NA POČETKU svoje službe Isus je objavio da je njegov zadatak, između ostalog, ‘propovijedati oslobođenje zarobljenicima’ (Luka 4:18). Oponašajući primjer svog Učitelja, pravi kršćani propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu ‘svim vrstama ljudi’, pomažući im da se oslobode iz duhovnog ropstva i da žive boljim životom (1. Timoteju 2:4).

No danas se propovijeda i doslovnim zarobljenicima — ljudima koji su u zatvoru zbog različitih kaznenih djela, ali koji ipak cijene duhovno oslobođenje. Slijedi ohrabrujuć izvještaj o propovijedanju Jehovinih svjedoka u zatvorima u Ukrajini i drugim europskim zemljama.

Sergij * ima 38 godina, a 20 je godina proveo iza rešetaka. Čak je i školu završio u zatvoru. On priča: “Prije mnogo godina završio sam u zatvoru zbog ubojstva i kazna mi još uvijek traje. U zatvoru sam se ponašao vrlo nasilno, tako da su me se drugi zatvorenici bojali.” Je li se zbog toga osjećao slobodno? Ne. Sergij je godinama robovao drogi, alkoholu i cigaretama.

No onda mu je jedan zatvorenik počeo govoriti o biblijskoj istini. Bilo je to kao tračak svjetla u mraku. Za nekoliko mjeseci oslobodio se svojih ovisnosti, počeo je propovijedati dobru vijest i krstio se. Sergij sada ima puno posla u zatvoru, jer služi Jehovi kao punovremeni propovjednik. Pomogao je sedmorici kriminalaca da se promijene i postanu njegova duhovna braća. Šestorica su već puštena na slobodu, no Sergij još uvijek služi kaznu. No to ga ne uznemirava jer je sretan što drugima može pomagati da se oslobode iz duhovnog zarobljeništva (Djela apostolska 20:35).

Viktor je jedna od osoba s kojima je Sergij proučavao u zatvoru. On je nekad prodavao drogu, a i sam se drogirao. Kad je pušten iz zatvora, Viktor je nastavio duhovno napredovati i s vremenom je u Ukrajini završio Školu za osposobljavanje slugu. Sada služi kao specijalni pionir u Moldaviji. Viktor  kaže: “Počeo sam pušiti s 8, opijati se s 12 i drogirati s 14 godina. Htio sam promijeniti svoj život, ali sva su moja nastojanja bila neuspješna. A onda 1995, baš u vrijeme kada smo se žena i ja planirali preseliti i udaljiti od mog lošeg društva, neki ju je psihopat nasmrt izbo. Tuga me potpuno shrvala. Stalno sam se pitao: ‘Gdje je sada moja žena? Što se događa kada čovjek umre?’ no nisam mogao naći odgovore. Pokušavajući ispuniti prazninu počeo sam se sve više drogirati. Uhapšen sam zbog preprodaje droge i osuđen na pet godina zatvora. Tamo mi je Sergij pomogao da pronađem odgovore. Puno sam puta pokušavao ostaviti drogu, ali jedino mi je Biblija pomogla da uspijem. Božja Riječ ima veliku snagu!” (Hebrejima 4:12).

Vasilj se nikada nije drogirao, ali i on je završio u zatvoru. “Moja ovisnost bila je kickboxing”, kaže on. “Učio sam kako tući ljude, a da ne ostavim nikakve tragove od udaraca.” Vasilj se služio nasiljem kako bi pljačkao ljude. “Bio sam u zatvoru tri puta, zbog čega se žena razvela od mene. Dok sam služio zadnju kaznu, koja je trajala pet godina, počeo sam čitati literaturu Jehovinih svjedoka. Ona me potaknula da čitam Bibliju, ali i dalje sam sudjelovao u borbama bez pravila, što sam jako volio.

Međutim, nakon pola godine čitanja Biblije nešto se u meni promijenilo. Pobjeda mi više nije donosila takvo zadovoljstvo kao nekada. Zato sam počeo razmišljati koliko je moj život u skladu s Izaijom 2:4, a shvatio sam i da ću ostatak života provesti u zatvoru ako ne promijenim svoje stavove. Nakon toga sam bacio sve predmete koje sam koristio u borbama i počeo raditi na svojoj osobnosti. Nije mi bilo lako, ali razmišljanje i molitva pomogli su mi da malo-pomalo odbacim loše navike. Ponekad sam u suzama znao moliti Jehovu za snagu da se odreknem svoje ovisnosti. I uspio sam!

