1. Zašto mnogi sumnjaju u postojanje Đavla?

VEĆ stoljećima mnogi Đavla zamišljaju kao crveno stvorenje s rogovima i papcima koje vilama baca zle ljude u paklenu vatru. Biblija ne podupire takvo poimanje Đavla. Međutim, takve pogrešne predodžbe nesumnjivo su milijune ljudi navele da sumnjaju u postojanje Đavla ili da misle kako se taj izraz odnosi samo na princip zla.

2. Što iz Biblije saznajemo o Đavlu?

² Biblija sadrži nedvojbeno svjedočanstvo očevica koje potvrđuje da Đavo postoji. Isus Krist ga je vidio dok je kao duhovno stvorenje bio na nebu i razgovarao je s njim na Zemlji (Job 1:6; Matej 4:4-11). Iako Biblija ne otkriva izvorno ime tog duhovnog stvorenja, naziva ga Đavo, što dolazi od grčke riječi koja znači “klevetnik”, budući da on kleveće Boga. Naziva ga i Sotona, što dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”, budući da se on protivi Jehovi. Sotonu Đavla naziva se ‘prazmijom’, vjerojatno zato što je pomoću zmije prevario Evu (Otkrivenje 12:9; 1. Timoteju 2:14). Poznat je i kao ‘Zli’ (Matej 6:13). *

3. Koje ćemo pitanje obraditi?

³ Kao Jehovini sluge, mi ni na koji način ne želimo nalikovati Sotoni, najvećem neprijatelju jedinog pravog Boga. Stoga moramo poslušati savjet apostola Pavla: “Ne dajte Đavlu priliku da vas pobijedi” (Efežanima 4:27, Novi zavjet: suvremeni prijevod). Koja su onda neka od Sotoninih obilježja na koja moramo obratiti pažnju kako ih ne bismo oponašali?

4. Kako je ‘Zli’ oklevetao Boga?

⁴ ‘Zli’ zaslužuje da ga se naziva klevetnikom. Kleveta je lažna, zlobna izjava o nekoj osobi kojom je dovodimo na loš glas. Bog je zapovjedio Adamu: “S drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:17). Eva je znala za to, no Đavo joj je preko zmije rekao: “Nećete vi umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5). Bila je to zlobna kleveta o Jehovi Bogu!

5. Zašto je Diotref zaslužio da ga se pozove na odgovornost zbog klevetanja?

⁵ Izraelcima je bilo zapovjeđeno: “Ne raznosi klevete među svojim narodom” (3. Mojsijeva 19:16, St). Apostol Ivan je o jednom klevetniku iz svog vremena rekao: “Napisao sam nešto skupštini, ali Diotref, koji voli imati prvo mjesto među njima, ništa od  nas ne prima s poštovanjem. Zbog toga ću, ako dođem, podsjetiti na njegova djela koja čini brbljajući zle riječi o nama” (3. Ivanova 9, 10). Diotref je klevetao Ivana i zaslužio je da ga se zbog toga pozove na odgovornost. Zar bi ijedan vjerni kršćanin želio biti poput Diotrefa i oponašati Sotonu, velikog klevetnika?

6, 7. Zašto nikoga ne bismo smjeli klevetati?

⁶ Jehovine sluge često se obasipa klevetama i lažnim optužbama. ‘Svećenički glavari i pismoznalci stalno su ustajali žestoko optužujući Isusa’ (Luka 23:10). Pavla su lažno optužili prvosvećenik Ananija i drugi (Djela apostolska 24:1-8). A za Sotonu Biblija kaže da je “optužitelj naše braće, koji ih optužuje dan i noć pred našim Bogom” (Otkrivenje 12:10). Ta lažno optužena braća pomazani su kršćani koji se u ovim posljednjim danima nalaze na Zemlji.

