1. Kada i gdje su Isusovi učenici prvi put čuli proročanstvo zapisano u Mateju 24:14?

ISUSOVE riječi zapisane u Mateju 24:14 toliko su poznate da ih mnogi od nas već znaju napamet. Nije li to doista izvanredno proročanstvo? Zamisli što su zacijelo pomislili Isusovi učenici kad su ga prvi put čuli. Godine 33. n. e. Isusovi su učenici došli s njim u Jeruzalem. Već su oko tri godine proveli s njim, vidjeli su njegova čuda i čuli njegova učenja. Iako su bili oduševljeni dragocjenim istinama koje im je Isus prenio, dobro su znali da ne reagiraju svi kao oni. Isus je imao uvjerljive i utjecajne neprijatelje.

2. S kojim su se opasnostima i teškoćama Isusovi učenici trebali suočiti u budućnosti?

² Četiri Isusova učenika sjedila su s njim na Maslinskoj gori i pažljivo ga slušala dok je govorio o opasnostima i teškoćama koje ih čekaju. Isus im je jednom prilikom prije toga rekao da će biti ubijen (Matej 16:21). Sada im je jasno dao do znanja da će i oni doživjeti žestoko protivljenje. ‘Podvrgnut će vas nevolji i ubijati vas’, rekao je. “I bit ćete predmet mržnje svih naroda zbog mog imena.” No to nije bilo sve. Rekao je da će lažni proroci zavesti mnoge. Neki će se učenici spotaknuti te će izdavati i mrziti jedni druge. Drugi, zapravo ‘većina’, dozvolit će da njihova ljubav prema Bogu i njegovoj Riječi ohladni (Matej 24:9-12).

3. Zašto su Isusove riječi iz Mateja 24:14 doista zadivljujuće?

³ Nakon što je naveo te negativne okolnosti, Isus je rekao nešto što je sigurno zadivilo njegove učenike. Rekao je: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Da, djelo koje je Isus započeo u Izraelu — ‘svjedočenje za istinu’ — nastavit će se i toliko se povećati da će obuhvatiti cijeli svijet (Ivan 18:37). Doista zadivljujuće proročanstvo! Propovijedati “svim narodima” već je samo po sebi izazov, ali činiti to usprkos ‘mržnji svih naroda’ pravo je čudo. Izvršenje tog golemog zadatka bilo bi ne samo izvanredan dokaz Jehovine vlasti i moći nego i njegove ljubavi, milosrđa i strpljivosti. Osim toga, njegovim će slugama omogućiti da dokažu svoju vjeru i odanost.

4. Kome je Isus dao zadatak da daje svjedočanstvo, i kakvu je utjehu pružio?

⁴ Isus je svojim učenicima sasvim jasno pokazao da je pred njima jako važan zadatak. Prije uzlaska na nebo pojavio se pred njima i rekao: ‘Primit ćete silu kad sveti duh dođe na vas, i bit ćete mi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje’ (Djela apostolska 1:8). Naravno, ubrzo im se pridružilo još učenika. Usprkos tome, bilo ih je malo. Sigurno im je bilo jako utješno znati da će im Božji moćni sveti duh davati snage da izvrše taj zadatak koji su dobili od Njega!

5. Što učenici nisu znali u vezi s davanjem svjedočanstva?

⁵ Isusovi su učenici znali da trebaju propovijedati dobru vijest i ‘činiti učenike od ljudi  iz svih naroda’ (Matej 28:19, 20). No nisu znali u kojem će se omjeru davati svjedočanstvo niti kada će doći kraj. Ni mi to ne znamo. To odlučuje samo Jehova (Matej 24:36). Kad bude zadovoljan omjerom u kojem se dalo svjedočanstvo, uništit će ovaj zao svijet. Kršćani će tek tada sa sigurnošću znati da se propovijedalo u omjeru u kojem je Jehova želio. Prvi učenici teško da su mogli zamisliti u kolikoj će se mjeri davati svjedočanstvo u ovom vremenu kraja.

6. Što se dogodilo na Pentekost 33. n. e. i nedugo nakon toga?

