1. (a) Koji je biblijski redak moto ovog članka? (b) Zašto su apostoli bili u zatvoru?

SUCI židovskog vrhovnog suda sigurno su bili bijesni. Zatvorenici su im nestali. Bili su to apostoli Isusa Krista, čovjeka kojeg je nekoliko tjedana prije toga taj sud osudio na smrt. Sada su se željeli pozabaviti njegovim najbližim sljedbenicima. No kad su stražari otišli po njih, zatvorske ćelije našli su prazne, iako su vrata bila zaključana. Ubrzo su saznali da su apostoli u hramu u Jeruzalemu i da neustrašivo poučavaju ljude o Isusu Kristu — rade upravo ono zbog čega su bili uhvaćeni! Stražari su odmah otišli u hram, uhvatili apostole i doveli ih na sud (Djela apostolska 5:17-27).

2. Što je anđeo zapovjedio apostolima?

² Anđeo je oslobodio apostole iz zatvora. Je li to učinio zato da bi ih poštedio daljnjeg progonstva? Nije. Učinio je to zato da bi stanovnici Jeruzalema čuli dobru vijest o Isusu Kristu. Apostolima je dao zadatak da ‘govore narodu sve riječi o ovom životu’ (Djela apostolska 5:19, 20). I tako su hramski čuvari otišli po apostole i našli kako poslušno izvršavaju tu zapovijed.

3, 4. (a) Kako su reagirali Petar i Ivan kad im je naređeno da prestanu propovijedati? (b) Kako su reagirali drugi apostoli?

³ Dvojica od tih odlučnih propovjednika, apostoli Petar i Ivan, već su jednom bili pred tim sudom, na što ih je strogo  podsjetio Josip Kaifa, predsjedatelj suda. Rekao im je: “Izričito smo vam naredili da ne učite na temelju [Isusovog] imena, a evo, napunili ste Jeruzalem svojim učenjem” (Djela apostolska 5:28). Kaifu nije trebalo iznenaditi što su Petar i Ivan ponovno pred sudom. Kad im je prvi put bilo naređeno da prestanu propovijedati, ta dva apostola odgovorila su: “Prosudite sami je li pravedno u Božjim očima slušati vas umjesto Boga. A mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli.” Poput proroka Jeremije iz drevnog doba, Petar i Ivan nisu mogli ne izvršavati dobiveni zadatak da propovijedaju (Djela apostolska 4:18-20; Jeremija 20:9).

⁴ Sada su svi apostoli — uključujući i tek izabranog Matiju — a ne samo Petar i Ivan, imali priliku iznijeti svoj stav pred sudom (Djela apostolska 1:21-26). Kad im je bilo naređeno da prestanu propovijedati, i oni su odvažno odgovorili: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29).

5, 6. Zašto apostoli nisu poslušali naredbu suda?

⁵ Apostoli su poštovali zakon i obično su se pokoravali sudskim odlukama. Međutim, nijedan čovjek, koliko god moćan bio, nema pravo narediti drugome da prekrši neku Božju zapovijed. Jehova je “najviši nad svom zemljom” (Psalam 83:18). Ne samo da je “sudac cijele zemlje” nego je i Vrhovni Zakonodavac te Kralj vječnosti. Svaka sudska odluka kojom se želi poništiti neku Božju zapovijed nevažeća je u njegovim očima (1. Mojsijeva 18:25; Izaija 33:22).

⁶ Tu su činjenicu priznali neki od najvećih pravnih stručnjaka. Naprimjer, William Blackstone, ugledni engleski pravnik iz 18. stoljeća, napisao je da se nijednom ljudskom zakonu ne smije dozvoliti da proturječi “zakonu otkrivenja” koji se nalazi u Bibliji. Dakle, Sanhedrin je prekoračio svoje ovlasti kad je naredio apostolima da prestanu propovijedati. Oni naprosto nisu mogli poslušati tu naredbu.

