DVANAEST je godina prošlo od posljednjih događaja o kojima govori biblijska knjiga Ezra. Ubrzo će ‘izaći riječ da se Jeruzalem opet sazida’, što će označiti početak 70 godišnjih tjedana povezanih s dolaskom Mesije (Danijel 9:24-27). Nehemijina knjiga povijesni je izvještaj o tome kako je Božji narod ponovno gradio jeruzalemske zidine. Obuhvaća vrlo važno razdoblje od 12 godina — od 456. pr. n. e. do nešto nakon 443. pr. n. e.

Ovu zanimljivu knjigu o tome kako je odlučno djelovanje i potpuno oslanjanje na Jehovu Boga dovelo do jačanja prave religije napisao je upravitelj Nehemija. Ona jasno pokazuje kako Jehova vodi događaje da bi izvršio svoju volju. To je ujedno i priča o odlučnom i hrabrom vođi. Nehemijina knjiga pruža dragocjenu pouku za sve današnje sluge pravog Boga — “jer Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12).

Nehemija je bio na dvoru u Suzi i posluživao kralja Artakserksa Dugorukog kao njegov pouzdanik. Kad je čuo da je njegov narod ‘u velikoj nevolji i sramoti, i da je jeruzalemski zid razvaljen, a vrata mu ognjem popaljena’, Nehemiju je to jako pogodilo. Usrdno se molio Bogu za vodstvo (Nehemija 1:3, 4). Kralj je uskoro primijetio njegovu tugu i tako se Nehemiji ukazala prilika da ide u Jeruzalem.

Po dolasku u Jeruzalem Nehemija je pod okriljem noći pregledao gradske zidine te otkrio Židovima svoj plan kako da ih se obnovi. Potom se počelo s radovima. Istodobno je počelo i protivljenje izgradnji. Međutim, pod vodstvom hrabrog Nehemije ‘zid se dovršio’ (Nehemija 6:15).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:1; 2:1 — Da li se ‘godina dvadeseta’, koja se spominje u ova dva retka, računa od iste polazne točke? Da, radi se o 20. godini vladavine kralja Artakserksa. Međutim, način računanja u ta dva retka nije isti. Povijesni dokazi govore da je Artakserks došao na prijestolje 475. pr. n. e. Budući da su babilonski pisari običavali računati godine vladanja perzijskih kraljeva od nisana (kraj ožujka i početak travnja) do nisana, Artakserksova prva godina vladanja počela je u nisanu 474. pr. n. e. Stoga je 20. godina vladanja spomenuta u Nehemiji 2:1 počela u nisanu 455. pr. n. e. S druge strane, logično je da se mjesec kazlev, odnosno kislev (kraj studenog i početak prosinca), spomenut u Nehemiji 1:1, odnosio na prethodnu godinu, to jest 456. pr. n. e. Nehemija taj mjesec također svrstava u 20. godinu Artakserksovog vladanja. Možda je u ovom slučaju te godine računao od vremena kraljevog ustoličenja. Također je moguće da je Nehemija računao vrijeme u skladu s onim što Židovi danas nazivaju građanska godina, koja počinje u mjesecu tišriju, što odgovara  drugoj polovici rujna i prvoj polovici listopada. U svakom slučaju, “riječ” da se Jeruzalem obnovi “izašla je” 455. pr. n. e.

4:17, 18 — Kako su radnici mogli graditi samo jednom rukom? Za nosače to nije predstavljalo poteškoću. Kada im se teret stavio na glavu ili leđa, očito su ga jednom rukom pridržavali, a u ‘drugoj držali koplje’. Svi radnici kojima su za posao obje ruke trebale biti slobodne “imahu mač pripasan uz bedricu, i tako zidahu”. U slučaju da su ih neprijatelji napali, bili su spremni za borbu.

5:7 — Zašto je Nehemija ‘ukorio knezove i poglavare’? Kao što pokazuju prijevodi Šarić i Novi svijet, ti su ljudi uzimali kamate od drugih Židova, svojih sunarodnjaka, čime su kršili Mojsijev zakon (3. Mojsijeva 25:36; 5. Mojsijeva 23:19). Povrh toga, zajmodavci su zahtijevali visoke kamate. Ako se radilo o mjesečnim kamatama, ‘stotina’ (odnosno jedan posto) godišnje bi iznosila 12 posto (Nehemija 5:11). Bilo je okrutno nametati takvo ‘breme’ narodu koji je ionako bio teško opterećen zbog poreza i nestašice hrane. Nehemija je ukoravao bogate ukazujući na Božji Zakon te je tako razotkrio njihovo loše postupanje.