⁶ Propovijedanje o Kraljevstvu i činjenje učenika donijelo je zadivljujuće rezultate u prvom stoljeću. Na Pentekost 33. n. e. u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu bilo je okupljeno oko 120 učenika. Tada je na njih izliven Božji sveti duh, apostol Petar je održao poticajan govor u kojem je objasnio značenje tog čuda, a oko 3 000 osoba pokazalo je vjeru i krstilo se. To je bio tek početak. Unatoč odlučnim nastojanjima vjerskih vođa da zaustave propovijedanje dobre vijesti, ‘Jehova je učenicima svakodnevno pridruživao one koji su bivali spašeni’. Uskoro je ‘broj ljudi dostigao oko pet tisuća’. Nakon toga “stalno su im se pridruživali vjernici u Gospodinu, mnoštva kako muškaraca tako i žena” (Djela apostolska 2:1-4, 8, 14, 41, 47; 4:4; 5:14).

7. Zašto je bilo značajno obraćenje Kornelija?

⁷ Godine 36. n. e. odigrao se još jedan značajan događaj — obraćenje i krštenje ne-Židova Kornelija. Time što je apostola Petra poslao tom bogobojaznom čovjeku Jehova je pokazao da Isusova zapovijed o ‘činjenju učenika od ljudi iz svih naroda’ nije ograničena samo na Židove u različitim zemljama (Djela apostolska 10:44, 45). Kako su na to reagirali oni koji su predvodili u propovijedanju? Kad su apostoli i starješine u Judeji shvatili da dobru vijest treba prenijeti i ljudima iz nacija — ne-Židovima — slavili su Boga (Djela apostolska 11:1, 18). Za to je vrijeme propovijedanje među Židovima i dalje donosilo plod. Kasnije je, vjerojatno oko 58. n. e., osim vjernika ne-Židova bilo i mnogo ‘tisuća vjernika među Židovima’ (Djela apostolska 21:20).

8. Kako dobra vijest utječe na ljude?

⁸ Iako je brojčani porast među kršćanima u prvom stoljeću bio dojmljiv, nipošto ne bismo smjeli zaboraviti da iza tih brojki stoje ljudi. Biblijska poruka koju su čuli bila je snažna (Hebrejima 4:12). Iz temelja je promijenila živote onih koji su je prihvatili. Počeli su voditi moralno čist život, obukli su novu osobnost i pomirili su se s Bogom  (Efežanima 4:22, 23). Jednako je i danas. Osim toga, svi koji prihvate dobru vijest imaju divnu priliku dobiti vječni život (Ivan 3:16).

9. Koju su čast i odgovornost imali prvi kršćani?

⁹ Prvi kršćani nisu sebi pripisivali zaslugu za ono što su postizali. Uviđali su da ih u propovijedanju podržava ‘sila svetog duha’ (Rimljanima 15:13, 19). Jehova je bio zaslužan za taj duhovni rast. U isto vrijeme ti su kršćani znali da imaju čast i odgovornost biti “Božji suradnici” (1. Korinćanima 3:6-9). Zato su se, u skladu s Isusovim pozivom, snažno naprezali u izvršavanju zadatka koji su dobili (Luka 13:24).

10. Koliko su truda neki prvi kršćani uložili u svjedočenje svim narodima?

¹⁰ Kao “apostol nacijama”, Pavao je proputovao tisuće kilometara kopnom i morem, osnivajući mnoge skupštine u rimskoj provinciji Aziji i u Grčkoj (Rimljanima 11:13). Išao je i u Rim, a vjerojatno i sve do Španjolske. Za to je vrijeme apostol Petar, kojemu je bila povjerena ‘dobra vijest za obrezane’, išao u drugom pravcu kako bi svjedočio u Babilonu, gdje je bilo mnogo Židova (Galaćanima 2:7-9; 1. Petrova 5:13). Među mnoge koji su s puno truda sudjelovali u Gospodinovom djelu spadaju i žene poput Trifene i Trifoze. Za još jednu ženu, Persidu, kaže se da se “mnogo trudila u Gospodinu” (Rimljanima 16:12).

