“NAŠLI smo Mesiju.” “Našli smo onoga o kome su pisali Mojsije, u Zakonu, i Proroci.” Te dojmljive izjave došle su od dvojice pobožnih Židova koji su živjeli prije otprilike 2 000 godina. Mesija kojem su se toliko nadali konačno je došao. U to nije bilo sumnje! (Ivan 1:35-45).

Ako se upoznaš s povijesnim i vjerskim okolnostima tog vremena, uvidjet ćeš da njihova uvjerenost još više dobiva na težini. Popriličan broj tobožnjih osloboditelja pojavio se s velikom pompom i mnogim obećanjima, ali nade bi se brzo rasplinule kad se pokazalo da ti ljudi ne mogu Židove osloboditi rimskog jarma (Djela apostolska 5:34-37).

Međutim, ta dvojica Židova — Andrija i Filip — nikada nisu posumnjali u to da su našli pravog Mesiju. Zapravo, narednih je godina njihovo pouzdanje raslo dok su na svoje oči gledali moćna djela koja je taj čovjek činio i tako ispunjavao proročanstva o Mesiji.

Zašto su njih dvojica, a i mnogi drugi, povjerovali u njega te bili čvrsto uvjereni da on nije lažni Mesija niti prevarant koji će ih razočarati? Koji su dokazi uvjerljivo govorili u prilog tome da je on pravi Mesija?

Prema povijesnom izvještaju, Andrija i Filip prepoznali su u Isusu iz Nazareta, bivšem  tesaru, obećanog i dugo očekivanog Mesiju (Ivan 1:45). Luka, savjesni povjesničar iz tog vremena, smjestio je dolazak Mesije u ‘petnaestu godinu vladavine cara Tiberija’ (Luka 3:1-3). Ta 15. godina Tiberijeva vladanja trajala je od rujna 28. n. e. do rujna 29. n. e. Luka je također spomenuo da su Židovi u to vrijeme ‘bili u iščekivanju’ Mesijinog dolaska (Luka 3:15). Zašto ga se očekivalo baš u to vrijeme? Da vidimo.

Budući da je Mesija imao izuzetno važnu ulogu, logično je očekivati da je Stvoritelj Jehova pružio jasne dokaze o njegovom identitetu kako bi svojim budnim i vjernim slugama pomogao prepoznati obećanog Mesiju. Zašto je to bilo potrebno? Zato što ih onda varalice ne bi mogle obmanuti, kao što su to učinile s mnogim ljudima.

Kad se ambasador predstavlja vladi ili predsjedniku neke zemlje, od njega se očekuje da vjerodajnicama, odnosno pismenim punomoćima, potvrdi svoje imenovanje. Slično tome, Jehova je dosta unaprijed dao zapisati kojim će sve zahtjevima Mesija udovoljavati. Stoga, kad se pojavio taj ‘Glavni Zastupnik’, on je simbolično govoreći došao s “vjerodajnicama”, odnosno dokazima koji su potvrđivali njegov identitet (Hebrejima 12:2).

Zahtjevi kojima je pravi Mesija morao udovoljavati bili su izneseni u mnogim biblijskim proročanstvima zapisanim stoljećima unaprijed. U njima je vrlo detaljno prorečen način Mesijinog dolaska, kakva će biti njegova služba, kako će ga ljudi zlostavljati i kakva će ga smrt snaći. Možda će ti biti zanimljiva činjenica da je tim pouzdanim proročanstvima otkriveno i to da će uskrsnuti, uzvisiti se i biti s desne strane Bogu te na koncu kakvi će sve blagoslovi proizaći iz njegovog budućeg kraljevanja. Na taj način biblijska proročanstva stvaraju jedinstvenu sliku o Mesiji koju bi se moglo usporediti s otiskom prsta jer pristaje samo jednoj osobi.

Naravno, kad se Isus pojavio kao Mesija 29. n. e., tada se nisu odmah ispunila sva mesijanska proročanstva. Naprimjer, tada još nije bilo vrijeme da umre i potom uskrsne. Pa ipak, Andrija, Filip i mnogi drugi povjerovali su u Isusa zbog onoga što je naučavao i činio. Vidjeli su izobilje dokaza da je on uistinu Mesija. Da si živio u to vrijeme te da si iz prve ruke i otvorenog uma mogao analizirati dokaze, vjerojatno bi i ti bio uvjeren da je Isus Mesija.