⁷ Nijedan kršćanin ne bi smio klevetati nekoga niti iznositi lažne optužbe. Pa ipak, to bi se moglo dogoditi ako svjedočimo protiv nekoga, a da nam nisu poznate sve činjenice. Pod Mojsijevim zakonom onaj tko bi namjerno lažno svjedočio mogao je izgubiti život (2. Mojsijeva 20:16; 5. Mojsijeva 19:15-19). Osim toga, među ono što Jehova mrzi spada i “lažan svjedok koji govori laž” (Priče Salamunove 6:16-19). Stoga nipošto ne želimo oponašati najvećeg klevetnika i lažnog optužitelja!

8. Na koji je način Đavo bio “ubojica ljudi od početka”?

⁸ Đavo je ubojica. “On je bio ubojica ljudi od početka”, rekao je Isus (Ivan 8:44). Sotona je postao ubojica kad je Adama i Evu odvratio od Boga. Uzrokovao je smrt prvog ljudskog para i njihovih potomaka (Rimljanima 5:12). Takvo što može prouzročiti samo osoba, a ne neki princip zla.

9. U kom smislu možemo postati ubojice, prema 1. Ivanovoj 3:15?

⁹ Jedna od Deset zapovijedi koje su dobili Izraelci glasi: “Ne ubij” (5. Mojsijeva 5:17). Apostol Petar kršćanima je napisao: “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica” (1. Petrova 4:15). Zato mi kao Jehovini sluge ne bismo nikada počinili ubojstvo. Pa ipak, pred Bogom bismo snosili krivnju ako bismo mrzili nekog sukršćanina i poželjeli da umre. “Tko god mrzi svog brata ubojica je”, napisao je apostol Ivan, “a znate da nijedan ubojica nema vječni život koji ostaje u njemu” (1. Ivanova 3:15). Izraelcima je bilo zapovjeđeno: “Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem” (3. Mojsijeva 19:17). Stoga brzo rješavajmo svaki problem koji se pojavi između nas i nekog suvjernika kako Sotona, prvi ubojica, ne bi uništio naše kršćansko jedinstvo (Luka 17:3, 4).

10, 11. Kako se možemo čvrsto odupirati najvećem lašcu, Sotoni?

¹⁰ Đavo je i lažac. “Kad govori laž”, rekao je Isus, “govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44). Sotona je lagao Evi. Za razliku od toga, Isus je došao u svijet da svjedoči za istinu (Ivan 18:37). Da bismo se kao Kristovi sljedbenici čvrsto odupirali Đavlu, ne smijemo se koristiti lažima i prijevarom. Moramo ‘govoriti istinu’ (Zaharija 8:16; Efežanima 4:25). ‘Jehova, Bog istine’, blagoslivlja samo svoje istinoljubive svjedoke. Zli ga nemaju pravo zastupati (Psalam 31:5; 50:16; Izaija 43:10).

¹¹ Ako cijenimo to što smo oslobođeni sotonskih laži, držat ćemo se kršćanstva, ‘puta istine’ (2. Petrova 2:2; Ivan 8:32). ‘Istinu dobre vijesti’ čini cijeli skup kršćanskih učenja (Galaćanima 2:5, 14). Čak i naše spasenje ovisi o tome da li ‘hodimo u istini’ —  tako da se držimo nje, a snažno se odupiremo ‘ocu laži’ (3. Ivanova 3, 4, 8).

12, 13. Kako se trebamo odnositi prema otpadnicima?

¹² Duhovno stvorenje koje je postalo klevetnik, Đavo, nekad je bilo u istini. No on “nije čvrsto stajao u istini”, rekao je Isus, “jer istina nije u njemu” (Ivan 8:44). Taj prvi otpadnik ne prestaje se protiviti ‘Bogu istine’. Neki kršćani iz prvog stoljeća upali su u ‘Đavlovu zamku’, očito zato što su bili zavedeni te su odlutali od istine i tako postali njegove žrtve. Zato je Pavao poticao svog suradnika Timoteja da ih poučava s blagošću kako bi se duhovno oporavili i oslobodili iz Sotonine zamke (2. Timoteju 2:23-26). Naravno, mnogo je bolje čvrsto se držati istine i uopće ne upasti u zamku da vjerujemo otpadničkim gledištima.

