1, 2. (a) Zašto se može reći da je apostol Pavao bio uspješan propovjednik? (b) Kako je Pavao opisao svoj stav prema dobivenom zadatku?

DOBRO se snalazio kako s visokoobrazovanim ljudima tako i sa skromnim izrađivačima šatora. Bio je uvjerljiv rimskim dostojanstvenicima i frigijskim ratarima. Njegova pisma motivirala su slobodoumne Grke, ali i konzervativne Židove. Njegova logika bila je neoboriva, a njegov zanos dojmljiv. Trudio se naći zajednički jezik sa svima kako bi privukao pojedince Kristu (Djela apostolska 20:21).

² Riječ je o apostolu Pavlu, uspješnom propovjedniku koji se prilagođavao ljudima (1. Timoteju 1:12). Od Isusa Krista je dobio zadatak da ‘nosi njegovo ime nacijama, a i kraljevima i Izraelovim sinovima’ (Djela apostolska 9:15). Kakav je stav imao prema tom zadatku? On je rekao: “Ljudima svih vrsta postao sam sve, da na svaki mogući način neke spasim. Ali sve činim zbog dobre vijesti, da bih je dijelio s drugima” (1. Korinćanima 9:19-23). Što možemo naučiti iz Pavlovog primjera i tako postati djelotvorniji u propovijedanju i poučavanju?

3. Kako je Pavao gledao na kršćane prije svog obraćenja?

³ Je li Pavao uvijek bio strpljiv i obziran, sposoban izvršiti dobiveni zadatak? Nipošto! Vjerska zaslijepljenost učinila je Savla (kako se Pavao nekada zvao) nasilnim progoniteljem Kristovih sljedbenika. Kao mladić, odobravao je ubojstvo Stjepana. Nakon toga je okrutno progonio kršćane (Djela apostolska 7:58; 8:1, 3; 1. Timoteju 1:13). Nastavio je ‘disati prijetnjom i ubojstvom protiv Gospodinovih učenika’. Nije se zadovoljio time da progoni kršćane samo u Jeruzalemu, pa su njegovu mržnju mogli osjetiti i oni na sjeveru, sve do Damaska (Djela apostolska 9:1, 2).

4. Koju je promjenu Pavao morao učiniti da bi izvršio dobiveni zadatak?

⁴ Korijen Pavlove krajnje mržnje prema kršćanstvu vjerojatno je bilo uvjerenje da će ta nova vjera iskvariti judaizam miješajući ga s tuđim, nepoželjnim idejama. Uostalom, Pavao je bio farizej, a sama ta riječ znači “odijeljen” (Djela apostolska 23:6). Zamisli koliko je iznenađen bio kad je saznao da ga je Bog izabrao da propovijeda o Kristu ni manje ni više nego ne-Židovima! (Djela apostolska 22:14, 15; 26:16-18). Farizeji čak nisu željeli ni jesti s onima koje su smatrali grešnicima! (Luka 7:36-39). Nesumnjivo se morao jako truditi kako bi promijenio svoje gledište i uskladio ga s Božjom voljom da se sve vrste ljudi spase (Galaćanima 1:13-17).

5. Kako možemo oponašati Pavla u službi propovijedanja?

⁵ Možda i mi moramo učiniti nešto slično. Kad svjedočimo na području gdje ima ljudi  različitih nacionalnosti i gdje se govori mnogo jezika, trebamo se potruditi preispitati svoj stav i iskorijeniti svaku predrasudu (Efežanima 4:22-24). Bili mi toga svjesni ili ne, na nas utječe društvo i obrazovanje. Možemo poprimiti gledišta i stavove koji nas čine pristranima, punima predrasuda i krutima. Takve osjećaje moramo nadvladati ako želimo pronaći osobe nalik ovcama i pomagati im (Rimljanima 15:7). Tako je postupio Pavao. Prihvatio je zadatak da proširi svoju službu. Potaknut ljubavlju, razvio je vještine poučavanja koje vrijedi oponašati. Da, proučavajući službu ‘apostola nacijama’ vidimo da je on prilikom propovijedanja i poučavanja uzimao u obzir s kim razgovara te da je bio prilagodljiv i domišljat * (Rimljanima 11:13).

6. Kako znamo da je Pavao uzimao u obzir porijeklo svojih slušalaca, i s kojim ishodom?

⁶ Pavao je uzimao u obzir vjerovanja i porijeklo svojih slušalaca. Kad se obraćao kralju Agripi II, priznao je da je kralj “vrstan poznavalac svih običaja i raspra među Židovima”. Potom je vješto koristio to što je znao što Agripa vjeruje i razgovarao je s njim o stvarima koje je taj kralj jako dobro razumio. Pavlovo razlaganje bilo je toliko jasno i uvjerljivo da je Agripa rekao: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin” (Djela apostolska 26:2, 3, 27, 28).