7. Zašto je propovijedanje razgnjevilo svećeničke glavare?

⁷ Odlučnost apostola da nastave propovijedati razgnjevila je svećeničke glavare. Neki svećenici, uključujući i samog Kaifu, bili su saduceji i nisu vjerovali u uskrsnuće (Djela apostolska 4:1, 2; 5:17). Unatoč tome, apostoli su tvrdili da je Isus uskrsnut iz mrtvih. Isto tako, neki od svećeničkih glavara učinili su sve što su mogli da steknu naklonost rimskih vlasti. Na suđenju Isusu, kad su ga mogli priznati za svog kralja, otišli su toliko daleko da su rekli: “Mi nemamo kralja osim cara” (Ivan 19:15). * Apostoli nisu samo tvrdili da je Isus uskrsnuo nego su i naučavali da osim njegovog “nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni” (Djela apostolska 2:36; 4:12). Svećenici su se bojali da bi Rimljani mogli doći i da bi židovski vođe mogli izgubiti ‘svoje mjesto i svoj narod’ ukoliko ljudi počnu na uskrsnulog Isusa gledati kao na svog Vođu (Ivan 11:48).

8. Koji je mudar savjet Gamalijel dao Sanhedrinu?

⁸ Budućnost za apostole Isusa Krista nije izgledala obećavajuće. Suci Sanhedrina čvrsto su odlučili ubiti ih (Djela apostolska 5:33). Međutim, stvari su krenule neočekivanim tokom. Gamalijel, dobar poznavatelj Zakona, ustao je i upozorio svoje suradnike da ne postupe nepromišljeno. Mudro je rekao: “Ako je ova zamisao ili ovo djelo od  ljudi, propast će; ali ako je od Boga, nećete ih moći uništiti.” Potom je dodao nešto zanimljivo: “Inače biste se mogli naći kao borci protiv samog Boga” (Djela apostolska 5:34, 38, 39).

9. Što dokazuje da je djelo koje su vršili apostoli bilo od Boga?

⁹ Za divno čudo, sud je poslušao Gamalijelov savjet. Članovi Sanhedrina su “dozvali apostole, istukli ih i naredili im da prestanu govoriti na temelju Isusovog imena, pa su ih pustili da odu”. Međutim, apostoli se nisu uplašili, nego su bili odlučni poslušati zapovijed anđela da propovijedaju. Zato su, nakon što su bili pušteni, “svaki (...) dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:40, 42). Jehova je blagoslovio njihov trud. U kojoj mjeri? ‘Božja riječ je sve više rasla, i broj učenika u Jeruzalemu veoma se umnožavao.’ Zapravo, “veliko mnoštvo svećenika postalo je poslušno vjeri” (Djela apostolska 6:7). To mora da je pogodilo svećeničke glavare! Doista je bilo sve više dokaza da je djelo koje su vršili apostoli bilo od Boga!

10. Zašto se s ljudskog gledišta Kaifa mogao osjećati sigurnim na svom položaju, no zašto je njegovo pouzdanje bilo uzaludno?

¹⁰ U prvom je stoljeću rimska vlast postavljala židovske prvosvećenike. Bogatog Josipa Kaifu na položaj je doveo Valerije Grat, a na njemu je ostao duže od mnogih svojih prethodnika. Kaifa je taj uspjeh vjerojatno pripisao tome što je bio vješt diplomat i osobni prijatelj Pilata, a ne Božjoj providnosti. Kako bilo da bilo, njegovo pouzdanje u čovjeka pokazalo se uzaludnim. Samo tri godine nakon što su apostoli bili pred Sanhedrinom, Kaifa je izgubio naklonost rimske vlasti i položaj prvosvećenika.

11. Što je bilo s Poncijem Pilatom i židovskim sustavom, i do kojeg zaključka dolaziš na temelju toga?

