1, 2. Koji je korak poduzeo jedan mladi čovjek u vezi sa svojim poslom, i zašto?

JEDAN je mladi čovjek želio više služiti u skupštini, no imao je jedan problem. Zbog posla nije mogao redovito dolaziti na sastanke. Što je učinio? Pojednostavio je svoj život. Dao je otkaz i s vremenom našao posao uz koji je mogao neometano izvršavati kršćanske dužnosti. Danas zarađuje puno manje nego prije, ali i dalje uspijeva zbrinuti svoju obitelj i može više pomagati skupštini.

² Shvaćaš li zašto se taj mladi čovjek odlučio na takvo što? Bi li ti postupio slično da si bio na njegovom mjestu? Pohvalno je što su mnogi kršćani učinili upravo to, a njihova djela dokaz su da vjeruju Isusovom obećanju: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:33). Oni osjećaju sigurnost jer se uzdaju u Jehovu, a ne u svijet (Priče Salamunove 3:23, 26).

3. Zašto se neki pitaju je li i danas realno stavljati Kraljevstvo na prvo mjesto?

³ Budući da živimo u teškim vremenima, neki se pitaju je li taj mladi čovjek donio mudru odluku. Danas neki žive u krajnjem siromaštvu, dok drugi imaju najbolji životni standard u povijesti čovječanstva. Većina ljudi u siromašnim zemljama rado bi iskoristila svaku priliku koja bi im omogućila da si malo olakšaju život. S druge strane, u bogatijim zemljama mnogi su pod pritiskom da zadrže isti životni standard usprkos tome što vladaju loši ekonomski uvjeti, što se situacija na tržištu rada stalno mijenja i što su poslodavci sve zahtjevniji. S obzirom na to koliko je teško zarađivati za život, neki se možda pitaju: ‘Je li i danas realno najprije tražiti Kraljevstvo?’ Odgovor na to pitanje lakše ćemo naći ako uzmemo u obzir kome je to Isus rekao.

4, 5. Kako je Isus objasnio da se Božji narod ne treba tjeskobno brinuti za svakodnevne životne potrebe?

⁴ Isus je bio u Galileji i obraćao se velikom mnoštvu ljudi iz različitih krajeva (Matej 4:25). Možda je među njima bila i pokoja bogata osoba, no većina je vjerojatno bila siromašna. Pa ipak, Isus je naglasio da im u životu ne smije biti najvažnije stjecanje bogatstva, nego sakupljanje nečeg daleko vrednijeg — duhovnog blaga (Matej 6:19-21, 24). Rekao je: “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući. Ne znači li duša više od hrane i tijelo od odjeće?” (Matej 6:25).

⁵ Možda su mnogima te Isusove riječi zvučale nerealno. Znali su da će njihove obitelji trpjeti ne budu li naporno radili. Međutim, Isus im je skrenuo pažnju na ptice. Iako one moraju tražiti hranu iz dana u dan, Jehova se brine za njih. Isus je također rekao kako se Jehova brine za poljsko cvijeće, čija ljepota nadmašuje svu ljepotu Salamunove slave. Ako se Jehova brine za ptice i cvijeće, koliko će se tek brinuti za nas! (Matej 6:26-30). Kao što je Isus rekao, naš život,  odnosno duša, i naše tijelo važniji su od hrane koju kupujemo da bismo živjeli i odjeće koju nosimo da zaštitimo svoje tijelo. Ako sav trud ulažemo samo u to da imamo što jesti i obući, a služenju Jehovi ne pridajemo veliki značaj, promašili smo sam smisao života (Propovjednik 12:13).

6. (a) Koje dužnosti imaju kršćani? (b) U što se kršćani potpuno uzdaju?