6:5 (St) — Budući da su se povjerljiva pisma obično prenosila u zapečaćenoj vreći, zašto je Sanabalat Nehemiji poslao ‘otvoreno pismo’? Sanabalat je možda želio da drugi saznaju za lažne optužbe koje je iznio u tom otvorenom pismu. Možda se nadao da će to toliko razljutiti Nehemiju da će otići s gradilišta kako bi se branio od tih optužbi. A možda je mislio da će sadržaj pisma toliko uznemiriti Židove da će prekinuti posao. Nehemiju to nije zastrašilo te je mirno nastavio izvršavati zadatak koji mu je Bog povjerio.

Pouke za nas:

1:4; 2:4; 4:4, 5 Kad smo u teškoj situaciji ili možda moramo donijeti važnu odluku, trebamo biti “ustrajni u molitvi” i postupati po teokratskim uputama (Rimljanima 12:12).

1:11–2:8; 4:4, 5, 15, 16; 6:16 Jehova uslišava usrdne molitve svojih slugu (Psalam 86:6, 7).

1:4; 4:19, 20; 6:3, 15 Iako je Nehemija bio vrlo osjećajan, pružio nam je izvrstan primjer kao poduzetan čovjek koji je odlučno zastupao pravdu.

1:11–2:3 Nehemiji najveće zadovoljstvo nije pričinjavao njegov ugledan položaj kraljevog peharnika. On se najviše radovao napretku prave religije. Zar i nama služba Jehovi i sve što služi za njen napredak ne bi trebalo biti najvažnije, nešto što nas najviše raduje?

2:4-8 Jehova je potaknuo Artakserksa da pusti Nehemiju kako bi ponovno izgradio jeruzalemske zidine. “Srce je kraljevo u ruci Jehove kao potoci vodeni”, stoji u Pričama Salamunovim 21:1. “Kuda god hoće, savija ga.”

 3:5, 27 Fizički rad u službi pravom Bogu ne bismo smjeli smatrati nečim ispod časti, kao što su razmišljali “poglavice” (“plemenitaši”, St) među Tekvaljanima. Umjesto toga, budimo poput običnih Tekvaljana koji su radili dragovoljno.

3:10, 23, 28-30 Dok se neki mogu preseliti tamo gdje je veća potreba za objaviteljima Kraljevstva, mnogi od nas služe Jehovi tamo gdje žive. To možemo činiti sudjelovanjem u izgradnji naših dvorana i pružanju humanitarne pomoći, ali prvenstveno propovijedanjem o Kraljevstvu.

4:14 Kada doživljavamo protivljenje, i mi možemo nadvladati strah ako ‘mislimo na Jehovu velikoga i strašnoga’.

5:14-19 Kršćanskim je nadglednicima upravitelj Nehemija divan primjer poniznosti, nesebičnosti i razboritosti. Iako je gorljivo sprovodio Božji Zakon, nije dominirao drugima radi vlastite koristi. Naprotiv, brinuo se za potlačene i siromašne. Nehemija je zbog svoje velikodušnosti izvanredan primjer svim Božjim slugama.

Čim je dovršena obnova jeruzalemskih zidina, Nehemija je postavio gradska vrata i pobrinuo se za sigurnost grada. Potom je sastavio rodoslovlje naroda. Kad se sav narod skupio “na ulicu koja je pred vratima vodenim”, svećenik Ezra je čitao Mojsijev zakon, a Nehemija i leviti objašnjavali su ga narodu (Nehemija 8:1). Kad su došli do dijela koji je govorio o Prazniku sjenica, narod je radosno proslavio tu svetkovinu.

Uslijedilo je još jedno okupljanje. Na njemu je “sjeme Izraelovo” priznalo svoje kolektivne grijehe, leviti su ponovili što je Bog u prošlosti činio za Izraela, a narod se zakleo da će ‘hoditi po zakonu Božjemu’ (Nehemija 9:1, 2; 10:29). Budući da je Jeruzalem još uvijek bio rijetko naseljen, bacalo se ždrijeb da se svaki deseti čovjek koji je živio izvan grada preseli u njega. Zatim je uslijedila svečanost povodom obnove gradskog zida, a “veselje Jeruzalemsko čujaše se daleko” (Nehemija 12:43). Nakon dvanaest godina Nehemija je otišao iz Jeruzalema i vratio se svojim dužnostima u Artakserksovoj službi. No Židovi su se ubrzo ponovno onečistili. Kad se vratio u Jeruzalem, Nehemija je poduzeo odlučne korake da bi ispravio takvo stanje. Na kraju je ponizno zamolio: “Spomeni me se, Bože moj, na dobro” (Nehemija 13:31).