Što bi te navelo na takav zaključak? Kroz prošlost su biblijski proroci navodili konkretne preduvjete kojima će Mesija morati udovoljavati i tako su omogućili da ga se nepogrešivo prepozna. Kako su proroci kroz stoljeća navodili te pojedinosti, postupno se popunjavao mozaik koji je na koncu pružao jasnu sliku o Mesiji. Povjesničar Henry Halley iznio je sljedeće zapažanje: “Zamislite da određeni broj ljudi iz različitih zemalja, koji se nikada nisu vidjeli niti bili u ikakvom kontaktu, uđe u jednu prostoriju i stavi u nju po komad isklesanog mramora, a da se svi ti komadi mramora mogu sastaviti tako da zajedno sačinjavaju prekrasan kip. Kako bi se to moglo ikako drugačije objasniti osim time da je netko sve izračunao i nacrtao te potom svakom čovjeku poslao njegov dio kipa?” Halley se zatim pita: “Kako se taj zadivljujući mozaik o Isusovom životu i djelu, koji su puno prije Isusovog dolaska sastavili različiti pisci iz različitih stoljeća, može objasniti ako ne tako da je pisanjem upravljao Um mnogo veći od ljudskog?” Halleyev je zaključak da je to bilo “najveće čudo svih vremena”.

To “čudo” započelo je s prvom knjigom Biblije. Osim prvog biblijskog proročanstva koje ukazuje na ulogu Mesije, pisac  Prve knjige Mojsijeve (ili Knjige postanka) napisao je da će Mesija doći preko Abrahamovih potomaka (1. Mojsijeva 3:15; 22:15-18). Potom je otkrio da će Mesija biti iz Judinog plemena (1. Mojsijeva 49:10). Bog je preko Mojsija Izraelcima rekao da će Mesija biti Božji zastupnik i izbavitelj veći čak i od Mojsija (5. Mojsijeva 18:18).

Za vrijeme kralja Davida proročanstvo je otkrilo da će Mesija biti Davidov nasljednik na prijestolju i da će njegovo kraljevstvo “stajati dovijeka” (2. Samuelova 7:13-16). U knjizi proroka Miheja otkriveno je da će se Mesija roditi u Davidovom rodnom gradu, Betlehemu (Mihej 5:2). Izaija je prorekao da će ga roditi djevica (Izaija 7:14). Prorok Malahija predvidio je da će Mesijin dolazak navijestiti netko tko je poput proroka Ilije (Malahija 4:5, 6).

Još jedna pojedinost koja pridonosi prepoznavanju Mesije nalazi se u Danijelovoj knjizi. To proročanstvo čak otkriva koje će se godine Mesija pojaviti. Ono glasi: “Znaj i razumij: od kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do pomazanika [Mesije] vojvode biće sedam tjedana, i šezdeset i dva tjedna da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme” (Danijel 9:25).

“Riječ”, odnosno zapovijed, da se Jeruzalem obnovi i ponovo sazida dao je perzijski kralj Artakserks 20. godine svoje vladavine. On je počeo vladati 474. pr. n. e., pa je 20. godina njegove vladavine bila 455. pr. n. e. (Nehemija 2:1-8). Stoga se razdoblje od 69 (7 plus 62) proročanskih tjedana odnosi na vrijeme između zapovijedi da se obnovi Jeruzalem i pojave Mesije. Naravno, 69 doslovnih tjedana iznosi samo 483 dana, odnosno manje od dvije godine. No primjenom proročanskog pravila ‘dan za godinu’ dolazimo do zaključka da će se Mesija pojaviti nakon 483 godine, odnosno 29. n. e. (Ezehijel 4:6). *

Iako se u različito vrijeme pojavljivalo dosta onih koji su sebe nazivali Mesijom, Isus iz Nazareta kao Mesija se pojavio 29. n. e. (Luka 3:1, 2). Te je godine Isus došao Ivanu Krstitelju te se krstio u vodi. Tada je Isus svetim duhom bio pomazan za Mesiju. Kasnije je Ivan, prorečeni prethodnik Mesije koji je trebao biti poput Ilije, predstavio Isusa Andriji i jednom drugom učeniku, nazvavši ga ‘Janjetom Božjim koje odnosi grijeh svijeta’ (Ivan 1:29; Luka 1:13-17; 3:21-23).

