1. Kako je Jehova izabrao najbolji trenutak za širenje kršćanstva na mnogim jezicima i u mnogim zemljama?

VRIJEME i mjesto bili su idealni. Bilo je to na Pentekost 33. n. e. Već nekoliko tjedana prije toga Jeruzalem je bio pun Židova i prozelita koji su došli iz najmanje 15 krajeva s područja ogromnog Rimskog Carstva i izvan njega da bi proslavili Pashu. Za razliku od pomutnje do koje je bilo došlo u drevnom Babelu, tog dana tisuće njih čulo je i razumjelo obične ljude kako ispunjeni svetim duhom objavljuju dobru vijest na brojnim jezicima koje se govorilo u tom carstvu (Djela apostolska 2:1-12). Taj je događaj označio rođenje kršćanske skupštine i početak djela poučavanja koje se diljem svijeta vršilo na mnogim jezicima, a nastavlja se i dan-danas.

2. Čime su Isusovi učenici ‘zapanjili’ ljude različitog porijekla na Pentekost 33. n. e.?

² Isusovi učenici vjerojatno su znali grčki jezik, kojim su se služili ljudi u to vrijeme. Znali su i hebrejski, jezik koji se govorilo u hramu. Međutim, na taj Pentekost ljudi različitog porijekla “bili su zapanjeni” jer su ih čuli kako govore njihovim materinjim jezicima. Do čega je to dovelo? Dragocjene istine koje su čuli na svojim materinjim jezicima dirnule su srca tih ljudi. Do kraja dana mala grupa učenika prerasla je u veliko mnoštvo od preko 3 000 osoba! (Djela apostolska 2:37-42).

3, 4. Kako se djelo propovijedanja širilo dok su se učenici selili iz Jeruzalema, Judeje i Galileje?

³ Nedugo nakon tog važnog događaja u Jeruzalemu je nastalo veliko progonstvo i ‘oni koji su se raspršili objavljivali su riječ dobre vijesti kuda god su prolazili’ (Djela apostolska 8:1-4). Naprimjer, u 8. poglavlju Djela apostolskih čitamo o Filipu, propovjedniku koji je očito govorio grčki. On je propovijedao Samarićanima, a i etiopskom službeniku koji je prihvatio poruku o Kristu (Djela apostolska 6:1-5; 8:5-13, 26-40; 21:8, 9).

⁴ Kako su se kršćani selili i tražili gdje da se skrase izvan Jeruzalema, Judeje i Galileje, tako su nailazili na nove etničke i jezične barijere. Neki od njih vjerojatno su svjedočili samo Židovima. No učenik Luka izvještava: “Među njima bili su neki ljudi s Cipra i iz Cirene koji su došli u Antiohiju i počeli razgovarati s ljudima koji su govorili grčki, objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu” (Djela apostolska 11:19-21).

5. Kako dobra vijest svjedoči o Jehovinoj nepristranosti?

⁵ Takav razvoj događaja sasvim je u skladu s Božjim načinom postupanja zato što on nije pristran. Nakon što je Jehova pomogao apostolu Petru da promijeni svoje gledište o ljudima iz drugih naroda, on je sa zahvalnošću rekao: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35; Psalam 145:9). Kad je apostol Pavao, koji je nekad progonio kršćane, rekao da je Božja  “volja da se sve vrste ljudi spase”, time je potvrdio da je Bog nepristran (1. Timoteju 2:4). Nepristranost našeg Stvoritelja vidljiva je i u tome što nadu u Kraljevstvo mogu gajiti svi ljudi, bez obzira na to kojeg su spola, rase, nacionalnosti ili kojim jezikom govore.

6, 7. Koja su biblijska proročanstva ukazala na širenje dobre vijesti u mnogim zemljama i na različitim jezicima?

⁶ Da će se dobra vijest širiti po cijelom svijetu prorečeno je stoljećima prije nego što je do toga uopće došlo. Prema Danijelovom proročanstvu, Isusu je dana “vlast i slava i kraljevstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici” (Danijel 7:14). Dokaz ispunjenja tog biblijskog proročanstva jest činjenica da ovaj časopis izlazi na 151 jeziku i raspačava se diljem Zemlje, a zahvaljujući čemu i ti možeš čitati o Jehovinom Kraljevstvu.

⁷ Biblija je prorekla da će doći vrijeme kada će ljudi koji govore različitim jezicima čuti njenu životodajnu poruku. Opisujući kako će obožavanje pravog Boga privući mnoge, Zaharija je prorokovao: “U to će vrijeme deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Judejca [odnosno duhom pomazanog kršćanina, koji je dio ‘Izraela Božjeg’] za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23; Galaćanima 6:16). A apostol Ivan je rekao sljedeće o tome što je vidio u jednoj viziji: “Gle, veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom” (Otkrivenje 7:9). Mi vidimo kako se ta proročanstva ispunjavaju!

