ZA MILIJUNE ljudi blagdani su vrijeme za obitelj i prijatelje, prilika za zbližavanje. Mnogima je to vrijeme za razmišljanje o rođenju Isusa Krista i njegovoj ulozi u spasenju čovječanstva. U Rusiji, za razliku od mnogih drugih zemalja, ljudi nisu uvijek mogli slobodno slaviti Božić. Iako su pripadnici Ruske pravoslavne crkve stoljećima otvoreno slavili Božić, to im nije bilo dozvoljeno veći dio 20. stoljeća. Zašto je došlo do te promjene?

Ubrzo nakon boljševičke revolucije koja je izbila 1917, sovjetske su vlasti vrlo oštro počele sprovoditi svoju politiku državnog ateizma. Božićni blagdani i njihov vjerski prizvuk postali su nepoželjni. Država je započela “rat” protiv Božića i Nove godine. Čak se otvoreno osuđivalo blagdanske simbole kao što su božićno drvce i Ded Moroz, odnosno Djed Mraz.

No, 1935. za Ruse je nastupila velika promjena u slavljenju blagdana. Sovjeti su “vratili” Djeda Mraza, bor i novogodišnju proslavu, ali pritom su uveli i jednu značajnu promjenu. Djed Mraz više nije donosio darove na Božić, nego na Novu godinu. Slično tome, više nije bilo božićnog drvca. Sada se zvalo novogodišnje drvce! Tako se u Sovjetskom Savezu praznike usmjerilo u sasvim drugom pravcu. Proslava Nove godine u biti je zamijenila Božić.

Božićni blagdani postali su potpuno svjetovni praznici, službeno lišeni bilo kakvog vjerskog značenja. Novogodišnje se drvce nije kitilo ukrasima s vjerskom simbolikom, već “svjetovnim” ukrasima koji su prikazivali napredak Sovjetskog Saveza. Ruske novine Vokrug Sveta objašnjavaju: “Na temelju ukrasa koji su se tijekom različitih razdoblja sovjetske ere stavljali na novogodišnje drvce moguće je pratiti povijest razvoja komunističkog društva. Pored uobičajenih zečića, ukrasnih vrpca i pogača, proizvodilo se i ukrase u obliku srpa, čekića i traktora. Njih su kasnije nadomjestile figurice rudara, kozmonauta, naftnih bušilica, raketa i mjesečevih terenskih vozila.”

Što je bilo sa samim Božićem? Dakako, njega se službeno više nije slavilo. Umjesto toga, sovjetske su ga vlasti svele na običan radni dan. Oni koji su htjeli proslaviti Božić mogli su to činiti samo vrlo neupadljivo, a i tada su bili u opasnosti da se zamjere državi i suoče s neugodnim posljedicama. Da, u Rusiji su u 20. stoljeću blagdani dobili sasvim drugo značenje — vjerske svetkovine postale su svjetovne proslave.

Godine 1991. Sovjetski se Savez raspao, a njegovi su stanovnici dobili veće slobode. Bilo je gotovo s politikom državnog ateizma. Različite novoosnovane samostalne države bile su prilično svjetovnog  karaktera, odnosno Crkva i država su bile razdvojene. Mnogi vjernici osjetili su da sada mogu slobodno živjeti po svojim vjerskim uvjerenjima. Smatrali su da je slavljenje Božića jedan od načina na koje to mogu činiti. Međutim, mnogi od njih ubrzo su se razočarali. Zašto?

Taj se blagdan svake godine sve više komercijalizira. Baš kao i na Zapadu, proizvođačima, trgovcima i veletrgovcima božićni su blagdani izvanredna prilika da ostvare zaradu. Izlozi su puni božićnih ukrasa. Božićne melodije i pjesme zapadnjačkog stila, donedavno nepoznate u Rusiji, sada se mogu čuti u mnogim trgovinama. Prodavači koji nose velike torbe pune božićnih ukrasnih sitnica prodaju svoju robu u sredstvima javnog prijevoza. To je ono što se danas može vidjeti.

No, čak i one koji ne vide ništa loše u toj otvorenoj komercijalizaciji možda smeta jedno drugo uznemirujuće obilježje blagdana, a to su opijanje i sve negativne popratne posljedice. Liječnik iz odjela hitne pomoći jedne moskovske bolnice rekao je: “Liječnici su se već navikli da novogodišnja proslava donosi sa sobom mnogo ozljeda koje variraju od čvoruga i modrica do ozljeda uzrokovanih nožem i mecima, od kojih je većina posljedica nasilja u obitelji, tučnjava pijanih ljudi i automobilskih nesreća.” Znanstvenik s jednog instituta Ruske akademije znanosti rekao je: “Broj onih čija je smrt uzrokovana alkoholom naglo se povećao. Taj je broj bio naročito velik 2000. godine. Broj samoubojstava i ubojstava također je porastao.”

Nažalost, u Rusiji takvo stanje tijekom blagdana dodatno pogoršava jedna specifična situacija. Pod naslovom “Rusi slave dva Božića” novine Izvestija pišu: “Gotovo 10 posto Rusa dvaput slavi Božić. Kao što pokazuje anketa Ruskog centra za istraživanje javnog mnijenja i tržišta, 8 posto ispitanika reklo je da Božić slavi i 25. prosinca, prema katoličkom kalendaru, i 7. siječnja, prema pravoslavnom kalendaru. (...) Očito je da nekima vjersko značenje Božića nije toliko bitno koliko prilika da nešto slave.” *

Očito je da su blagdani često popraćeni nekršćanskim postupanjem. Iako je to doista uznemirujuće, neki ipak smatraju da bi  blagdane trebali slaviti iz poštovanja prema Bogu i Kristu. To što netko želi ugoditi Bogu svakako je pohvalno. No, jesu li Bogu i Kristu božićni blagdani zaista ugodni? Pa, razmisli malo o porijeklu tih blagdana.

