1. Što je Jehovi “ugodno” u vezi s nebom i Zemljom?

MIR u čitavom svemiru! Tako bi se moglo opisati veličanstveni naum Jehove, ‘Boga mira’ (Hebrejima 13:20). On je nadahnuo apostola Pavla da napiše da je njemu ‘ugodno da se sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji’ (Efežanima 1:9, 10). No što zapravo podrazumijeva izraz koji je u ovom retku preveden s ‘ponovno sastaviti’? Bibličar John Lightfoot kaže: “Taj izraz ukazuje na potpuni sklad u svemiru u kojem više neće biti vanjskih faktora koji bi mogli unijeti razdor, nego će sve biti usredotočeno na Krista i sjedinjeno s njim. Neće biti grijeha, smrti, tuge, neuspjeha ni patnje.”

2. Tko predstavlja “ono što je na nebesima” što treba biti sastavljeno?

² Apostol Petar je sljedećim riječima ukratko opisao divnu nadu pravih kršćana: “Mi prema njegovom obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju, i u njima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13). “Nova nebesa” obećana u ovom retku odnose se na novu vlast, Mesijansko Kraljevstvo. “Ono što je na nebesima”, što je Pavao spomenuo u pismu Efežanima, treba biti sastavljeno “u Kristu”. Riječ je o ograničenom broju ljudi koji su izabrani za Kristove suvladare na nebu (1. Petrova 1:3, 4). Tih 144 000 pomazanih kršćana ‘kupljeni su sa zemlje’, “otkupljeni između ljudi”, da bi bili sunasljednici s Kristom u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 5:9, 10; 14:3, 4; 2. Korinćanima 1:21; Efežanima 1:11; 3:6).

3. Zašto se može reći da je Bog pomazanike ‘posjeo na nebeska mjesta’ još dok su na Zemlji?

³ Pomazani kršćani ponovno su rođeni svetim duhom kako bi postali Jehovini duhovni sinovi (Ivan 1:12, 13; 3:5-7). Budući da ih je Jehova usvojio kao “sinove”, oni su Isusova braća (Rimljanima 8:15; Efežanima 1:5). Stoga se za njih, još dok su na Zemlji, kaže da ih je Bog ‘uskrsnuo i posjeo na nebeska mjesta u zajedništvu s Kristom Isusom’ (Efežanima 1:3; 2:6). Oni u duhovnom pogledu zauzimaju taj uzvišeni položaj jer su “zapečaćeni obećanim svetim duhom, što je unaprijed dani zalog [njihovog] nasljedstva” koje se čuva za njih na nebesima (Efežanima 1:13, 14; Kološanima 1:5). Stoga oni predstavljaju “ono što je na nebesima”, a Jehova je unaprijed odredio koliko će ih točno biti sakupljeno.

4. Kada je i kako počelo sakupljanje ‘onoga što je na nebesima’?

⁴ U skladu s Jehovinim ‘upravljanjem stvarima’, sakupljanje ‘onoga što je na nebesima’ trebalo je početi “kad se navrše određena vremena” (Efežanima 1:10). Bilo je to na Pentekost 33. n. e. kada je sveti duh  izliven na apostole i grupu učenika u kojoj su bili i muškarci i žene (Djela apostolska 1:13-15; 2:1-4). Bio je to dokaz da je novi savez stupio na snagu, a taj je događaj ujedno označio rođenje kršćanske skupštine i novog naroda, naime duhovnog Izraela, ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 6:16; Hebrejima 9:15; 12:23, 24).