Odgovori na biblijska pitanja:

7:6-67 — Zašto se Nehemijin popis ostatka naroda koji se sa Zorobabelom vratio u Jeruzalem razlikuje od Ezrinog u pogledu broja povratnika u svakoj obitelji? (Ezra 2:1-65). Do odstupanja je moglo doći ako su Ezra i Nehemija koristili različite izvore. Naprimjer, broj onih koji su se prijavili za povratak mogao se razlikovati od broja onih koji su se doista vratili. Ta dva popisa razlikuju se možda zato što su neki Židovi, koji na početku nisu  mogli dokazati svoje rodoslovlje, uspjeli to učiniti kasnije. S druge strane, u jednome se oba popisa slažu: Prvobitnih povratnika bilo je 42 360, ne računajući robove i pjevače.

10:34 — Zašto se od naroda tražilo da donosi drva? Mojsijev zakon nije propisivao prinošenje drva kao žrtvu. Drva je trebalo donositi isključivo zbog potrebe koja je nastala. Velike količine drva bile su potrebne radi spaljivanja žrtava na žrtveniku. Očito nije bilo dovoljno netina, odnosno neizraelskih hramskih robova. Prema tome, ždrijeb se bacalo da bi se osiguralo stalnu zalihu drva.

13:6 — Koliko je vremena prošlo između prvog i drugog Nehemijinog dolaska u Jeruzalem? U Bibliji piše samo to da je “poslije nekoliko godina”, ili “poslije nekog vremena” (St), Nehemija zamolio kralja da ga ponovno pusti da ode u Jeruzalem. Dakle, ne može se odrediti koliko je dugo bio odsutan. No, kad se vratio u Jeruzalem, Nehemija je saznao da se svećenike ne potpomaže niti da se poštuje zakon o sabatu. Mnogi iz naroda oženili su se tuđinkama, a njihova djeca čak nisu znala govoriti jezik Židova. Nehemija je sigurno bio dugo odsutan kad se stanje u zemlji toliko pogoršalo.

13:25, 28 (St) — Koje je još mjere Nehemija poduzeo osim što je korio Židove koji su se vratili starim grijesima? Nehemija ih je proklinjao, odnosno ukazao im je na osude iz Božjeg Zakona. Neke je “i tukao”, možda tako što je naredio da ih sud kazni. U znak svoje ogorčenosti iščupao im je nešto kose. Također je otjerao unuka prvosvećenika Elijaziba, koji je oženio kćer Sanabalata Horonjanina.

Pouke za nas:

8:8 Kao učitelji Božje Riječi, Biblije, njen ‘smisao razlažemo’ kada je čitamo tako da pravilno izgovaramo i naglašavamo riječi te kada je ispravno objašnjavamo i jasno pokazujemo kako je se može primijeniti.

8:10 “Radost Jehovina” posljedica je zadovoljavanja duhovnih potreba i postupanja po teokratskim uputama. Zato je itekako važno da marljivo proučavamo Bibliju, da smo redoviti na kršćanskim sastancima i da revno objavljujemo Kraljevstvo i činimo učenike.

11:2 Ostavljanje svog nasljedstva i preseljenje u Jeruzalem iziskivalo je trošak, a značilo je i živjeti u lošijim uvjetima. Oni koji su to učinili dragovoljno pokazali su duh samopožrtvovnosti. I mi možemo pokazati takav duh kad se ukažu prilike da dobrovoljno služimo drugima na kongresima i u drugim prigodama.

12:31, 38, 40-42 Pjevanje je divan način da slavimo Jehovu i iskažemo mu svoju zahvalnost. Pjevajmo od srca na našim kršćanskim skupovima!

13:4-31 Čuvajmo se da materijalizam, iskvarenost i otpadništvo polako ne ovladaju našim životom!

13:22 Nehemija je bio svjestan svoje odgovornosti pred Bogom. Budimo i mi svjesni svoje odgovornosti pred Jehovom.

“Ako Jehova neće graditi doma, uzalud se muče koji ga grade”, rekao je psalmist u pjesmi (Psalam 127:1). Nehemijina knjiga zaista lijepo predočava istinitost tih riječi!

Pouka je jasna. Ako želimo uspjeti u bilo čemu što radimo, moramo imati Jehovin blagoslov. Možemo li doista očekivati da će nas Jehova blagosloviti ako nam služba njemu nije na prvom mjestu u životu? Zato, neka nam, kao i Nehemiji, služba Jehovi i napredak prave religije budu najvažniji!