8. Do kojih je promjena došlo u današnjem društvu, pa tome moramo prilagoditi službu propovijedanja?

⁸ Danas se ljudi sve više sele. Globalizacija je dovela do masovnih migracija. Mnogi ljudi iz ratom pogođenih područja i siromašnih krajeva otišli su živjeti u sigurnije zemlje kako bi imali bolji život. U mnogim državama dolaskom doseljenika i izbjeglica stvorene su nove jezične zajednice. Tako se, naprimjer, u Finskoj govori više od 120 jezika, a u Australiji preko 200. U samo jednom gradu u Sjedinjenim Državama, u San Diegu, može se čuti više od 100 jezika!

9. Kako trebamo gledati na ljude na našem području koji govore drugi jezik?

⁹ Smatramo li mi kao kršćanski propovjednici da nam ljudi koji govore druge jezike otežavaju službu propovijedanja? Nipošto! Umjesto toga, na to gledamo kao na poželjno širenje područja na kojem propovijedamo — kao na ‘polja bijela za žetvu’ (Ivan 4:35). Mi želimo pomoći ljudima koji su svjesni svojih duhovnih potreba, bez obzira na to koje su narodnosti ili koji jezik govore (Matej 5:3). Zbog toga svake godine sve više ljudi iz ‘svakog jezika’ postaje Kristovim učenicima (Otkrivenje 14:6). Naprimjer, od kolovoza 2004. u Njemačkoj se propovijeda na oko 40 jezika. U isto vrijeme dobra se vijest u Australiji propovijeda na gotovo 30 jezika, dok se prije samo deset godina propovijedala na 18 jezika. U Grčkoj Jehovini svjedoci propovijedaju na skoro 20 jezika. Diljem svijeta oko 80 posto Jehovinih svjedoka govori neki drugi jezik, a ne engleski, koji je najrašireniji jezik.

10. Koju ulogu svaki objavitelj ima u činjenju učenika od ljudi “iz svih naroda”?

¹⁰ Isusova zapovijed da ‘činimo učenike od ljudi iz svih naroda’ doista se ispunjava! (Matej 28:19). Revno izvršavajući taj zadatak, Jehovini svjedoci djeluju u 235 zemalja i dijele literaturu na više od 400 jezika. Iako Jehovina organizacija priprema literaturu potrebnu  da bi se došlo do ljudi, svaki objavitelj Kraljevstva mora preuzeti inicijativu kako bi prenosio biblijsku poruku ‘ljudima svih vrsta’ na jeziku koji oni najbolje razumiju (Ivan 1:7). Taj ujedinjeni napor omogućava milijunima ljudi koji govore različite jezike da upoznaju dobru vijest (Rimljanima 10:14, 15). Da, svatko od nas ima veoma važnu ulogu!

11, 12. (a) S kojim se izazovima suočavamo, i kako nam sveti duh pomaže? (b) Zašto je obično najbolje propovijedati ljudima na njihovom materinjem jeziku?

¹¹ Danas bi mnogi objavitelji Kraljevstva voljeli naučiti neki strani jezik, no ne mogu očekivati da će dobiti čudesne darove Božjeg duha (1. Korinćanima 13:8). Učenje novog jezika velik je pothvat. Čak i oni koji već govore neki strani jezik možda trebaju prilagoditi svoj način razmišljanja i metode propovijedanja kako bi biblijsku poruku učinili privlačnom onima koji ga govore, ali imaju različito porijeklo i nisu iz iste kulture. Isto tako, osobe koje tek dosele u neku zemlju često su povučene, pa se trebamo mnogo truditi da bismo razumjeli njihov način razmišljanja.

¹² Pa ipak, sveti duh i dalje djeluje među Jehovinim slugama dok pomažu ljudima koji govore drugim jezicima (Luka 11:13). Umjesto da nam da čudesni dar govorenja jezicima, duh može u nama povećati želju da razgovaramo s ljudima koji ne govore naš jezik (Psalam 143:10). Kad ljudima propovijedamo biblijsku poruku ili ih poučavamo o njoj na jeziku koji ne znaju dobro, možda dopremo do njihovog uma. No da bismo dirnuli srce osoba koje nas slušaju, obično je bolje služiti se njihovim materinjim jezikom — jezikom koji govori njihovim najdubljim težnjama, motivima i nadama (Luka 24:32).

