U JEDNOJ srednjoj školi u ruskom gradiću Nezlobnaji učenici su na satu književnosti obrađivali djela ruskog pisca Mihaila Bulgakova. Među njima je bio roman koji Isusa Krista opisuje na ponižavajuć način, a Sotonu prikazuje kao heroja. Na kraju sata profesorica je najavila test na temelju sadržaja tog romana. Međutim, jedan od učenika, 16-godišnji Andrej, koji je Jehovin svjedok, zamolio je da ne piše test budući da mu savjest ne dozvoljava da čita takve knjige. Pitao je može li umjesto toga napisati sastav u kojem bi objasnio kako on gleda na Isusa Krista. Profesorica mu je to dozvolila.

Andrej je u sastavu objasnio da poštuje mišljenje drugih, ali da je shvatio da se o Isusu najviše može saznati čitajući neko od četiri Evanđelja. Napisao je da se tako “može upoznati Isusov život i učenja na temelju navoda očevidaca”. Andrej je dodao: “Zabrinulo me i to kako se prikazuje Sotonu. Nekima je možda zabavno čitati knjigu u kojoj je Sotona heroj, ali meni nije.” Objasnio je da je Sotona zapravo moćno zlo duhovno stvorenje koje se odmetnulo od Boga i koje uzrokuje zloću, nevolju i patnju među ljudima. Andrej je sastav završio riječima: “Ne vjerujem da bi mi čitanje tog romana koristilo. Naravno, nemam ništa protiv Bulgakova. No radije čitam Bibliju jer tako mogu saznati povijesne činjenice o Isusu Kristu.”

Andrejevoj profesorici sastav se toliko svidio da mu je rekla da pripremi referat o Isusu Kristu koji će iznijeti pred razredom. Andrej je to rado prihvatio. Na sljedećem satu književnosti održao je svoj referat pred cijelim razredom. Objasnio je zašto smatra da je Isus najveći čovjek koji je ikad živio. Zatim je uzeo Bibliju i iz Evanđelja po Mateju pročitao poglavlje o Isusovoj smrti. Budući da je istjecalo vrijeme koje je dobio za iznošenje referata, Andrej je želio završiti, no učenici su mu govorili: “Čitaj nam dalje! Što je dalje bilo?” Zato je nastavio čitati Matejev izvještaj o Isusovom uskrsnuću.

Kad je bio gotov, učenici su mu postavljali mnogo pitanja o Isusu i Jehovi. “Prije toga sam se molio Jehovi za mudrost, i on je uslišio moju molitvu”, kaže Andrej. “Uspio sam odgovoriti na sva njihova pitanja!” Nakon nastave Andrej je profesorici dao knjigu Najveći čovjek koji je ikad živio, * a ona ju je rado uzela. Andrej je rekao: “Dala mi je jako dobru ocjenu za izneseni referat i pohvalila me što imam svoja uvjerenja i što ih se ne sramim. Rekla je i da se slaže s nekim mojim vjerovanjima.”

Andrej je sretan što je poslušao svoju savjest koja je oblikovana biblijskim načelima, pa nije pročitao knjigu kojom se obeščašćuje Jehovu i njegovog Sina, Isusa Krista. Tako ne samo da je bio zaštićen od nebiblijskih gledišta nego je i imao izvrsnu priliku da drugima prenese važne biblijske istine.