¹³ Zato što su slušali Đavla, umjesto da su odbacili njegove laži, prvi ljudi postali su otpadnici. Hoćemo li onda slušati otpadnike, čitati njihovu literaturu ili posjećivati njihove web stranice na Internetu? Ako ljubimo Boga i istinu, nećemo. Otpadnike ne bismo smjeli primati u svoj dom, pa čak ih ni pozdravljati, jer time bismo postali ‘sudionici u njihovim zlim djelima’ (2. Ivanova 9-11). Nikada nemojmo podleći Đavlovim varkama tako da napustimo kršćanski “put istine” i počnemo slijediti lažne učitelje koji ‘donose kriva učenja’ i pokušavaju nas ‘iskorištavati govoreći izmišljotine’! (2. Petrova 2:1-3, Novi zavjet; suvremeni prijevod).

14, 15. Koje je upozorenje Pavao dao starješinama u Efezu i svom suradniku Timoteju?

¹⁴ Pavao je rekao starješinama u Efezu: “Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima, da pasete Božju skupštinu, koju je kupio krvlju vlastitog Sina. Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće obzirno postupati sa stadom, i između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:28-30). Takvi su se otpadnici s vremenom doista pojavili i ‘govorili su iskrivljene stvari’.

¹⁵ Oko 65. n. e. apostol Pavao je poticao Timoteja da se ‘ispravno služi riječju istine’. Također je napisao: “Izbjegavaj isprazan govor koji oskvrnjuje ono što je sveto; jer oni će napredovati u sve veću i veću bezbožnost, i njihova će se riječ širiti kao gangrena. Među njima su Himenej i Filet. Ti su ljudi odstupili od istine, govoreći da je uskrsnuće već bilo; i potkopavaju vjeru nekih.” Otpad se već počeo pojavljivati. “Usprkos svemu”, dodao je Pavao, “Božji čvrsti temelj i dalje stoji” (2. Timoteju 2:15-19).

16. Što nam je pomoglo da ostanemo vjerni Bogu i njegovoj Riječi unatoč varkama prvog otpadnika?

 ¹⁶ Sotona je često koristio otpadnike kako bi iskvario obožavanje pravog Boga, ali bezuspješno. Godine 1868. Charles Taze Russell počeo je temeljito istraživati odavno prihvaćena učenja crkava kršćanstva i naišao je na pogrešna tumačenja Biblije. Russell i nekoliko drugih osoba koje su tragale za istinom osnovali su grupu za istraživanje Biblije u Pittsburghu (Pennsylvania, SAD). Tijekom gotovo 140 godina koliko je otada prošlo Jehovini sluge produbili su svoje biblijsko znanje i svoju ljubav prema njemu i njegovoj Riječi. Unatoč varkama prvog otpadnika, duhovna budnost razreda vjernog i razboritog roba pomogla je tim pravim kršćanima da ostanu vjerni Jehovi i njegovoj Riječi (Matej 24:45).

17-19. Što je svijet koji leži u vlasti Đavla, i zašto ga ne smijemo voljeti?

¹⁷ Još jedan način kako nas Sotona pokušava uhvatiti u zamku jest to što nas navodi da zavolimo ovaj svijet — nepravedno ljudsko društvo otuđeno od Boga. Isus je Đavla nazvao ‘vladarem svijeta’ te je rekao: “On nema vlasti nada mnom” (Ivan 14:30). Nikada nemojmo dozvoliti da potpadnemo pod vlast Sotone! Dakako, jasno nam je da ‘cijeli svijet leži u vlasti tog zloga’ (1. Ivanova 5:19). Zato je Đavo i mogao ponuditi Isusu, Božjem Sinu, “sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu” ako mu se pokloni i time odmetne od Boga, no on je to odlučno odbio (Matej 4:8-10). Svijet kojim vlada Sotona mrzi Kristove sljedbenike (Ivan 15:18-21). Nikakvo čudo da nas je apostol Ivan upozorio da ne ljubimo svijet!