⁶ Naravno, Isus nije poticao svoje slušatelje da prestanu raditi i čekaju da Bog nekako zbrine njihovu obitelj. Čak i ptice moraju tražiti hranu za sebe i svoje ptiće. Dakle, kršćani su morali raditi da bi imali što jesti. Morali su ispunjavati obiteljske dužnosti. Kršćanski sluge i robovi morali su marljivo raditi za svoje gospodare (2. Solunjanima 3:10-12; 1. Timoteju 5:8; 1. Petrova 2:18). Apostol Pavao često je izrađivao šatore da bi se mogao uzdržavati (Djela apostolska 18:1-4; 1. Solunjanima 2:9). Pa ipak, tim kršćanima izvor sigurnosti nije bio posao. Uzdali su se u Jehovu i zbog toga su osjećali duševni mir koji drugi nisu imali. Psalmist je rekao: “Tko se uzda u Jehovu, on je kao gora Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka” (Psalam 125:1).

7. Kakvo je gledište onoga tko nema snažno pouzdanje u Jehovu?

⁷ Oni koji nemaju snažno pouzdanje u Jehovu možda misle drugačije. Većina ljudi bogatstvo smatra osnovnim preduvjetom za stjecanje sigurnosti u životu. Zato neki roditelji savjetuju djecu da velik dio svoje mladosti posvete stjecanju visokog obrazovanja, nadajući se da će tako lakše doći do dobro plaćenih poslova. Nažalost, neke je kršćanske obitelji to skupo koštalo jer su im djeca zanemarila duhovne stvari i posvetila se ostvarenju materijalističkih ciljeva.

8. U kom pogledu kršćani nastoje biti uravnoteženi?

⁸ Dakle, mudri kršćani shvaćaju da je Isusov savjet danas jednako primjenjiv kao i u prvom stoljeću te nastoje biti uravnoteženi. Čak i ako moraju mnogo raditi da bi ispunjavali svoje biblijske dužnosti, nikada neće dozvoliti da ih to što moraju zarađivati za život toliko zaslijepi da  zanemare ono važnije, a to su duhovne stvari (Propovjednik 7:12).

9. Koje je ohrabrenje Isus dao onima koji se potpuno uzdaju u Jehovu?

⁹ U Propovijedi na gori Isus je savjetovao svoje slušatelje: ‘Nikada se nemojte tjeskobno brinuti i govoriti: “Što ćemo jesti?” ili: “Što ćemo piti?” ili: “Što ćemo obući?” Jer za svim tim željno teže nacije. Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno’ (Matej 6:31, 32). To su doista ohrabrujuće riječi! Ako se potpuno uzdamo u Jehovu, on će uvijek biti uz nas. Međutim, Isusove nas riječi ujedno potiču na razmišljanje. Govore nam da ako “željno” težimo za materijalnim stvarima, zapravo razmišljamo kao ‘nacije’, kao ljudi koji nisu pravi kršćani.

10. Kako je Isus razotkrio što jedan mladi čovjek, koji je od njega zatražio savjet, najviše voli?

¹⁰ Jednom je prilikom neki vrlo bogati mladi čovjek upitao Isusa kako može dobiti vječni život. Isus ga je podsjetio na zahtjeve iz Zakona, koji je u ono vrijeme još uvijek bio na snazi, našto mu je on rekao: “Sve to držim; što mi još nedostaje?” Isusov odgovor mnogima je možda zvučao nerazumno: “Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj svoju imovinu i daj siromašnima i imat ćeš blago na nebu, i dođi, budi moj sljedbenik” (Matej 19:16-21). Mladi je čovjek otišao tužan jer se nije mogao pomiriti s tim da bi mogao ostati bez svog bogatstva. Koliko god da je volio Jehovu, svoju je imovinu volio više.

11, 12. (a) Koju je važnu misao Isus rekao o bogatstvu? (b) Kako imovina može biti prepreka služenju Jehovi?