7. Kako je Pavao pokazao prilagodljivost kad je propovijedao mnoštvu u Listri?

⁷ Pavao je bio i prilagodljiv. Zapazi koliko je drugačiji bio njegov pristup kad je mnoštvo  u gradu Listri odvraćao od toga da njega i Barnabu obožavaju kao bogove. Smatra se da su ti ljudi koji su govorili likaonski bili slabo obrazovani te da su bili jako praznovjerni. Prema Djelima apostolskim 14:14-18, Pavao je ukazao na djela stvaranja i sve što zahvaljujući tome mogu uživati kao na dokaz nadmoći pravog Boga. Ta je objašnjenja bilo lako pratiti i očito su Pavao i Barnaba zahvaljujući tome uspjeli ‘zadržati mnoštvo da im ne prinese žrtve’.

8. Na koje je načine Pavao pokazao da je prilagodljiv iako je ponekad burno reagirao?

⁸ Istina, Pavao nije bio savršen i ponekad je burno reagirao. Naprimjer, jednom prilikom kad ga se nepravedno napalo i ponizilo, oštro je odgovorio Židovu imenom Ananija. No kad je Pavlu rečeno da je uvrijedio prvosvećenika, što očito nije znao, odmah se ispričao (Djela apostolska 23:1-5). U Ateni se najprije ‘razdražio kad je vidio grad pun idola’. Pa ipak, po govoru održanom na Marsovom brdu vidjelo se da više nije uznemiren. Umjesto toga, obratio se Atenjanima u njihovom forumu, spominjući poznate stvari, naprimjer ukazao je na žrtvenik “Nepoznatom Bogu” te citirao jednog od njihovih pjesnika (Djela apostolska 17:16-28).

9. Kako je Pavao pokazao domišljatost u ophođenju s različitim ljudima?

⁹ U ophođenju s različitim ljudima Pavao je pokazao da je jako domišljat. Uzimao je u obzir kulturu i okolnosti koje su oblikovale mišljenje njegovih slušalaca. Kad je pisao kršćanima u Rimu, dobro je znao da žive u glavnom gradu najveće sile tog vremena. Jedna od glavnih misli u Pavlovom pismu kršćanima u Rimu bila je da je iskvarujuću moć Adamovog grijeha pobijedila moć Kristove otkupnine. Kršćanima u Rimu i ostalima obratio se riječima koje su dirnule njihova srca (Rimljanima 1:4; 5:14, 15).

10, 11. Kako je Pavao svoje usporedbe prilagođavao ljudima? (Vidi i fusnotu.)

¹⁰ Što je Pavao činio kad je svojim slušaocima želio objasniti duboke biblijske istine? Vješto je koristio dobro poznate, lako razumljive primjere kojima je pojašnjavao teške misli iz Pisama. Naprimjer, Pavao je bio svjestan da su stanovnici Rima upoznati s robovlasničkim društvom u Rimskom Carstvu. Ustvari, mnogi od ljudi kojima je pisao vjerojatno su bili robovi. Zbog toga se poslužio primjerom ropstva kako bi pojačao svoje snažno obrazloženje da o osobi ovisi hoće li se podložiti grijehu ili pravednosti (Rimljanima 6:16-20).

¹¹ U jednom priručniku stoji: “Kod Rimljana je vlasnik mogao izravno osloboditi roba ili je rob mogao kupiti slobodu tako da plati svom vlasniku. Slobodu se moglo dobiti i ako bi bog postao vlasnik roba.” Oslobođeni rob mogao je nastaviti raditi za svog gospodara za plaću. Pavao je vjerojatno ukazivao na taj običaj kad je pisao o tome da pojedinac odlučuje kojeg će gospodara slušati — grijeh ili pravednost. Kršćani u Rimu bili su slobodni od grijeha i bili su u Božjem vlasništvu. Mogli su služiti Bogu, no mogli su i dalje služiti svom nekadašnjem gospodaru, grijehu. Taj jednostavan i poznat primjer potakao je kršćane u Rimu da se pitaju: ‘Kojem gospodaru služim?’ *

12, 13. (a) Što se trudimo činiti da bismo doprli do srca različitih ljudi? (b) Što si primijetio da je djelotvorno kad propovijedaš ljudima različitog porijekla?

¹² Poput Pavla, i mi moramo uzimati u obzir s kim razgovaramo te biti prilagodljivi i domišljati da bismo doprli do srca različitih ljudi. Da bismo im pomogli da shvate smisao dobre vijesti, želimo učiniti više nego samo uspostaviti površan kontakt, prenijeti pripremljenu poruku i ostaviti nešto biblijske literature. Mi se trudimo prepoznati njihove potrebe i brige, saznati što vole, a što ne te čega se boje i prema čemu imaju predrasude. Iako je za to potrebno mnogo razmišljanja i truda, objavitelji Kraljevstva diljem svijeta gorljivo to čine. Naprimjer, podružnica Jehovinih svjedoka u Mađarskoj izvještava: “Braća poštuju običaje i način života ljudi drugih narodnosti i ne očekuju od njih da se prilagode mjesnim običajima.” Tako postupaju i Jehovini svjedoci u drugim zemljama.