5. Zašto je Jehova stvorio nov “narod” kojim je zamijenio doslovni Izrael?

⁵ Pod Savezom Zakona sklopljenim s doslovnim Izraelom nije bilo uspostavljeno “kraljevstvo svećeničko i narod svet” koji će zauvijek služiti na nebu (2. Mojsijeva 19:5, 6). Židovskim vjerskim vođama Isus je rekao: “Božje kraljevstvo uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:43). Taj narod, duhovni Izrael, sastavljen je od pomazanih kršćana s kojima je sklopljen novi savez. Njima je apostol Petar napisao: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da biste nadaleko objavili vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo. Jer nekad niste bili narod, a sada ste Božji narod” (1. Petrova 2:9, 10). Doslovni Izrael više nije bio Jehovin saveznički narod (Hebrejima 8:7-13). Kao što je Isus prorekao, oni su izgubili jedinstvenu priliku da budu dio Mesijanskog Kraljevstva. Nju je dobilo 144 000 pripadnika duhovnog Izraela (Otkrivenje 7:4-8).

6, 7. Koji je poseban savez Isus sklopio sa svojom duhom rođenom braćom, i što to znači za njih?

⁶ U noći kada je Isus zapovjedio da se sjećamo njegove smrti, vjernim je apostolima rekao: “Vi ste oni koji su ostali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za kraljevstvo, da biste jeli i pili za mojim stolom u mojem kraljevstvu, i sjedili na prijestoljima da sudite dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:28-30). Isus je govorio o posebnom savezu koji je sklopio sa 144 000 svoje duhom rođene braće, koja će ostati ‘vjerna do same smrti’ i izaći kao ‘pobjednici’ (Otkrivenje 2:10; 3:21).

⁷ Osobe koje sačinjavaju tu malu grupu odriču se nade da će kao ljudi od krvi i mesa vječno živjeti na Zemlji. Oni će, sjedeći na prijestoljima, vladati s Kristom na nebu i suditi ljudima (Otkrivenje 20:4, 6). Razmotrimo u nastavku još neke biblijske retke koji se odnose isključivo na pomazanike i pokazuju zašto “druge ovce” ne uzimaju simbole prilikom obilježavanja Kristove smrti (Ivan 10:16).

8. Što pomazanici pokazuju time što uzimaju kruh? (Vidi okvir na 23. stranici.)

⁸ Pomazanici doživljavaju patnje, baš kao što je i Krist doživljavao, te su spremni podvrgnuti se smrti kao što je njegova. Pavao je bio jedan od njih i rekao je da je spreman na svaku žrtvu da bi ‘dobio Krista te upoznao njega i snagu njegovog uskrsnuća i zajedništvo u njegovim patnjama’. Da, Pavao je bio spreman podvrgnuti se “smrti kao što je njegova” (Filipljanima 3:8, 10). Mnogi pomazani kršćani trpjeli su u svom fizičkom tijelu “smrtonosno postupanje kakvo je trpio Isus” (2. Korinćanima 4:10).

9. Kakvo tijelo predočava kruh koji se prosljeđuje na obilježavanju Kristove smrti?

⁹ Tijekom večere, koja je kasnije dobila naziv Gospodinova večera, Isus je rekao: “Ovo predstavlja moje tijelo” (Marko 14:22). Govorio je o svom doslovnom tijelu, koje je uskoro trebalo biti izudarano i raskrvareno. Beskvasni kruh bio je prikladan simbol tog tijela. Zašto? Zato što u Bibliji kvasac može predočavati grijeh ili zloću (Matej 16:4, 11, 12; 1. Korinćanima 5:6-8). Isus je bio savršen i njegovo je ljudsko tijelo bilo bez grijeha. To savršeno tijelo dao je kao  pomirbenu žrtvu (Hebrejima 7:26; 1. Ivanova 2:2). To je bilo za dobrobit svih vjernih kršćana, bez obzira na to nadaju li se životu na nebu ili vječnom životu na rajskoj Zemlji (Ivan 6:51).