11. Kako je Jehova blagoslovio trud Isusovih učenika?

¹¹ Jehova je bogato blagoslovio trud tih i drugih revnih propovjednika. Manje od 30 godina nakon što je Isus prorekao da će se svjedočiti svim narodima, Pavao je napisao da se ‘dobra vijest propovijedala u svem stvorenju koje je pod nebom’ (Kološanima 1:23). Je li tada došao kraj? U neku ruku jest. Kad je 70. n. e. rimska vojska razorila Jeruzalem i njegov hram, židovski sustav došao je svom kraju. No Jehova je odlučio da će se prije uništenja čitavog Sotoninog zlog svijeta davati daleko veće svjedočanstvo.

12. Kako su Istraživači Biblije u početku razumjeli zapovijed da trebaju propovijedati?

¹² Pretkraj 19. stoljeća, nakon što je vjersko otpadništvo dugo prevladavalo, ponovno se počelo obožavati Boga na ispravan način. Istraživači Biblije, kako su se Jehovini svjedoci tada zvali, jasno su razumjeli zapovijed da čine učenike po cijeloj Zemlji (Matej 28:19, 20). Godine 1914. bilo je oko 5 100 osoba koje su aktivno sudjelovale u propovijedanju, tako da je dobra vijest doprla do čak 68 zemalja. Međutim, Istraživači Biblije u to doba nisu shvatili puni smisao Mateja 24:14. Krajem 19. stoljeća biblijska su društva Bibliju, koja sadrži dobru vijest, odnosno evanđelje, prevela i tiskala na mnoge jezike te distribuirala diljem svijeta.  Zato su Istraživači Biblije nekoliko desetljeća smatrali da se već daje svjedočanstvo svim narodima.

13, 14. Koje je jasnije razumijevanje Božje volje i njegovog nauma izneseno u jednom broju Kule stražare iz 1928?

¹³ Jehova je svom narodu s vremenom dao jasnije razumijevanje svoje volje i svog nauma (Priče Salamunove 4:18). U Kuli stražari od 1. prosinca 1928. pisalo je: “Možemo li reći da se raspačavanjem Biblija ispunjava prorečeno propovijedanje evanđelja o kraljevstvu? Nikako ne! Unatoč raspačavanju Biblija neophodno je da mala grupa Božjih svjedoka na Zemlji tiska literaturu u kojoj se objašnjava njegov [naum] i da posjećuje osobe kojima su uručene Biblije. U suprotnom ljudi neće znati da je u naše vrijeme uspostavljena Mesijanska vlast.”

¹⁴ U tom je broju Kule stražare dalje pisalo: “Godine 1920 (...) Istraživači Biblije došli su do ispravnog razumijevanja Gospodinovog proročanstva iz Mateja 24:14. Tada su shvatili da ‘ovo evanđelje’ koje se mora propovijedati po cijelom svijetu za svjedočanstvo ne-Židovima, odnosno svim narodima, nije evanđelje o kraljevstvu koje tek treba biti uspostavljeno, nego evanđelje koje govori da je Mesijanski Kralj već počeo vladati nad Zemljom.”

15. Zašto možemo reći da se od 1920-ih davalo sve veće svjedočanstvo?

¹⁵ Ta “mala grupa svjedoka” iz 1920-ih nije ostala malena. U narednim desetljećima shvatilo se tko sačinjava “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’ i počelo je sakupljanje te grupe (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Danas u cijelom svijetu ima 6 613 829 objavitelja dobre vijesti u 235 zemalja. Doista veličanstveno ispunjenje Isusovog proročanstva! Nikada prije “dobra vijest o kraljevstvu” nije se propovijedala u tako velikom omjeru. Nikada prije na Zemlji nije bilo tako mnogo vjernih Jehovinih slugu.

16. Što je postignuto prošle službene godine? (Vidi tabelu na 27-30. stranici.)