¹³ U jednoj zemlji na Dalekom istoku većina ljudi razmišlja o zdravlju, odgoju djece i obrazovanju. Objavitelji Kraljevstva u toj zemlji usredotočuju se na te teme, a ne na sve teže stanje u svijetu ili složene društvene probleme. Slično tome, objavitelji u jednom velegradu u Sjedinjenim Državama primijetili su da ljude u jednoj četvrti na njihovom području brinu korupcija, prometna gužva i zločin. Jehovini svjedoci uspješno koriste te teme kako bi započeli biblijske razgovore. Djelotvorni učitelji Biblije paze na to da koju god temu izaberu uvijek ostanu pozitivni i ohrabrujući te da naglase koliko su danas praktična biblijska načela, a i koju divnu nadu Bog pruža za budućnost (Izaija 48:17, 18; 52:7).

14. Opiši kako se možemo prilagoditi različitim potrebama i okolnostima ljudi.

¹⁴ U službi je također korisno mijenjati pristup ljudima jer dolaze iz raznih kultura, imaju različite stupnjeve obrazovanja i pripadaju različitim religijama. Ono što ćemo reći osobama koje vjeruju u Stvoritelja, ali ne i u Bibliju, razlikovat će se od onoga što kažemo kad razgovaramo s onima koji ne vjeruju u postojanje Boga. Kod onih koji smatraju da je sva vjerska literatura obično propagandno sredstvo nećemo imati isti pristup kao kod osobe koja uvažava Bibliju. Prilagodljivost je također potrebna kad razgovaramo s ljudima različitih stupnjeva obrazovanja. Vješti učitelji koristit će argumente  i usporedbe koji odgovaraju situaciji u kojoj se nalaze (1. Ivanova 5:20).

15, 16. Zašto je potrebno poučavati nove propovjednike?

¹⁵ Pavao nije bio zainteresiran samo za to da poboljša vlastite metode poučavanja. Uvidio je potrebu da pouči i mlađe osobe, kao što su bili Timotej i Tit, te ih pripremi da budu kvalitetni propovjednici (2. Timoteju 2:2; 3:10, 14; Titu 1:4). Slično tome, i danas je važno pružati i primati pouku.

¹⁶ Godine 1914. diljem svijeta bilo je otprilike 5 000 objavitelja Kraljevstva. Danas ih se svaki tjedan krsti otprilike isto toliko (Izaija 54:2, 3; Djela apostolska 11:21). Kad novi počnu dolaziti u kršćansku skupštinu i požele sudjelovati u službi propovijedanja, trebaju pouku i vodstvo (Galaćanima 6:6). Izuzetno je važno da koristimo metode Učitelja Isusa kad poučavamo nove učenike. *

17, 18. Kako možemo pomoći novima da steknu samopouzdanje u službi?

¹⁷ Isus nije samo pronašao mnoštvo ljudi i rekao svojim apostolima da idu razgovarati s njima. Najprije im je naglasio koliko je propovijedanje potrebno i da je važno moliti se u vezi sa službom. Zatim im je pomogao na tri osnovna načina: dao im je suradnike, područje i poruku koju su trebali prenositi (Matej 9:35-38; 10:5-7; Marko 6:7; Luka 9:2, 6). I mi možemo tako postupiti. Bez obzira na to pomažemo li svom djetetu, interesentu ili nekome tko duže nije bio u službi propovijedanja, dobro je da se potrudimo poučiti ga na taj način.

¹⁸ Novi trebaju veliku pomoć da bi stekli samopouzdanje u prenošenju poruke o Kraljevstvu. Možeš li im pomoći da pripreme i uvježbaju jednostavnu, zanimljivu prezentaciju? Neka na području uče na temelju tvog primjera dok svjedočiš na prvih nekoliko vrata. Možeš oponašati primjer Gedeona, koji je svojoj četi rekao: “Na mene gledajte, pa tako činite” (Suci 7:17). Potom novome daj priliku da i on sudjeluje u propovijedanju. Srdačno pohvali nove za trud i, kad je to umjesno, ukratko im ukaži na to kako se mogu poboljšati.

19. Što si odlučan činiti dok nastojiš ‘potpuno izvršiti svoju službu’?

¹⁹ Da bismo ‘potpuno izvršili svoju službu’, trebamo biti prilagodljiviji, a tome želimo poučiti i nove propovjednike. Kad razmišljamo o važnosti našeg cilja — prenijeti istinu o Bogu koja vodi do spasenja — uvjereni smo da se svakako isplati ‘ljudima svih vrsta postati sve, da na svaki mogući način neke spasimo’! (2. Timoteju 4:5; 1. Korinćanima 9:22).