Pitanja čitatelja
Je li Josip, vjerni Jehovin sluga, koristio posebni srebrni pehar da bi proricao budućnost po znamenju, što bi se moglo zaključiti na temelju 1. Mojsijeve 44:5 (NS)?
Nema razloga vjerovati da se Josip stvarno bavio bilo kakvim oblikom gatanja.
Biblija otkriva kako je Josip gledao na to da se putem vračanja saznaje što donosi budućnost. Kad je jednom ranije trebao protumačiti faraonove snove, više je puta naglasio da samo Bog može “javiti” buduće događaje. Zbog toga je i sam faraon počeo vjerovati da Josip zna pojedinosti vezane uz budućnost zahvaljujući tome što mu ih otkriva Bog kojeg obožava — pravi Bog, a ne okultne sile (1. Mojsijeva 41:16, 25, 28, 32, 39). U Zakonu koji je kasnije dobio Mojsije Jehova je zabranio vračanje i gatanje, čime je potvrdio da jedino on može proreći budućnost (5. Mojsijeva 18:10-12).
Zašto je onda Josip preko svog sluge rekao da iz srebrnog pehara “nepogrešivo proriče po znamenju”? * (1. Mojsijeva 44:5, NS). Trebamo uzeti u obzir okolnosti u kojima je to rečeno.
Zbog jako teške gladi Josipova su braća otišla u Egipat po hranu. Mnogo godina prije toga upravo su ga oni prodali u ropstvo. Sada su, a da to nisu ni znali, tražili pomoć od svog brata koji je postao egipatski upravitelj nad raspodjelom hrane. Josip im nije otkrio tko je. Umjesto toga, odlučio ih je staviti na kušnju. Sasvim je razumno što je Josip želio vidjeti koliko se iskreno kaju. Isto tako, želio je saznati da li uopće — i koliko — vole svog brata Benjamina i oca Jakova, koji je bio naročito vezan za Benjamina. Stoga se Josip poslužio jednom varkom (1. Mojsijeva 41:55–44:3).
Zapovjedio je jednom od svojih slugu da njegovoj braći napuni vreće hranom, da svakome vrati novac tako da ga stavi na vrh vreće, a da njegov srebrni pehar stavi u Benjaminovu vreću. Cijelo to vrijeme Josip se predstavljao kao upravitelj u poganskoj zemlji. On je svoje postupke i svoj način izražavanja prilagodio toj ulozi da bi mu povjerovala njegova braća, koja ništa nisu slutila.
Kad se Josip našao sa svojom braćom, nastavio je sa svojom varkom, upitavši ih: “Zar niste znali da čovjek kao ja može nepogrešivo proricati po znamenju?” (1. Mojsijeva 44:15, NS). Dakle, pehar je po svemu sudeći bio dio varke. Josip nije koristio pehar da bi proricao budućnost jednako kao što ni Benjamin nije ukrao pehar.
^ odl. 5 Opisujući kako se u drevna vremena gatalo iz pehara, djelo The Holy Bible, With an Explanatory and Critical Commentary, čiji je urednik F. C. Cook, objašnjava: “U vodu bi se ubacilo zlato, srebro ili neko drago kamenje, pa bi se promatralo njihov izgled ili se samo gledalo u vodu kao u zrcalo.” Bibličar Christopher Wordsworth kaže: “Ponekad bi se pehar napunio vodom i odgovor bi se dobio putem odraza koji sunce stvara u vodi.”