 ¹¹ Odredba da se Kaifu ukloni s njegovog položaja došla je od Lucija Vitelija, upravitelja Sirije i Pilatovog pretpostavljenog, pa je Kaifin bliski prijatelj Pilat nije mogao odbaciti. Ustvari, samo godinu dana nakon što je Kaifa svrgnut s položaja, i Pilat je izgubio vlast te se morao vratiti u Rim da bi odgovarao za teške optužbe. Što se tiče židovskih vođa koji su se uzdali u cara, Rimljani su ipak uzeli ‘njihovo mjesto i njihov narod’. Bilo je to 70. n. e. kad je rimska vojska potpuno razorila grad Jeruzalem zajedno s njegovim hramom i dvoranom gdje je zasjedao Sanhedrin. Riječi psalmista uistinu su se pokazale istinitima u ovom slučaju: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći”! (Ivan 11:48; Psalam 146:3).

12. Kako Isusov slučaj dokazuje da je mudro slušati Boga?

¹² Za razliku od toga, Bog je uskrsnulog Isusa Krista postavio za Prvosvećenika velikog duhovnog hrama. Nijedan čovjek ne može poništiti to imenovanje. Doista, Isus “ima svoje svećeništvo bez ikakvih nasljednika” (Hebrejima 2:9; 7:17, 24; 9:11). Bog je također postavio Isusa za Suca živima i mrtvima (1. Petrova 4:5). Ispunjavajući tu svoju ulogu, Isus će odlučiti hoće li Josip Kaifa i Poncije Pilat imati priliku ponovno živjeti (Matej 23:33; Djela apostolska 24:15).

13. Koje je djelo u novije vrijeme bilo od čovjeka, a koje od Boga? Zašto tako odgovaraš?

¹³ U naše vrijeme, kao i u prvom stoljeću, mnogo je ‘boraca protiv Boga’ (Djela apostolska 5:39). Naprimjer, kad su Jehovini svjedoci u Njemačkoj odbili pozdravljati Adolfa Hitlera s “Heil Hitler!” i time ga priznati za svog vođu, on se zakleo da će ih istrijebiti (Matej 23:10). Njegova smrtonosna mašinerija bila je i više nego dorasla tom zadatku. Nacisti su uspjeli uhapsiti tisuće Jehovinih svjedoka i poslati ih u koncentracione logore. Neke od njih čak su i ubili. No nisu uspjeli slomiti odlučnost Jehovinih svjedoka da obožavaju jedino Boga, a ni uništiti Božje sluge kao grupu. Djelo tih kršćana bilo je od Boga, a ne od čovjeka, a takvo djelo ne može propasti. Šezdeset godina nakon toga vjerne osobe koje su preživjele Hitlerove koncentracione logore još uvijek služe Jehovi ‘svim svojim srcem i dušom i umom’, dok se Hitlera i njegovu nacističku stranku pamti samo po zlodjelima (Matej 22:37).

14. (a) Kako protivnici kleveću Božje sluge, i do čega to dovodi? (b) Hoće li sve to nanijeti trajnu štetu Božjem narodu? (Hebrejima 13:5, 6).

¹⁴ Nakon nacista i drugi su krenuli u bitku protiv Jehove i njegovog naroda, koju ne mogu dobiti. U nekoliko europskih zemalja lukavi vjerski i politički elementi pokušavaju oklevetati Jehovine svjedoke kao ‘opasnu sektu’, a istu tu optužbu navodilo se protiv kršćana u prvom stoljeću (Djela apostolska 28:22). Činjenica je da je Europski sud  za ljudska prava priznao Jehovine svjedoke kao religiju, a ne kao sektu. Protivnici to dobro znaju. Ipak, oni uporno kleveću Jehovine svjedoke. Zbog takvog pogrešnog prikazivanja neki od tih kršćana ostali su bez posla. Djecu Jehovinih svjedoka uznemirava se u školi. Preplašeni vlasnici raskinuli su ugovore o iznajmljivanju objekata u kojima su se Jehovini svjedoci godinama sastajali. U nekoliko slučajeva državni službenici čak nisu htjeli Jehovinim svjedocima dati državljanstvo zbog njihove religije! Usprkos tome, Jehovini svjedoci ne daju se zastrašiti.

