1. Što je izraelski narod obećao u podnožju gore Sinaja?

PRIJE oko 3 500 godina svi pripadnici izraelskog naroda zavjetovali su se Bogu. Sakupljeni u podnožju gore Sinaja, rekli su: “Što je god kazao Jehova činićemo.” Od tog trenutka Izrael je postao narod predan Bogu, njegovo “blago” (2. Mojsijeva 19:5, 8; 24:3). Radovali su se što će imati njegovu zaštitu i što će iz naraštaja u naraštaj živjeti u zemlji “u kojoj teče mlijeko i med” (3. Mojsijeva 20:24).

2. Kakav odnos ljudi danas mogu imati s Bogom?

² Međutim, kao što je rekao psalmist Azaf, Izraelci “ne sačuvaše saveza Božjega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi” (Psalam 78:10). Nisu se držali onoga na što su se njihovi praočevi zavjetovali Jehovi. Na koncu je izraelski narod izgubio mogućnost da bude u posebnom odnosu s Bogom (Propovjednik 5:4; Matej 23:37, 38). Zbog toga je Bog “obratio pažnju na nacije da iz njih uzme narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14). U ovim posljednjim danima on sakuplja ‘veliko mnoštvo, koje nitko ne može izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika’, koje radosno govori: “Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!” (Otkrivenje 7:9, 10).

3. Koje korake osoba mora poduzeti da bi razvila odnos s Bogom?

³ Da bi netko imao takav dragocjeni odnos s Jehovom Bogom, treba mu se predati i zatim krštenjem u vodi javno potvrditi  to predanje. Time se pokazuje poslušnost jasnoj zapovijedi koju je Isus dao svojim učenicima: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Izraelcima je Mojsije pročitao “knjigu saveza”, pa su tako saznali koje obaveze imaju pred Jehovom (2. Mojsijeva 24:3, 7, 8). Slično je i danas. Da bi se netko mogao krstiti, on mora iz Božje Riječi, Biblije, saznati što je Božja volja.

4. Kada se osoba može krstiti? (Uključi i gornji okvir.)

⁴ Dakle, Isus je želio da njegovi učenici prije svog krštenja razviju vjeru koja ima čvrst temelj. Svojim sljedbenicima nije samo rekao da idu i načine učenike nego i da ih uče da ‘drže sve što im je zapovjedio’ (Matej 7:24, 25; Efežanima 3:17-19). Stoga obično oni koji udovoljavaju preduvjetima za krštenje već proučavaju Bibliju mjesecima ili čak godinu ili dvije, pa njihova odluka nije ishitrena niti donesena u neznanju. Kandidati za krštenje prije samog čina krštenja moraju potvrdno odgovoriti na dva važna pitanja. Budući da je Isus naglasio da ‘naše Da treba značiti da, a naše Ne, ne’, svima će nam koristiti ako podrobnije razmotrimo što znače ta dva pitanja koja se postavljaju kandidatima za krštenje (Matej 5:37).

5. Na koja dva važna koraka ukazuje prvo pitanje upućeno kandidatima za krštenje?

⁵ Kandidatu za krštenje najprije se postavi pitanje da li se pokajao za svoj prijašnji način postupanja i je li predao svoj život Jehovi kako bi vršio njegovu volju. To pitanje ističe dva važna koraka koja se moraju poduzeti prije krštenja, a to su pokajanje i predanje.

6, 7. (a) Zašto kod svih kandidata za krštenje mora doći do pokajanja? (b) Koje promjene osoba treba učiniti nakon pokajanja?

⁶ Zašto se osoba mora pokajati da bi se mogla krstiti? Apostol Pavao objašnjava: ‘Svi smo se mi nekada vladali u skladu sa željama svog tijela’ (Efežanima 2:3). Dok nismo poznavali Božju volju, svoj način života oblikovali smo u skladu s moralnim vrijednostima i mjerilima svijeta. Našim je životom upravljao bog ovog svijeta, Sotona (2. Korinćanima 4:4). Međutim, upoznali smo Božju volju i odlučili da ‘više nećemo živjeti za ljudske želje, nego za Božju volju’ (1. Petrova 4:2).

⁷ Taj novi način života donosi mnoge blagoslove. Prije svega, možemo razviti dragocjen odnos s Jehovom, a to je David usporedio s pozivom da prebivamo u Božjem “šatoru” i na njegovoj ‘svetoj  gori’, što je doista neopisiva čast (Psalam 15:1, St). Naravno, Jehova neće pozvati bilo koga, već samo one koji ‘hode bez mane, tvore pravdu i govore istinu iz svog srca’ (Psalam 15:2). Da bismo udovoljili tim zahtjevima, možda ćemo morati učiniti određene promjene u vladanju i osobnosti, ovisno o tome kako smo živjeli prije nego što smo upoznali istinu (1. Korinćanima 6:9-11; Kološanima 3:5-10). Na takve nas promjene potiče pokajanje — istinsko žaljenje zbog nekadašnjeg načina života i snažna želja da ugodimo Jehovi. To vodi do potpunog obrata u našem životu — prekidamo sa sebičnim, svjetovnim načinom života, a postupamo onako kako je Bogu dopadljivo (Djela apostolska 3:19).