10. Na koji način oni koji uzimaju vino prilikom obilježavanja Kristove smrti ‘imaju zajedništvo u njegovoj krvi’?

¹⁰ U vezi s vinom koje pomazani kršćani uzimaju prilikom obilježavanja Kristove smrti Pavao je napisao: “Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo u Kristovoj krvi?” (1. Korinćanima 10:16). Na koji način oni koji uzimaju to vino ‘imaju zajedništvo u Kristovoj krvi’? Nipošto ne tako što sudjeluju u davanju otkupne žrtve jer i oni sami trebaju otkupljenje. Umjesto toga, putem njihove vjere u otkupnu moć Kristove krvi grijesi su im oprošteni i proglašeni su pravednima te dobivaju život na nebu (Rimljanima 5:8, 9; Titu 3:4-7). Zahvaljujući Kristovoj prolivenoj krvi 144 000 njegovih sunasljednika postaju ‘posvećeni’, odnosno izdvojeni, očišćeni od grijeha da bi mogli biti proglašeni ‘svetima’ (Hebrejima 10:29; Danijel 7:18, 27; Efežanima 2:19). Da, Krist je svojom prolivenom krvlju “kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije, i učinio (...) ih kraljevstvom i svećenicima našem Bogu, i vladat će kao kraljevi nad zemljom” (Otkrivenje 5:9, 10).

11. Što pomazanici pokazuju time što uzimaju vino prilikom obilježavanja Kristove smrti?

¹¹ Prilikom proslave na kojoj je Isus zapovjedio da se sjećamo njegove smrti, on je dao čašu vina svojim vjernim apostolima, rekavši: “Pijte iz nje svi; jer ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ” (Matej 26:27, 28). Kao što je krv junaca i jaraca učinila pravomoćnim savez Zakona koji je bio sklopljen između Boga i izraelskog naroda, tako je i Isusova krv učinila pravomoćnim novi savez koji je Jehova sklopio s duhovnim Izraelom, a stupio je na snagu na Pentekost 33. n. e. (2. Mojsijeva 24:5-8; Luka  22:20; Hebrejima 9:14, 15). Time što uzimaju vino koje predočava “krv saveza” pomazanici pokazuju da su dio novog saveza i dobivaju njegove blagoslove.

12. Kako su pomazanici “kršteni u Kristovu smrt”?

¹² Pomazanike se podsjeća na još nešto. Isus je svojim vjernim učenicima rekao: “Čašu koju ja pijem pit ćete, i krštenjem kojim se ja krstim krstit ćete se” (Marko 10:38, 39). Apostol Pavao je kasnije rekao da su kršćani “kršteni u Kristovu smrt” (Rimljanima 6:3). Pomazanici žrtvuju svoj život i umiru žrtvenom smrću u tom smislu što se odriču nade u vječni život na Zemlji. ‘Krštenje u Kristovu smrt’ za pomazane kršćane završava kada, nakon što ostanu vjerni Bogu do kraja života, umru i uskrsnu kao duhovna stvorenja da bi ‘vladali kao kraljevi’ s Kristom na nebu (2. Timoteju 2:10-12; Rimljanima 6:5; 1. Korinćanima 15:42-44, 50).

13. Zašto osobe sa zemaljskom nadom ne uzimaju simbole, no ipak prisustvuju obilježavanju Kristove smrti?

¹³ Budući da uzimanje kruha i vina tijekom obilježavanja Kristove smrti uključuje sve to što smo naveli, sasvim je jasno da ne bi bilo prikladno da simbole uzimaju oni koji imaju zemaljsku nadu. Osobe sa zemaljskom nadom shvaćaju da nisu pomazane kao oni koji pripadaju Kristovom tijelu niti su u novom savezu koji je Jehova sklopio s onima koji će vladati s Isusom Kristom. ‘Čaša’ predstavlja novi savez i zato simbole uzimaju samo sudionici tog saveza. Oni koji gaje nadu da će u Kraljevstvu vječno živjeti na Zemlji kao savršeni ljudi nisu ‘kršteni u Isusovu smrt’, a ni pozvani da vladaju s njim na nebu. Uzimanjem simbola lažno bi se predstavljali. Stoga oni ne uzimaju simbole, ali s puno poštovanja prisustvuju obilježavanju Kristove smrti. Zahvalni su Jehovi za sve što je učinio za njih putem svog Sina, što uključuje i oproštenje grijeha koje im daje na temelju njegove prolivene krvi.