15, 16. Kako Jehovini svjedoci u Francuskoj reagiraju na protivljenje njihovom kršćanskom djelu, i zašto ne prestaju propovijedati?

¹⁵ Naprimjer, u Francuskoj su ljudi uglavnom tolerantni i širokih pogleda. Međutim, nekolicina protivnika zalaže se za zakone kojima je cilj nanijeti štetu djelu Kraljevstva. Kako Jehovini svjedoci reagiraju na to? Oni propovijedaju kao nikada dosad, i to s izvrsnim rezultatima (Jakov 4:7). Tako je u toj zemlji u samo šest mjeseci broj biblijskih studija porastao za čak 33 posto! Đavo je sigurno bijesan kad vidi kako u Francuskoj osobe iskrena srca prihvaćaju dobru vijest (Otkrivenje 12:17). Naša braća i sestre u Francuskoj uvjereni su da će se na njima ispuniti riječi proroka Izaije: “Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti sretno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš” (Izaija 54:17).

¹⁶ Jehovini svjedoci ne uživaju u tome što ih se progoni. Međutim, iz poslušnosti prema zapovijedi koju je Bog dao svim kršćanima oni ne mogu i neće prestati govoriti o onome što su čuli. Oni se trude biti dobri građani. No kada se Božji i ljudski zakon kose, oni moraju slušati Boga kao vladara.

17. (a) Zašto se ne trebamo bojati svojih neprijatelja? (b) Kakav stav trebamo imati prema onima koji nas progone?

¹⁷ Naši neprijatelji nalaze se u vrlo opasnoj situaciji. Oni se bore protiv Boga. Zato se mi, u skladu s Isusovom zapovijedi, ne bojimo onih koji nas progone, nego se molimo za njih (Matej 5:44). Molimo se da Jehova svakome tko mu se protivi iz neznanja, kao što je to bio slučaj sa Savlom iz Tarza, milostivo otvori oči i omogući mu da prepozna istinu (2. Korinćanima 4:4). Savao je postao apostol Pavao i vlasti tog vremena jako su ga progonile. Ipak, svoje je suvjernike stalno podsjećao “da budu podložni i poslušni vladavinama i vlastima kao vladarima, da budu spremni na svako dobro djelo, da ne govore loše ni o kome [pa ni o svojim najvećim progoniteljima], da ne budu ratoborni, da budu razumni, pokazujući svaku blagost prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2). Jehovini svjedoci iz Francuske i drugih zemalja trude se živjeti u skladu s tim savjetom.

18. (a) Na koje načine Jehova može izbaviti svoj narod? (b) Kakav će biti konačni ishod?

¹⁸ Bog je rekao proroku Jeremiji: ‘Ja sam s tobom da te izbavljam’ (Jeremija 1:8). Kako Jehova nas danas može izbaviti od progonstva? On može podignuti nepristrane suce poput Gamalijela ili se može pobrinuti  da nekog nepoštenog ili neprijateljski raspoloženog državnog službenika iznenada zamijeni netko razumniji. No ponekad Jehova može dozvoliti da progonstvo njegovog naroda potraje (2. Timoteju 3:12). Ako Bog dozvoljava da nas se progoni, on će nam uvijek dati snage da podnesemo progonstvo (1. Korinćanima 10:13). I bez obzira na to što Bog dozvoli, mi nimalo ne sumnjamo u konačni ishod: Oni koji se bore protiv Božjeg naroda zapravo se bore protiv Boga, a borci protiv Boga neće nadvladati.

19. Koji je godišnji citat za 2006, i zašto je prikladan?

¹⁹ Isus je rekao svojim učenicima da trebaju očekivati nevolje (Ivan 16:33). Stoga riječi zapisane u Djelima apostolskim 5:29 nikada nisu bile prikladne kao sad: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude.” Zbog toga su te upečatljive riječi odabrane za godišnji citat Jehovinih svjedoka za 2006. Budimo odlučni u tome da tokom te godine, ali i cijelu vječnost, pod svaku cijenu slušamo Boga kao Vladara!