¹⁶ To veliko mnoštvo Jehovinih svjedoka zajedno je revno propovijedalo tokom službene 2005. godine. U objavljivanje dobre vijesti utrošeno je preko milijardu sati, a propovijedalo se u 235 zemalja. Izvršeni su milijuni ponovnih posjeta, a vodilo se i nekoliko milijuna biblijskih tečajeva. Sve su to ostvarili Jehovini svjedoci, koji su spremno žrtvovali svoje vrijeme i sredstva kako bi drugima prenosili istinu iz Božje Riječi (Matej 10:8). Putem svog moćnog svetog duha Jehova svojim slugama daje snagu da vrše njegovu volju (Zaharija 4:6).

17. Kako Jehovin narod gleda na Isusove riječi da se propovijeda dobra vijest?

¹⁷ Iako je prošlo gotovo 2 000 godina otkako je Isus rekao da će se propovijedati  dobra vijest, revnost Božjeg naroda nije oslabila. Znamo da ustrajući u činjenju dobra oponašamo Jehovine osobine kao što su ljubav, milosrđe i strpljivost. Kao ni on, ni mi ne želimo da itko bude uništen, već želimo da se svi ljudi pokaju i pomire s njim (2. Korinćanima 5:18-20; 2. Petrova 3:9). Budući da ih Božji duh potiče na revnost, Jehovini svjedoci i dalje gorljivo objavljuju dobru vijest po cijeloj Zemlji (Rimljanima 12:11). Zahvaljujući tome ljudi posvuda prihvaćaju istinu i podlažu se Jehovinom vodstvu punom ljubavi. Obrati pažnju na dva primjera.

18, 19. Ispričaj neka iskustva osoba koje su prihvatile dobru vijest.

¹⁸ Charles je bio poljoprivrednik u zapadnoj Keniji. Godine 1998. prodao je više od 8 tona duhana, pa je proglašen najboljim uzgajivačem duhana. U to je vrijeme počeo proučavati Bibliju. Ubrzo je shvatio da osoba koja proizvodi duhan krši Isusovu zapovijed da ljubi svog bližnjega (Matej 22:39). Kad je zaključio da je ‘najbolji uzgajivač duhana’ zapravo ‘najbolji ubojica’, poprskao je duhan otrovom i tako ga uništio. Napredovao je do predanja i krštenja, a sada je stalni pionir i sluga pomoćnik.

¹⁹ Nema sumnje da Jehova potresa narode putem svjedočenja koje se odvija diljem svijeta i pritom sakuplja ‘izabrane’ (Agej 2:7). Pedro, koji živi u Portugalu, s 13 je godina otišao u sjemenište. Želio je postati misionar i poučavati druge o Bibliji. Međutim, ubrzo je napustio sjemenište jer se u sklopu obrazovanja koje je tamo primao Bibliji pridavala jako mala pažnja. Nakon šest godina na jednom je sveučilištu u Lisabonu počeo studirati psihologiju. Živio je sa svojom tetkom, koja je bila Jehovin svjedok, i ona ga je poticala da počne proučavati Bibliju. Pedro u tom periodu života više nije bio siguran postoji li Bog, a nije mogao odlučiti ni da li da započne proučavati Bibliju ili ne. O svojoj je neodlučnosti razgovarao s profesorom psihologije, koji mu je rekao kako psiholozi smatraju da ljudi koji teško donose odluke često naude sami sebi. Pedro je stoga odlučio početi proučavati Bibliju. Nedavno se krstio, a sada i on druge ljude poučava o Bibliji.

20. Zašto se možemo radovati zbog toga što se svjedočanstvo svim narodima daje u tako velikom omjeru?

²⁰ Mi ne znamo u kojoj se mjeri mora dati svjedočanstvo svim narodima, kao ni dan i čas kada će doći kraj. Jedino znamo da će to biti uskoro. Radujemo se što je propovijedanje dobre vijesti u tako velikom omjeru samo jedan od mnogih znakova da je blizu vrijeme kada će Božje Kraljevstvo zamijeniti ljudske vlasti (Danijel 2:44). Svake godine milijuni osoba dobiju priliku da prihvate dobru vijest, i to služi na slavu našem Bogu Jehovi. Ostanimo vjerni i zajedno s našom braćom iz čitavog svijeta revno svjedočimo svim narodima! Tako ćemo spasiti i sebe i one koji nas slušaju (1. Timoteju 4:16).