Kad sam pušten iz zatvora, ponovno sam bio sa svojom obitelji. Sada radim u ugljenokopu. Posao je takav da imam dovoljno vremena da zajedno sa suprugom sudjelujem u propovijedanju i da se posvetim svojim zaduženjima u skupštini.”

 Mikola i njegovi prijatelji opljačkali su nekoliko banaka u Ukrajini. On je osuđen na deset godina zatvora. Prije hapšenja samo je jedanput bio u crkvi — s ciljem da se pripremi za njenu pljačku. Iako mu to nije uspjelo, Mikola je nakon tog posjeta bio uvjeren da je Biblija puna zamornih priča o pravoslavnim svećenicima, svijećama i blagdanima. On kaže: “Nisam siguran zašto, ali počeo sam čitati Bibliju. Bio sam zadivljen kada sam otkrio da ona uopće nije onakva kakvom sam je zamišljao!” Mikola je zatražio da se s njim proučava Biblija i krstio se 1999. Da ga sada vidimo, teško bi nam bilo povjerovati da je taj skromni sluga pomoćnik jednom bio opasni naoružani pljačkaš banaka!

Vladimir je bio osuđen na smrt. Dok je čekao izvršenje kazne, molio se Bogu i obećao da će mu služiti ako bude pošteđen. U to se vrijeme zakon promijenio, pa mu je smrtna kazna promijenjena u doživotni zatvor. Da održi obećanje, Vladimir je počeo tragati za pravom religijom. Upisao se na dopisni tečaj Adventističke crkve te je od nje dobio diplomu, ali ipak nije bio zadovoljan.

Međutim, nakon što je pročitao časopise Kula stražara i Probudite se! koji su se nalazili u zatvorskoj knjižnici, Vladimir je pisao podružnici Jehovinih svjedoka u Ukrajini i zamolio da ga se posjeti. Kada su ga posjetila mjesna braća, on je sebe već smatrao Jehovinim svjedokom i propovijedao je u zatvoru. Braća su mu pomogla da ispuni preduvjete za objavitelja Kraljevstva. U vrijeme pisanja ovog članka Vladimir i sedmorica drugih osoba u tom zatvoru čekali su da se krste. No imaju i jedan problem. Budući da se zatvorenike s doživotnom kaznom u ćelije razmješta na temelju njihove vjerske pripadnosti, Vladimir i ostali u ćeliji iste su vjere. Kome onda mogu propovijedati? Oni dobru vijest prenose zatvorskim čuvarima i pišu pisma.

Nazar se iz Ukrajine doselio u Češku Republiku, gdje se priključio jednoj bandi koja se bavila krađom. Osuđen je na tri i po godine zatvora. U zatvoru su ga posjećivali Jehovini svjedoci iz Karlovyh Vara, upoznao je istinu i potpuno se promijenio. Kad je vidio koliko se Nazar promijenio, jedan čuvar je ostalima u njegovoj ćeliji rekao: “Kad biste vi svi bili kao taj Ukrajinac, ja bih konačno mogao promijeniti profesiju.” Drugi čuvar rekao je: “Ti Jehovini svjedoci stvarno znaju svoj posao. U zatvor uđe kriminalac, a iz njega izađe pošten čovjek.” Nazar je sada kod kuće. Izučio je stolarski zanat i oženio se, a on i supruga su u punovremenoj službi. Da, Nazaru je jako drago što su ga Jehovini svjedoci posjećivali u zatvoru.

Nisu samo zatvorenici zahvalni za ono što Jehovini svjedoci čine. Miroslaw Kowalski, glasnogovornik jednog zatvora u Poljskoj, rekao je: “Izrazito cijenimo njihove posjete. Neki su zatvorenici imali težak život. S njima se vjerojatno nikada nije postupalo kao s ljudskim bićima. (...) Pomoć [Jehovinih svjedoka] jako je dragocjena jer nemamo dovoljno osoblja i stručnjaka.”