¹¹ Taj je događaj potaknuo Isusa da kaže nešto neočekivano: ‘Onom tko je bogat bit će teško ući u nebesko kraljevstvo. Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo’ (Matej 19:23, 24). Je li time želio reći da nijedna bogata osoba neće naslijediti Kraljevstvo? Nije, jer je nakon toga rekao: “Bogu je sve moguće” (Matej 19:25, 26). I doista, uz Jehovinu pomoć neki su bogati ljudi onog vremena postali pomazani kršćani (1. Timoteju 6:17). No Isus je te neočekivane riječi rekao s razlogom. One su bile upozorenje.

¹² Ako se osoba veže za svoju imovinu poput ranije spomenutog mladog čovjeka, bit će joj jako teško služiti Jehovi cijelim srcem. To može biti slučaj kako s onim tko je već bogat tako i s onim tko se ‘odlučio obogatiti’ (1. Timoteju 6:9, 10). Onome tko se previše uzda u materijalne stvari moglo bi se dogoditi da postane manje ‘svjestan svoje duhovne potrebe’ (Matej 5:3). Zbog toga možda više ne osjeća potrebu za Jehovinom pomoći kao nekada (5. Mojsijeva 6:10-12). Možda očekuje da se u skupštini s njim postupa bolje nego s drugima (Jakov 2:1-4). A možda i većinu svog vremena provodi uživajući u svom bogatstvu umjesto da služi Jehovi.

13. Koje su pogrešno gledište imali Laodicejani?

¹³ Među onima koji su imali pogrešno gledište prema bogatstvu bili su članovi skupštine u Laodiceji iz prvog stoljeća. Isus im je rekao: “Govoriš: ‘Bogat sam i stekao sam bogatstvo i ništa mi više ne treba’, a ne znaš da si jadan i žaljenja vrijedan i siromašan i slijep i gol.” Nije ih bogatstvo dovelo u takvo žaljenja vrijedno duhovno stanje. Problem je bio u tome što su se uzdali u bogatstvo, a ne u Jehovu. Zbog toga su bili duhovno mlaki i Isus ih je namjeravao ‘izbljuvati’ iz svojih usta (Otkrivenje 3:14-17).

14. Zašto su hebrejski kršćani zaslužili Pavlovu pohvalu?

¹⁴ S druge strane, Pavao je pohvalio hebrejske kršćane zbog stava koji su imali tokom progonstva koje su prije doživjeli.  Rekao je: ‘Pokazali ste suosjećanje prema onima u zatvoru, i radosno ste prihvatili otimanje svoje imovine, znajući da sami imate bolji i trajan posjed’ (Hebrejima 10:34). Te kršćane nije shrvalo to što su izgubili imovinu. Ostali su radosni jer su još uvijek imali najvredniju imovinu, “bolji i trajan posjed”. Poput trgovca iz Isusove usporedbe koji je dao sve što je imao za jedan dragocjeni biser, oni se nisu željeli odreći nade u Kraljevstvo bez obzira na to kakve žrtve morali učiniti (Matej 13:45, 46). Zaista divan stav!

15. Kako je jedna kršćanka iz Liberije stavila Kraljevstvo na prvo mjesto?

¹⁵ Danas mnogi imaju takav izvrstan stav. Naprimjer, u Liberiji je jedna mlada kršćanka imala priliku studirati na fakultetu. U toj zemlji to je izvrsna prilika da se osigura budućnost. Međutim, ona je bila pionir, što znači da je puno vremena posvećivala propovijedanju, te je dobila poziv da služi kao privremeni specijalni pionir. Odlučila je staviti Kraljevstvo na prvo mjesto i ostati u punovremenoj službi. Otišla je na dodijeljeno područje i u tri mjeseca započela 21 biblijski tečaj. Ta mlada sestra, kao i tisuće osoba sličnih njoj najprije traže Kraljevstvo iako su zbog toga lišeni određenih materijalnih pogodnosti. Kako uspijevaju zadržati takav stav u ovom materijalističkom svijetu? Tako što su razvili niz dobrih osobina. Osvrnimo se na neke od njih.

16, 17. (a) Zašto je skromnost važna da bismo se uzdali u Jehovu? (b) Zašto trebamo razvijati pouzdanje u Božja obećanja?

