

Robert Martin, koji je tada bio nadglednik tiskare, rekao je: “Njegovo se razmišljanje činilo prilično logičnim, ali on nije uzeo u obzir našeg Gospodina, koji je uvijek bio s nama. (...) Ubrzo nakon toga već smo tiskali knjige.” U narednih 80 godina Jehovini svjedoci otiskali su milijarde primjeraka literature na vlastitim strojevima.

Zatim je 5. listopada 2002. na godišnjem sastanku društva Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania objavljeno da je Vodeće tijelo odobrilo da se sav tiskarski posao američke podružnice obavlja u Wallkillu. Naručena su dva nova tiskarska stroja,  a isporuka je bila zakazana za veljaču 2004. Braća su trebala napraviti nacrte tiskare i proširiti je te sve pripremiti kako bi za 15 mjeseci mogli primiti nove strojeve. U narednih devet mjeseci trebalo je dovršiti pripremanje nove knjigovežnice i ekspedita. Kad su čuli za taj vremenski plan, neki su možda posumnjali je li to uopće moguće ostvariti. Pa ipak, braća su znala da se uz Jehovin blagoslov to može napraviti.

Znajući da će se Jehovin narod spremno odazvati, braća su započela s gradnjom (Psalam 110:3). Zbog obima posla bilo je potrebno više radnika nego što su ih imali betelski građevinski odjeli. Preko 1 000 braće i sestara iz Sjedinjenih Država i Kanade koji su imali potrebne građevinske vještine dobrovoljno je pomagalo od jednog tjedna do tri mjeseca kao privremeni volonteri. Pozvani su i članovi međunarodnog graditeljskog tima i drugi volonteri. Regionalni odbori za gradnju također su mnogo pomogli.

Da bi mogli pomagati u Wallkillu, mnogi su morali izdvojiti dosta novca za putovanje i na neko vrijeme prekinuti posao kojim su se uzdržavali. Ipak, oni su se toga radosno odrekli. Budući da je trebalo smjestiti i hraniti te brojne dobrovoljce, betelska obitelj uložila je dodatan trud kako bi u tom pogledu poduprla projekt. Pored svojih uobičajenih tjednih zaduženja, subotama je u radovima pomagalo preko 530 članova betelske obitelji iz Brooklyna, Pattersona i Wallkilla. Božji narod pružio je ogromnu potporu ovom izuzetnom poduhvatu, a to je bilo moguće samo zato što je Jehova podupirao taj projekt.

Drugi su projekt potpomagali svojim prilozima. Naprimjer, braća su dobila pismo od devetogodišnje Abby, koja je napisala: “Jako sam zahvalna za sav posao koji radite, za sve prekrasne knjige koje tiskate. Možda ću vas uskoro posjetiti. Tata kaže iduće godine! Nosit ću značku tako da znate tko sam. Evo vam 20 dolara za nove tiskarske strojeve. To je moj džeparac, ali ja ga želim dati vama.”

Jedna je sestra napisala: “Molim vas da primite ovaj skromni dar, ove kape koje sam isplela svojim rukama. Voljela bih da ove kape dobiju radnici koji rade u Wallkillu. Godišnji kalendar kaže da će ova zima biti oštra. Hoće li biti tako, ne znam. Ali znam da će se u Wallkillu puno raditi na otvorenom, a ja ne bih htjela da mojoj braći i sestrama bude hladno za glavu. Ne znam raditi poslove koji braći trebaju, ali znam plesti, pa sam odlučila dati ono što mogu.” Uz pismo je stiglo 106 kapa!

Tiskara je dovršena na vrijeme. John Larson, nadglednik tiskare, rekao je: “Vladao je  pravi radostan duh suradnje. Tko bi uopće mogao posumnjati da je Jehova blagoslovio naš rad? Sve se odvijalo tako brzo. Sjećam se kada sam u svibnju 2003. stajao u blatu i gledao braću kako postavljaju temelj. Niti godinu dana kasnije stajao sam na istom mjestu i promatrao rad tiskarskog stroja.”

Svečano otvorenje nove tiskare i tri stambena objekta održalo se u Wallkillu u ponedjeljak 16. svibnja 2005. Program se putem videoopreme uživo prenosio u betelske komplekse u Pattersonu i Brooklynu te u kanadski Betel. Program je pratilo ukupno 6 049 osoba. Theodore Jaracz, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, predsjedao je programom i iznio kratak pregled povijesti naše tiskarske djelatnosti. John Larson i John Kikot, članovi Odbora podružnice, osvrnuli su se putem intervjua i kratkih filmova na tijek građevinskog projekta i povijest tiskanja naše literature u Sjedinjenim Državama. John Barr iz Vodećeg tijela iznio je završni govor i zaključio svečano otvorenje ukazujući na to da su nova tiskara i tri stambena objekta posvećeni Jehovi Bogu.