8. Što znači predati se Bogu, i kakva veza postoji između predanja i krštenja?

⁸ U drugom dijelu prvog pitanja kandidate se pita jesu li se predali Jehovi kako bi vršili njegovu volju. Predanje je važan korak koji mora prethoditi krštenju. Jehovi se predajemo kad u molitvi izjavimo da mu preko Krista želimo posvetiti svoj život (Rimljanima 14:7, 8; 2. Korinćanima 5:15). Jehova tada postaje naš Gospodar i Vlasnik, a mi poput Isusa cijelim srcem želimo vršiti njegovu volju (Psalam 40:8; Efežanima 6:6). To vrlo važno obećanje da svoj život predajemo Jehovi daje se samo jednom. No budući da predanje vršimo u osobnoj molitvi, krštenjem javno pokazujemo da smo se predali svom nebeskom Ocu (Rimljanima 10:10).

9, 10. (a) Kako možemo vršiti Božju volju? (b) Kako su čak i nacistički vojnici pokazali da razumiju što podrazumijeva naše predanje Bogu?

⁹ Kako možemo slijediti Isusov primjer i vršiti Božju volju? Isus je rekao svojim učenicima: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24). Naveo je tri koraka koja moramo poduzeti. Kao prvo, trebamo se ‘odreći’ sebe. Drugim riječima, to znači boriti se protiv sebičnih sklonosti koje imamo kao nesavršeni ljudi i prihvaćati Božje savjete i vodstvo. Kao drugo, trebamo ‘uzeti svoj mučenički stup’. U Isusovo vrijeme mučenički stup bio je simbol sramote i patnje. Kao kršćani, spremni smo podnositi patnje zbog dobre vijesti (2. Timoteju 1:8). Iako nas svijet možda ismijava ili osuđuje, mi poput Krista ‘ne marimo za sramotu’ i sretni smo jer znamo da ugađamo Bogu (Hebrejima 12:2, St). I kao treće, trebamo ‘stalno slijediti’ Isusa (Psalam 73:26; 119:44; 145:2).

¹⁰ Zanimljivo je da čak i neki protivnici razumiju koliko je Jehovinim svjedocima važno njihovo predanje Bogu i obećanje da će služiti jedino njemu. Naprimjer, u nacističkom koncentracionom logoru Buchenwaldu u Njemačkoj Jehovini svjedoci koji se nisu htjeli odreći svoje vjere morali su potpisati sljedeću izjavu: “Ostajem predani Istraživač Biblije i nikada neću prekršiti zavjet kojim sam se obavezao pred Jehovom.” Ove riječi dobro opisuju stav svih vjernih Božjih  slugu koji su mu predani (Djela apostolska 5:32).

11. Koju čast osoba dobiva kad se krsti?

¹¹ U drugom se pitanju kandidata za krštenje najprije pita da li razumije da krštenjem postaje Jehovin svjedok. Kad se krsti, on postaje opunomoćeni propovjednik koji nosi Jehovino ime. To je velika čast, ali i ozbiljna odgovornost. Isto tako, onaj tko se krsti dobiva mogućnost vječnog spasenja pod uvjetom da ostane vjeran Jehovi (Matej 24:13).

12. Koja je obaveza povezana s časti da nosimo Jehovino ime?

¹² Nositi ime svemogućeg Boga, Jehove, svakako je posebna čast. Prorok Mihej je rekao: ‘Svi će narodi hoditi svaki u ime boga svojega, a mi ćemo hoditi u ime Jehove Boga svojega u vijek i dovijeka’ (Mihej 4:5). No ta čast donosi sa sobom i određenu obavezu: svojim načinom života trebamo slaviti ime koje nosimo. Kao što je Pavao podsjetio kršćane u Rimu, ako netko jedno govori, a drugo radi, tada se na Božje ime “huli”, odnosno sramoti ga se (Rimljanima 2:21-24).

13. Zašto su predani Jehovini sluge dužni svjedočiti o svom Bogu?

¹³ Kad netko postane Jehovin svjedok, on preuzima na sebe dužnost da svjedoči o svom Bogu. Jehova je pripadnike njemu predanog izraelskog naroda pozvao da budu njegovi svjedoci kako bi potvrdili da je on pravi i vječni Bog (Izaija 43:10-12, 21). No Izraelci nisu izvršili zadatak koji su dobili i Jehova ih je na koncu odbacio. Danas pravi kršćani smatraju velikom čašću što mogu svjedočiti o Jehovi. Mi to činimo zato što ga ljubimo i želimo da se njegovo ime posveti. Zar bismo mogli šutjeti kad znamo istinu o našem nebeskom Ocu i njegovom naumu? Osjećamo se isto kao apostol Pavao kad je rekao: “Na meni je dužnost. Zaista, jao meni ako ne objavljujem dobru vijest!” (1. Korinćanima 9:16).