¹⁶ Skromnost. Biblija kaže: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje. Ne misli sam o sebi da si mudar” (Priče Salamunove 3:5-7). Ponekad se neki postupak čini mudrim kad se gleda sa svjetovnog stajališta (Jeremija 17:9). No iskreni kršćanin traži vodstvo od Jehove (Psalam 48:14). “Na svim putovima svojim” — u skupštinskim stvarima, obrazovanju, zaposlenju, razonodi i ostalim područjima života — on skromno traži Jehovin savjet (Psalam 73:24).

¹⁷ Pouzdanje u Jehovina obećanja. Pavao je rekao: “Onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one  koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Ako sumnjamo da će Jehova ispuniti svoja obećanja, može nam se činiti razumnim ‘u potpunosti koristiti ovaj svijet’ (1. Korinćanima 7:31). S druge strane, ako je naša vjera jaka, nepokolebljivo ćemo najprije tražiti Kraljevstvo. Kako razviti jaku vjeru? Tako da se približavamo Jehovi putem redovite, iskrene molitve i redovitog osobnog proučavanja (Psalam 1:1-3; Filipljanima 4:6, 7; Jakov 4:8). Poput kralja Davida možemo se moliti: “Ja se, Jehova, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. Kako je mnogo u tebe dobra” (Psalam 31:14, 19).

18, 19. (a) Kako marljivost jača naše pouzdanje u Jehovu? (b) Zašto kršćanin treba biti spreman na žrtve?

¹⁸ Marljivost u službi Jehovi. Pavao je pouzdanje u Jehovina obećanja povezao s marljivošću kad je napisao: “Želimo da svatko od vas pokazuje istu marljivost da biste sve do kraja bili potpuno sigurni s obzirom na svoju nadu” (Hebrejima 6:11). Ako revno služimo Jehovi, on će nam davati snage. Svaki put kad osjetimo kako nam pomaže, naše pouzdanje u njega sve je veće, a mi ostajemo “postojani, nepokolebljivi” (1. Korinćanima 15:58). To izgrađuje našu vjeru i jača našu nadu (Efežanima 3:16-19).

¹⁹ Požrtvovnost. Pavao je mogao postati ugledna osoba u društvu, no odrekao se toga da bi slijedio Isusa. Nema sumnje da je donio ispravnu odluku iako je ponekad bio u oskudici (1. Korinćanima 4:11-13). Jehova ne obećava život u raskoši i njegovi sluge ponekad doživljavaju poteškoće. Naša spremnost da pojednostavimo svoj način života i žrtvujemo se pokazuje koliko snažno želimo služiti Jehovi (1. Timoteju 6:6-8).

20. Zašto je strpljivost važna za onoga tko Kraljevstvo stavlja na prvo mjesto?

²⁰ Strpljivost. Učenik Jakov poticao je sukršćane: “Stoga, braćo, iskazujte strpljivost do Gospodinove prisutnosti” (Jakov 5:7). U ovom užurbanom svijetu teško je biti strpljiv. Želimo da se sve odmah riješi. No Pavao nas potiče da oponašamo one koji “vjerom i strpljivošću nasljeđuju obećanja” (Hebrejima 6:12). Čekaj na Jehovu! Vječni život u rajskoj Zemlji — to je nešto što se doista isplati čekati!

21. (a) Što pokazujemo kad Kraljevstvo stavljamo na prvo mjesto? (b) Što ćemo saznati u sljedećem članku?

²¹ Da, Isusov savjet da najprije tražimo Kraljevstvo itekako je praktičan. Kad ga uvažavamo, pokazujemo da se uistinu uzdamo u Jehovu i da samo izabrali jedino što kršćaninu daje sigurnost u životu. Međutim, Isus je također savjetovao da ‘najprije tražimo Božju pravednost’. U sljedećem članku vidjet ćemo zašto naročito danas trebamo slušati taj savjet.