Idućeg tjedna betelski volonteri iz Pattersona i Brooklyna mogli su razgledavati nove objekte. Tog je tjedna bilo ukupno 5 920 posjetitelja.

U govoru povodom svečanog otvorenja brat Barr podsjetio je slušatelje da tiskara, koliko god impresivna bila, nije važna zbog strojeva. Važna je zbog ljudi. Literatura koju tiskamo snažno utječe na život ljudi.

Svaki od dva nova tiskarska stroja može tiskati milijun traktata u samo  nešto više od sat vremena! A već jedan jedini traktat može imati dalekosežan utjecaj na nečiji život. Naprimjer, godine 1921. tim za održavanje željezničkih pruga u Južnoafričkoj Republici obavljao je svoj posao na jednom dijelu pruge. Radnik po imenu Christiaan primijetio je pod tračnicom nekakav papirić. Bio je to jedan od naših traktata. Christian ga je pročitao s velikim zanimanjem. Otrčao je do svog zeta i uzbuđeno rekao: “Danas sam pronašao istinu!” Nedugo zatim pisali su izdavačima tražeći više informacija. Južnoafrička podružnica poslala im je više biblijske literature. Njih dvojica počela su proučavati, krstili su se te drugima prenosili biblijsku istinu. To je dovelo do toga da su mnogi prihvatili istinu. Ustvari, početkom 1990-ih preko stotinu njihovih potomaka bili su Jehovini svjedoci. A sve je počelo s jednim jedinim traktatom koji je jedan čovjek pronašao na željezničkoj pruzi!

Brat Barr rekao je da literatura koju tiskamo pomaže ljudima da upoznaju istinu i ostanu u njoj, potiče u njima veću revnost i ujedinjuje naše bratstvo. Ali iznad svega, ta literatura, koju svi mi dijelimo, veliča našeg Boga Jehovu!

Brat Barr također je pozvao slušatelje da razmisle o tome kako Jehova gleda na novu tiskaru. On nipošto ne ovisi o njoj. Dapače, on bi mogao učiniti da kamenje propovijeda dobru vijest! (Luka 19:40). Osim toga, njega ne zadivljuje složenost, veličina, brzina ili mogućnosti strojeva. Konačno, on je stvorio čitav svemir! (Psalam 147:10, 11). Jehova sigurno zna kako bi se literatura mogla tiskati i na naprednije načine kojih se još nitko nije sjetio i koje ljudi ne mogu čak ni zamisliti. Dakle, što je Jehovi istinski dragocjeno? On posve sigurno u toj tiskari vidi dragocjene osobine svog naroda — njihovu ljubav, vjeru i poslušnost.

Brat Barr ispričao je jednu usporedbu kojom je htio prikazati tu ljubav. Djevojčica je napravila kolač svojim roditeljima. Roditelji su zbog toga sigurno dirnuti. Kako god da je kolač ispao, roditelje je dirnula ljubav koju je dijete iskazalo svojim darom. Slično tome, kada Jehova pogleda ovu novu tiskaru, on vidi mnogo više od građevine i strojeva. On u njoj prvenstveno vidi izraz ljubavi iskazane njegovom imenu (Hebrejima 6:10).

Isto tako, kao što je arku smatrao izrazom Noine vjere, Jehova ovu tiskaru smatra opipljivim dokazom naše vjere. Vjere u što? Noa je vjerovao da će se ono što je Jehova prorekao ispuniti. Mi vjerujemo da živimo u posljednjim danima, da je dobra vijest najvažnija poruka koja se može čuti u svijetu i da je ljudi moraju čuti jer se radi o njihovom životu. Mi znamo da biblijska poruka može spasiti živote (Rimljanima 10:13, 14).

Jehova u ovoj tiskari nesumnjivo vidi i dokaz da smo poslušni. Kao što znamo, njegova je volja da se dobra vijest propovijeda po cijelom svijetu prije nego što dođe kraj (Matej 24:14). Ova tiskara, kao i sve one u drugim dijelovima svijeta, igra važnu ulogu u izvršavanju tog zadatka.

Da, ljubav, vjera i poslušnost koje su se očitovale putem davanja novčanih priloga, prilikom izgradnje objekata i radom u ovim postrojenjima vidljive su i u gorljivosti Jehovinog naroda koji posvuda objavljuje istinu svima koji žele slušati.