14. Kako pomazanike duhovno jača uzimanje kruha i vina?

¹⁴ Konačno pečaćenje prilično malog broja kršćana koji su pozvani da vladaju s Kristom na nebu uskoro će biti dovršeno. Dok ne završe svoj zemaljski život, kojeg se odriču, pomazanicima je uzimanje simbola prilikom obilježavanja Kristove smrti izvor duhovne okrepe. Budući da pripadaju Kristovom tijelu, oni se osjećaju povezani i ujedinjeni s ostalim pomazanicima. Uzimanje simbola, kruha i vina, podsjeća ih na odgovornost koju imaju, a to je da ostanu vjerni Bogu do smrti (2. Petrova 1:10, 11).

15. Tko se pridružio pomazanim kršćanima?

¹⁵ Od sredine 1930-ih pomazanicima se pridružuje sve veći broj ‘drugih ovaca’, koje nisu dio ‘malog stada’ i koje se nadaju vječnom životu na Zemlji (Ivan 10:16; Luka 12:32; Zaharija 8:23). Oni su postali vjerni suradnici Kristove braće tako što im pružaju dragocjenu pomoć u propovijedanju ‘dobre vijesti o kraljevstvu’ za svjedočanstvo svim narodima (Matej 24:14; 25:40). Tako dobivaju priliku da ih Krist proglasi ‘ovcama’ i postavi “na svoju desnu stranu” te im ukaže milost kad dođe suditi narodima (Matej 25:33-36, 46). Budući da pokazuju vjeru u Kristovu krv, bit će dio ‘velikog mnoštva’  koje će preživjeti ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:9-14).

16. Na koga se sve odnosi izraz “ono što je na zemlji”, i kako će svi oni dobiti priliku da postanu ‘Božja djeca’?

¹⁶ Kad završi konačno pečaćenje 144 000, na Sotonin zli svijet na Zemlji bit će pušteni ‘vjetrovi’ uništenja (Otkrivenje 7:1-4). Tijekom Tisućugodišnje Vladavine Krista te njegovih sukraljeva i susvećenika velikom će se mnoštvu pridružiti neizmjerno velika grupa uskrsnulih (Otkrivenje 20:12, 13). Oni će dobiti priliku da postanu stalni zemaljski podanici Mesijanskog Kralja, Isusa Krista. Na kraju Tisućugodišnje Vladavine sve “ono što je na zemlji” čeka završni ispit. Oni koji tada ostanu vjerni Bogu bit će usvojeni kao njegova zemaljska djeca (Efežanima 1:10; Rimljanima 8:21; Otkrivenje 20:7, 8).

17. Kako će se Jehovin naum ispuniti?

¹⁷ Dakle, Jehova nadasve mudro ‘upravlja stvarima’ i tako će ispuniti svoj naum da “sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji”. Među svim razumom obdarenim stvorenjima na nebu i na Zemlji vladat će potpuni mir, a oni će se zajedno radosno podlagati pravednoj vlasti Jehove, velikog Boga koji izvršava svoj naum.

18. Zašto će i za pomazanike i za njihove suradnike prisustvovanje obilježavanju Kristove smrti biti od koristi?

¹⁸ Dvanaestog travnja 2006. vjera male grupe pomazanika i milijuna njihovih suradnika, drugih ovaca, bit će itekako ojačana! Oni će tada obilježiti Kristovu smrt, ispunjavajući njegovu zapovijed: “Činite ovo meni na spomen” (Luka 22:19). Svi se prisutni trebaju prisjetiti što je Jehova učinio za njih putem svog ljubljenog Sina, Isusa Krista.