MOŽDA se čini da u današnjem svijetu nema puno ljudi koji su spremni žrtvovati se za druge. Međutim, neki još uvijek imaju potrebu da nešto promijene, da na neki način čine dobro drugima. Svake godine velik broj ljudi daje ogroman novac — u pitanju su milijarde eura — za ono što smatraju plemenitim ciljevima. Primjerice, u Velikoj Britaniji je 2002. u dobrotvorne svrhe donirano nezapamćenih 7,3 milijardi funti. Od 1999. desetero velikodušnih donatora dalo je ili se obavezalo dati preko 30 milijardi eura za pomoć siromašnima.

Zahvaljujući humanitarnim radnicima ostvaruju se neka hvalevrijedna postignuća. Naprimjer, siromašnim obiteljima pokrivaju se zdravstveni troškovi, djeci samohranih roditelja omogućava se obrazovanje, financiraju se programi cijepljenja u zemljama u razvoju, siromašnoj djeci poklanja se njihova prva knjiga, seljacima u siromašnim zemljama daju se rasplodne životinje, a žrtvama prirodnih katastrofa pruža se humanitarna pomoć.

Navedene činjenice pokazuju da su ljudi sposobni činiti dobro drugima. Nažalost, ima i ljudi koji čine neizrecivo zlo.

Od završetka Drugog svjetskog rata naovamo bilo je gotovo 50 zabilježenih slučajeva genocida i politički motiviranih masovnih ubojstava. “U njima je”, stoji u časopisu American Political Science Review, “život izgubilo najmanje 12 milijuna vojnika i čak 22 milijuna civila, što je veći broj žrtava nego u svim građanskim i međudržavnim ratovima nakon 1945.”

U drugoj polovici 20. stoljeća u Kambodži je iz političkih razloga ubijeno čak 2 200 000 ljudi. Etnička mržnja u Ruandi dovela je do toga da je život izgubilo preko 800 000 muškaraca, žena i djece. U Bosni je iz vjerskih i političkih razloga ubijeno preko 200 000 ljudi.

Govoreći o zlodjelima još novijeg datuma, glavni je tajnik Ujedinjenih naroda godine 2004. izjavio: “U Iraku se civile hladnokrvno ubija, a humanitarni radnici, novinari i drugi koji ne sudjeluju u sukobima završavaju u rukama otmičara koji ih ubijaju na najokrutnije načine. Istovremeno se iračke zatvorenike sramotno zlostavlja. Iz Darfura je protjeran velik dio stanovništva,  njihovi su domovi uništeni, a silovanje je smišljeni dio ratne strategije. U sjevernoj Ugandi sakate djecu te ih prisiljavaju da sudjeluju u neopisivo okrutnim zločinima. U Beslanu su djecu uzeli kao taoce i velik broj njih brutalno pobili.”

Čini se da čak i u takozvanim razvijenim zemljama raste broj zločina počinjenih iz mržnje. Naprimjer, Independent News izvijestio je 2004. da se u Velikoj Britaniji “u proteklih deset godina broj žrtava napadnutih ili zlostavljanih na rasnoj osnovi povećao 11 puta”.

Zašto ljudi čine takvo zlo premda su sposobni iskazati veliku dobrotu? Hoće li zlo ikada nestati? Kao što idući članak pokazuje, Biblija daje zadovoljavajuće odgovore na ta teška pitanja.