¹⁸ Napisao je: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu; jer sve što je  u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta. Osim toga, svijet prolazi i njegova želja, no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:15-17). Ne smijemo ljubiti svijet jer ljudi u njemu ugađaju svom grešnom tijelu i njihov način života posve je suprotan moralnim mjerilima Jehove Boga.

¹⁹ Što ako u srcu osjećamo ljubav prema svijetu? Tada se molimo za Božju pomoć kako bismo iskorijenili tu ljubav i s njom povezane tjelesne želje (Galaćanima 5:16-21). Sigurno ćemo se truditi ostati “bez mrlje od svijeta” ako imamo na umu da su ‘zle duhovne sile’ nevidljivi ‘svjetski vladari’ nepravednog ljudskog društva (Jakov 1:27; Efežanima 6:11, 12; 2. Korinćanima 4:4).

20. Zašto se može reći da nismo “dio svijeta”?

²⁰ Isus je o svojim učenicima napisao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:16). Pomazani kršćani i njihovi suradnici koji su predani Bogu trude se ostati moralno i duhovno čisti, odijeljeni od ovog svijeta (Ivan 15:19; 17:14; Jakov 4:4). Ovaj nas nepravedni svijet mrzi zato što smo odijeljeni od njega i zato što smo ‘propovjednici pravednosti’ (2. Petrova 2:5). Istina, mi živimo u ljudskom društvu koje čine i bludnici, preljubnici, iznuđivači, idolopoklonici, lopovi, lašci i pijanice (1. Korinćanima 5:9-11; 6:9-11; Otkrivenje 21:8). No mi nismo pod utjecajem ‘duha svijeta’ koji potiče na grijeh jer ne dozvoljavamo da on upravlja našim postupcima (1. Korinćanima 2:12).

21, 22. Kako možeš primijeniti Pavlov savjet zapisan u Efežanima 4:26, 27?

²¹ Nama ne upravlja “duh svijeta”, već nas vodi Božji duh, a zahvaljujući njegovom djelovanju razvijamo svojstva kao što su ljubav i samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23). Ona nam pomažu da se odupiremo Đavlovim napadima na našu vjeru. On želi da se ‘žestimo i učinimo zlo’, no Božji duh nam pomaže da ‘stišamo svoj gnjev i ostavimo se srdžbe’ (Psalam 37:8, St). Istina, gnjev ponekad može biti opravdan, no Pavao nam savjetuje: “Gnjevite se, ali ne griješite; neka sunce ne zađe dok još osjećate srdžbu, niti dajte mjesta Đavlu” (Efežanima 4:26, 27).

²² Ako ne prestanemo osjećati srdžbu, naš gnjev može dovesti do grijeha. Time bismo Đavlu dali priliku da promiče neslogu u skupštini ili da nas navede da učinimo nešto loše. Stoga što prije trebamo rješavati nesuglasice s drugima, i to u skladu s biblijskim načelima (3. Mojsijeva 19:17, 18; Matej 5:23, 24; 18:15, 16). Dozvolimo, stoga, Božjem duhu da nas vodi i pokazujmo samosvladavanje te nikada ne dopustimo da se čak i opravdan gnjev toliko rasplamsa da dovede do ogorčenosti, zlobe i mržnje!

23. Koja ćemo pitanja obraditi u sljedećem članku?

²³ Upoznali smo neka od Đavlovih obilježja na koja moramo obratiti pažnju kako ih ne bismo oponašali. No možda se neki čitaoci pitaju: Trebamo li se bojati Sotone? Zašto on potiče progonstvo kršćana? I što učiniti da nas Đavo ne bi prevario?