Nadahnuta proročanstva povezivala su Mesiju s određenim židovskim obiteljima. Stoga je sasvim razumljivo što se sveznajući Stvoritelj pobrinuo da Mesija dođe u vrijeme kada su rodoslovni zapisi bili dostupni kako bi se moglo potvrditi njegovo porijeklo.

McClintockova i Strongova Cyclopedia navodi: “Nema skoro nikakve sumnje da su popisi židovskih plemena i obitelji uništeni kad je [70. n. e.] razoren Jeruzalem, a ne prije.” Postoje jasne naznake da su Matej i Luka napisali svoja Evanđelja prije 70. n. e. Stoga su se oni mogli služiti tim zapisima dok su sastavljali svoj popis Isusovih predaka  (Matej 1:1-16; Luka 3:23-38). A s obzirom na to da se radilo o tako važnom pitanju, sigurno su se mnogi njihovi suvremenici željeli sami osvjedočiti u Isusovo porijeklo.

Ipak, je li moguće da je Isus sasvim slučajno ispunio mesijanska proročanstva? U jednom je intervjuu jedan učenjak o tome rekao: “Nemoguće! Izgledi za to toliko su mali da isključuju slučajnost. Netko je pokušao izračunati takvu vjerojatnost i otkrio da vjerojatnost ispunjavanja samo osam proročanstava iznosi 1 naprema 100 bilijardi.” (Bilijarda je broj 1 s 15 nula.) Želeći vizualno predočiti takvu vjerojatnost, učenjak je rekao: “Kad biste imali toliki broj američkih srebrnjaka, oni bi mogli prekriti površinu Teksasa [690 000 četvornih kilometara] do visine od 60 centimetara. Kad biste od svih tih kovanica označili samo jedan srebrni dolar i osobi s povezom na očima dali zadatak da s područja cijele te države izabere jedan novčić, koliki bi bili izgledi da će uzeti baš onaj koji je označen?” Učenjak je zatim ustvrdio da je to “isto toliko nevjerojatno koliko i slučajno ispunjenje samo osam [mesijanskih] proročanstava na bilo kome u povijesti”.

No, Isus za tri i po godine svoje službe nije ispunio samo osam, već mnogo više biblijskih proročanstava. S obzirom na toliko obilje dokaza, spomenuti učenjak zaključio je: “U cijeloj povijesti samo je Isus ispunio tolika proročanstva.”

Očito je, dakle, da se Mesija pojavio 29. n. e. i da je to bio Isus iz Nazareta. Došao je kao ponizni Otkupitelj, spreman pretrpjeti veliku patnju zbog spasenja ljudi. On nije došao kao nepobjedivi Kralj koji će židovski narod osloboditi rimskog tlačenja, čemu se izgleda nadala većina Židova, pa čak i njegovi učenici (53. poglavlje Izaije; Zaharija 9:9; Djela apostolska 1:6-8). Međutim, proročanstva pokazuju da će njegov budući dolazak biti popraćen očitovanjem snage i velike vlasti (Danijel 2:44; 7:13, 14).

Mnogi razboriti ljudi iz cijelog svijeta temeljitim proučavanjem biblijskih proročanstava uvjerili su se da je Mesija došao u prvom stoljeću i da se treba vratiti. Dokazi pokazuju da se, u skladu s proročanstvima, vratio 1914, odnosno da je tada počela njegova ‘prisutnost’ * (Matej 24:3-14). Te je godine Isus bio nevidljivo ustoličen na nebu kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Uskoro će sa Zemlje ukloniti posljedice pobune u Edenu. Nakon toga će uslijediti njegova Tisućugodišnja Vladavina, kada će biti nagrađeni svi oni koji vjeruju da je on obećano Sjeme i Mesija koji “odnosi grijeh svijeta” (Ivan 1:29; Otkrivenje 21:3, 4).

Jehovini svjedoci rado će s tobom razgovarati o navedenim dokazima i pokazati ti iz Biblije što Mesijina vladavina može značiti za tebe i tvoje najbliže.