14, 15. (a) Kako nam Jehovina organizacija pomaže da duhovno rastemo? (b) Koje darove dobivamo da bismo mogli duhovno napredovati?

¹⁴ Drugo pitanje kandidata podsjeća na još jednu odgovornost, a to je suradnja s organizacijom koju Jehova vodi svojim duhom. Bogu ne služimo sami. Potrebna nam je pomoć, podrška i ohrabrenje ‘cijele zajednice braće’ (1. Petrova 2:17; 1. Korinćanima 12:12, 13). Božja organizacija igra važnu ulogu u našem duhovnom rastu. Ona nam daje mnoštvo biblijskih publikacija koje nam pomažu da bolje upoznamo Boga, postupamo mudro kad se nađemo u poteškoćama i razvijamo blizak odnos s Bogom. Poput majke koja pazi da joj dijete bude sito i da mu ništa ne nedostaje, “vjerni i razboriti rob” daje nam obilje pravovremene duhovne hrane kako bismo duhovno napredovali (Matej 24:45-47; 1. Solunjanima 2:7, 8).

¹⁵ Svaki tjedan Jehovin narod na sastancima dobiva potrebnu pouku i ohrabrenje da bi bili vjerni Jehovini svjedoci (Hebrejima 10:24, 25). U Teokratskoj školi propovijedanja učimo se vještini javnog govorenja, a tijekom Osposobljavanja za kršćansku službu poučava nas se da djelotvorno prenosimo  biblijsku poruku. Na sastancima i tokom osobnog proučavanja biblijskih publikacija vidimo kako Jehovin duh djeluje, kako Jehova pomoću njega vodi svoju organizaciju. Bog nam redovito daje sve te darove kako bi nas upozoravao na opasnosti, učio da budemo kvalitetniji propovjednici i pomagao da ostanemo duhovno budni (Psalam 19:7, 8, 11; 1. Solunjanima 5:6, 11; 1. Timoteju 4:13).

16. Što nas potiče da se predamo Jehovi?

¹⁶ Dakle, dva pitanja koja se postavljaju kandidatima za krštenje podsjećaju ih na važnost tog koraka i na odgovornosti koje on donosi. A što ih potiče da se odluče na krštenje? Nismo se krstili niti postali Kristovi učenici zato što nas je netko na to prisilio, nego zato što nas je Jehova ‘privukao’ (Ivan 6:44). “Bog je ljubav” i želi da mu sva stvorenja služe iz ljubavi, a ne pod prisilom (1. Ivanova 4:8). Privučeni smo Jehovi zbog njegovih dobrih osobina i njegovog ophođenja s nama. On je dao svog jedinorođenog Sina za nas i nudi nam najbolju budućnost (Ivan 3:16). Stoga mu i mi želimo dati nešto zauzvrat — želimo mu predati svoj život (Priče Salamunove 3:9; 2. Korinćanima 5:14, 15).

17. Čemu se nismo predali?

¹⁷ Mi se ne predajemo nekoj ideji ili zadatku, nego samom Jehovi. Bog će pripadnicima svog naroda povjeravati nove zadatke, ali oni će mu uvijek biti jednako predani. Naprimjer, ono što je Bog tražio od Abrahama bilo je sasvim drugačije od onoga što je tražio od Jeremije (1. Mojsijeva 13:17, 18; Jeremija 1:6, 7). Pa ipak, obojica su izvršila dobivene zadatke jer su ljubili Jehovu i željeli su vjerno vršiti njegovu volju. U ovom vremenu kraja svi kršteni Kristovi sljedbenici izvršavaju njegovu zapovijed da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i čine učenike (Matej 24:14; 28:19, 20). Obavljajući taj zadatak svim srcem, mi pokazujemo da ljubimo svog nebeskog Oca i da smo mu istinski predani (1. Ivanova 5:3).

18, 19. (a) Što krštenjem javno izjavljujemo? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u sljedećem članku?

¹⁸ Krštenje uistinu donosi mnoge blagoslove, ali ne smije se olako shvatiti (Luka 14:26-33). Njime pokazujemo da će nam služenje Bogu biti važnije od svega drugog (Luka 9:62). Kad se krstimo, mi zapravo javno izjavljujemo: ‘Ovaj je Bog naš Bog u vijek i dovijeka, on će biti vođa naš dovijeka’ (Psalam 48:14).

¹⁹ Sljedeći članak pruža odgovore na još neka pitanja koja se mogu pojaviti u vezi s krštenjem. Postoji li opravdan razlog da se oklijeva s krštenjem? Je li dob bitna? Kako svi mogu doprinijeti tome da krštenje bude dostojanstvena prigoda?