Upravitelj jednog drugog zatvora u Poljskoj poslao je pismo podružnici Jehovinih svjedoka i zamolio da se njegovom zatvoru posveti još više pažnje. Zašto? Objasnio je: “Češći posjeti predstavnika vaše organizacije mogu doprinijeti socijalizaciji zatvorenika i smanjenju agresivnosti među njima.”

Jedne ukrajinske novine izvijestile su o depresivnom zatvoreniku koji se pokušao ubiti i kojemu su zatim pomogli Jehovini svjedoci. “Zatvorenik se sada prilično emocionalno stabilizirao”, pisalo je u novinama. “Drži se zatvorske rutine i primjer je drugim zatvorenicima.”

Pomoć koju Jehovini svjedoci pružaju zatvorenicima ne završava na vratima zatvora.  Ona traje i nakon što zatvorenici budu pušteni na slobodu. Dvije kršćanke, Brigitte i Renate, već nekoliko godina zatvorenicama pomažu na takav način. Njemačke novine Main-Echo Aschaffenburg o njima pišu: “One posjećuju zatvorenice tri do pet mjeseci nakon puštanja i potiču ih da pronađu smisao svog života. (...) Službeno su dobile status volonterskih socijalnih radnica koje nadziru osobe uvjetno puštene na slobodu. (...) Osim toga, imaju dobar i konstruktivan odnos sa zatvorskim osobljem.” Priličan broj bivših zatvorenica predao je svoj život Jehovi zahvaljujući takvoj vrsti pomoći.

Čak i zatvorskim službenicima koristi biblijsko obrazovno djelovanje Jehovinih svjedoka. Naprimjer, Roman je bio major i radio je kao psiholog u jednom ukrajinskom zatvoru. Kada su ga Jehovini svjedoci posjetili kod kuće, pristao je na proučavanje Biblije. Potom je saznao da u zatvoru u kojem radi Jehovinim svjedocima nije dopušteno kontaktirati sa zatvorenicima. Zato je zamolio upravitelja za odobrenje da se u radu sa zatvorenicima služi Biblijom. Dobio je odobrenje i desetak zatvorenika pokazalo je zanimanje. Roman je zatvorenicima redovito prenosio svoje sve veće znanje o Bibliji, a njegov se trud itekako isplatio. Neki su nakon izlaska iz zatvora nastavili duhovno napredovati i krstili su se. Kada se osvjedočio u snagu Božje Riječi, Roman je ozbiljnije pristupio proučavanju Biblije. Napustio je vojsku i nastavio proučavati. Sada sudjeluje u propovijedanju s bivšim zatvorenikom.

“Nas ovdje Biblija, biblijska literatura i proučavanje Biblije održavaju na životu”, napisao je jedan zatvorenik. Te riječi dobro opisuju kakva potreba za biblijskom literaturom postoji u nekim zatvorima. Jedna ukrajinska skupština o biblijskom obrazovnom programu u obližnjem zatvoru izvještava: “Uprava je zahvalna za literaturu koju im donosimo. Dajemo im 60 primjeraka svakog broja Kule stražare i Probudite se!” Druga skupština napisala je: “Mi smo zaduženi za kazneno-popravnu ustanovu koja ima 20 malih knjižnica. U svakoj smo knjižnici ostavili naše glavne publikacije. Podijelili smo ukupno 20 kutija literature.” U jednom zatvoru čuvari arhiviraju u knjižnici naše časopise kako bi zatvorenici mogli doći do svakog broja.

Ukrajinska je podružnica 2002. osnovala Odjel za kontaktiranje sa zatvorima. Dosad je taj odjel stupio u vezu s oko 120 kazneno-popravnih ustanova i odredio koje će im skupštine pomagati. Svakog mjeseca stigne oko 50 pisama od zatvorenika, koji u većini slučajeva traže literaturu ili da se s njima proučava Biblija. Podružnica im šalje knjige, časopise i brošure dok brigu o njima ne preuzmu mjesna braća.

“Mislite na one koji su u zatvorskim okovima”, napisao je apostol Pavao svojim sukršćanima (Hebrejima 13:3). Govorio je pritom o onima koji su u zatvoru zbog svoje vjere. U naše vrijeme Jehovini svjedoci misle na one koji su u zatvoru, posjećuju ih i ‘propovijedaju oslobođenje zarobljenicima’ (Luka 4:18).