Naprimjer, bez obzira na to što netko mislio o sovjetskom stavu prema Božiću, teško je ne prihvatiti sljedeće povijesne činjenice iznesene u Velikoj sovjetskoj enciklopediji: “Božić (...) je preuzet od pretkršćanskog kulta bogova za koje se vjerovalo da ‘umiru i ustaju od mrtvih’. Taj je kult bio osobito raširen među ratarskim narodima koji su svake godine, obično u razdoblju zimskog solsticija, od 21. do 25. prosinca, slavili ‘rođenje’ Boga Spasitelja, koji prirodu budi u novi život.”

Spomenuta enciklopedija navodi još jedan istinit i važan podatak: “U prvih nekoliko stoljeća postojanja kršćanstva slavljenje Božića nije bilo poznato. (...) Sredinom četvrtog stoljeća kršćanstvo je iz kulta Mitre asimiliralo proslavu zimskog solsticija i pretvorilo je u božićnu proslavu. Zajednice u Rimu prve su slavile Božić. U desetom stoljeću slavljenje Božića se zajedno s kršćanstvom proširilo i na Rusiju, gdje se stopilo sa zimskom proslavom starih Slavena kojom se odavala počast duhovima predaka.”

Možda se pitaš što Božja Riječ, Biblija, kaže o Isusovom rođenju 25. prosinca. U biti, Biblija uopće ne spominje datum Isusovog rođenja, a nigdje ne spominje ni da je sam Isus govorio o njemu, a kamoli o slavljenju tog dana. Ipak, Biblija nam omogućava da ustanovimo u koje se doba godine Isus rodio.

Iz 26. i 27. poglavlja Evanđelja po Mateju saznajemo da je Isus pogubljen 14. nisana, kasno popodne na židovsku Pashu koja je počela 31. ožujka 33. n. e. Iz Evanđelja po Luki saznajemo da je Isus imao oko 30 godina kada se krstio i započeo sa svojom službom (Luka 3:21-23). Ta je služba trajala tri i po godine. Prema tome, Isus je imao otprilike 33 i po godine kada je umro. U razdoblju oko 1. listopada 33. n. e. navršio bi 34 godine. Luka izvještava da su u vrijeme Isusovog rođenja pastiri “boravili vani i čuvali noćne straže kod svojih stada” (Luka 2:8). Pastiri sigurno ne bi bili vani sa svojim stadima u hladnom prosincu, kada u blizini Betlehema može biti čak i snijega. No oko 1. listopada su mogli biti vani sa stadima. Dakle, kao što spomenuti dokazi potvrđuju, Isus se rodio u to vrijeme.

No što je s Novom godinom? Kao što je već rečeno, razuzdano ponašanje sastavni je dio tog praznika. Unatoč pokušajima da  ga se sekularizira, i on ima dvojbeno porijeklo.

Očito je da slogani poput onog “Božić slavimo zbog Isusa!” prazno zvuče u svjetlu navedenih činjenica. Ako te smeta komercijalizacija božićnih blagdana i uznemiravajuće ponašanje koje je s njima povezano, kao i njihovo neprihvatljivo pogansko porijeklo, nemoj se obeshrabriti. Ipak postoji prikladan način na koji možemo pokazati dužno poštovanje prema Bogu i iskazati čast Kristu, a istovremeno jačati obiteljske veze.

Biblija kaže da je Isus Krist došao “da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). On je dozvolio da ga pogube i dobrovoljno je umro za naše grijehe. Neki koji žele iskazati čast Kristu smatraju da to mogu činiti tijekom božićnih blagdana. No kao što smo vidjeli, Božić i Nova godina nemaju mnogo veze s Kristom, već su nikli iz poganskih proslava. Isto tako, božićni blagdani, koliko god nekome bili privlačni, potpuno su komercijalizirani. A i mora se priznati da su božićni blagdani povezani sa sramnim ponašanjem koje vrijeđa Boga i Krista.

No što da onda radi onaj tko želi ugoditi Bogu? Umjesto da se drži ljudskih tradicija koje možda gode njegovim vjerskim osjećajima, ali su u suprotnosti s Biblijom, iskrena će osoba tražiti pravi način da oda čast Bogu i Kristu. Koji je to pravi način i što bismo trebali učiniti?

Sam Krist je rekao: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3). Da, osoba kojoj je iskreno stalo do Boga nastoji saznati kako na ispravan način može iskazati čast Bogu i Kristu. Ona zatim i postupa u skladu s onim što sazna, i to ne samo u određeno doba godine već svakodnevno. Bog je jako zadovoljan takvim iskrenim nastojanjima, a na taj način možemo dobiti i vječni život.

Bi li volio da tvoja obitelj bude među onima koji doista iskazuju čast Bogu i Kristu onako kao što nalaže Sveto pismo? Jehovini svjedoci pomogli su milijunima obitelji širom svijeta da se upoznaju s biblijskom porukom koja je od životne važnosti. Srdačno te pozivamo da se obratiš Jehovinim svjedocima u svom području ili da pišeš na odgovarajuću adresu s druge stranice ovog časopisa.