13, 14. (a) Što neke potiče da propovijedaju na stranom jeziku? (b) Što pokazuje da je potrebno biti samopožrtvovan?

¹³ Mnogi objavitelji Kraljevstva počeli su propovijedati na područjima gdje žive stranci kad su vidjeli da ti ljudi pozitivno reagiraju na biblijsku istinu. Druge oduševljava kad je služba izazovnija i zanimljivija. “Mnogi koji dolaze iz istočne Europe žeđaju za istinom”, izvještava jedna podružnica Jehovinih svjedoka iz južne Europe. Pravo je zadovoljstvo pomagati zainteresiranim osobama! (Izaija 55:1, 2).

¹⁴ Međutim, da bismo djelotvorno sudjelovali u tome, trebamo biti odlučni i samopožrtvovni (Psalam 110:3). Naprimjer, mnoge obitelji Jehovinih svjedoka iz Japana napustile su udobne domove u velikim gradovima i preselile se u udaljena područja da bi grupama doseljenika iz Kine pomogle da razumiju Bibliju. Na zapadnoj obali Sjedinjenih Država objavitelji redovito automobilom putuju sat ili dva da bi proučavali Bibliju s Filipincima. U Norveškoj jedan bračni par Jehovinih svjedoka proučava s jednom obitelji iz Afganistana i pritom se koriste brošurom Što Bog zahtijeva od nas? na engleskom i norveškom. * Obitelj pak čita odlomke na perzijskom, jeziku koji je blizak njihovom materinjem jeziku, dariju.  Komuniciraju na engleskom i norveškom. Takva samopožrtvovnost i prilagodljivost bogato su nagrađene kad se stranci odazovu na dobru vijest. *

15. Kako svi mi možemo sudjelovati u propovijedanju na stranim jezicima?

¹⁵ Možeš li i ti propovijedati na nekom stranom jeziku? Zašto za početak ne bi saznao koje se strane jezike uglavnom govori na tvom području? Zatim možeš nositi sa sobom nekoliko traktata ili brošura na tim jezicima. Brošurica Dobra vijest za sve narode, koja je tiskana 2004, već uvelike pomaže u širenju nade u Kraljevstvo svojom jednostavnom, pozitivnom porukom na brojnim jezicima. (Vidi članak “Dobra vijest za sve narode” na 32. stranici.)

16. Kako odgovorna braća mogu pokazati nesebičnost u pomaganju strancima?

¹⁶ Bez obzira na to znamo li neki strani jezik ili ne, svi možemo pomoći u tome da se strance na našem području pouči o Bibliji. Jehova je svom narodu rekao da treba ‘ljubiti došljake’ (5. Mojsijeva 10:18, 19). Naprimjer, u jednom velikom gradu u Sjevernoj Americi pet skupština sastaje se u istoj dvorani. Kao i u mnogim dvoranama, i kod njih se svake godine mijenja vrijeme održavanja sastanaka, pa su se sastanci na kineskom trebali održavati u nedjelju kasnije uvečer. Međutim, to bi značilo da mnogi doseljenici koji rade u restoranima neće moći dolaziti na sastanke. Starješine drugih skupština pokazali su obzirnost te su se prilagodili, tako da su se sastanci na kineskom nedjeljom mogli održavati ranije.

17. Kako trebamo gledati na to kad netko odluči preseliti se da bi pomagao grupi koja djeluje na drugom jeziku?

¹⁷ Nadglednici puni ljubavi pohvalit će osposobljenu braću i sestre koji se žele preseliti kako bi pomagali grupama koje djeluju na stranom jeziku. Iako je za skupštinu gubitak kad odu takvi iskusni učitelji Biblije, nadglednici se osjećaju poput starješina u Listri i Ikoniju. Oni nisu sprečavali Timoteja da ode s Pavlom iako je bio dragocjen njihovim skupštinama (Djela apostolska 16:1-4). Osim toga, one koji prednjače u propovijedanju ne smeta što stranci imaju drugačiji mentalitet, običaje i manire. Umjesto toga, oni će prihvatiti te različitosti i tražit će načine da s njima razviju dobre odnose zbog dobre vijesti (1. Korinćanima 9:22, 23).

18. Koja su velika vrata koja vode u aktivnost svima otvorena?

¹⁸ Kao što je bilo prorečeno, dobra vijest se propovijeda na ‘svim jezicima narodnim’. No na područjima gdje se govore strani jezici još uvijek postoji veliki potencijal za porast. Tisuće sposobnih objavitelja ušlo je na ta “velika vrata koja vode u aktivnost” (1. Korinćanima 16:9). Pa ipak, još je nešto potrebno da bi se obradilo ta područja. O tome će govoriti sljedeći članak.