Trebamo li Mesiju?
MOŽDA se i ti pitaš: “Trebamo li Mesiju?” Da, na mjestu je pitati se hoće li Mesija učiniti nešto konkretno za svakoga od nas.
Možda si već čuo nekoga kako s uvjerenjem tvrdi da i ti svakako trebaš Mesiju, baš kao i svi drugi ljudi. Stručnjak za židovski zakon koji je živio u prvom stoljeću o Mesiji je napisao: “Koliko je god Božjih obećanja, posredstvom njega postala su ‘Da’.” Tim je riječima istaknuo da Mesija ima ključnu ulogu u naumu našeg Stvoritelja da blagoslovi sve narode na Zemlji (2. Korinćanima 1:20). Mesijina uloga toliko je važna da biblijska proročanstva najviše govore upravo o njegovom dolasku i životu. U biblijskom priručniku kojim su se u posljednjih 70 godina služili milijuni ljudi Henry Halley ustvrdio je: “Stari zavjet napisan je da bi stvorio ozračje iščekivanja [Mesije] i utro put njegovom Dolasku.” No je li njegov dolazak potreban? Zašto bi te to trebalo zanimati?
Riječ “mesija” zapravo znači “pomazanik” — isto što i dobro nam poznata riječ “Krist”. Ta osoba, koju Encyclopædia Britannica iz 1970. naziva “najvećim spasiteljem”, morala je doći na Zemlju zbog drskog ponašanja prvog ljudskog para, Adama i Eve. Bili su stvoreni kao savršeni ljudi i imali su predivnu mogućnost da beskrajno žive u raju, ali su je izgubili. Jedan buntovni anđeo, koji je dobio ime Sotona Đavo, naveo ih je na pomisao da je njihov Stvoritelj prestrog i da bi im bilo bolje kad bi sami odlučivali što je dobro, a što zlo (1. Mojsijeva 3:1-5).
Eva je bila prevarena i povjerovala je toj laži. Adam, kojemu je očito društvo njegove žene bilo važnije od vjernosti Bogu, postao je sudionik u toj pobuni koju je potaknuo Đavo (1. Mojsijeva 3:6; 1. Timoteju 2:14). Svojim postupkom nisu samo sebi uskratili mogućnost beskrajnog života u rajskim uvjetima. I još nerođenom potomstvu ostavili su u nasljeđe grijeh i posljedicu grijeha — smrt (Rimljanima 5:12).
Naš Stvoritelj Jehova odmah je pronašao način da poništi loše posljedice niza događaja koji su započeli pobunom. Naumio je iskupiti ljude na način koji će kasnije postati zakonsko načelo Mojsijevog zakona, a to je da se nešto izgubljeno mora nadoknaditi onim što ima istu vrijednost (5. Mojsijeva 19:21; 1. Ivanova 3:8). Tom zakonskom načelu trebalo je udovoljiti da bi Adamovi i Evini potomci mogli dobiti vječni život na rajskoj Zemlji, što je od početka bio Stvoriteljev naum. Upravo je iz tog razloga bio potreban Mesija.
Dok je Đavlu izricao osudu, Jehova Bog je u prvom biblijskom proročanstvu objavio: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). Jedan bibličar napisao je da “mesijanska obećanja u Bibliji započinju upravo tom izjavom”. Jedan drugi bibličar za Mesiju kaže da je Božje sredstvo koje će “poništiti sve zlo što je nastalo zbog grijeha” i istovremeno blagosloviti čovječanstvo (Hebrejima 2:14, 15).
No, vjerojatno si svjestan toga da je čovječanstvo danas sve samo ne blagoslovljeno. Ljudski je rod zaglibio u beznađe i očaj. Stoga nije čudo što, kako navodi The World Book Encyclopedia, “mnogi Židovi još uvijek očekuju Mesijin dolazak” i vjeruju da će on “ispraviti sve nepravde te poraziti neprijatelje čovječanstva”. Međutim, Biblija pokazuje da je Mesija već došao. Imamo li razloga vjerovati Bibliji? O tome će govoriti idući članak.