“PSIHOLOZI mogu obustaviti svoju stoljetnu potragu za najboljim načinom odgoja djece, no ne zato što su ga pronašli, već zato što ne postoji.” Tako je stajalo u časopisu Time, u njegovoj recenziji jedne knjige o odgoju djece. Inače, u knjizi se tvrdi da djeca prvenstveno usvajaju vrijednosti svojih vršnjaka, a ne roditelja.

Mora se priznati da pritisak vršnjaka ima veliku snagu i da nije nimalo zanemariv (Priče Salamunove 13:20; 1. Korinćanima 15:33). Kolumnist William Brown napisao je: “Ako za tinejdžera postoji ikoji svjetovni Bog, onda je to Bog prilagodljivosti. (...) Biti drugačiji mladima je gore od smrti.” Ako roditelji ne stvore u domu srdačnu i ugodnu atmosferu ili ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom — a i jedno i drugo je postalo uobičajeno u današnjem prezaposlenom svijetu — oni zapravo otvaraju vrata utjecaju vršnjaka koji se može jako štetno odraziti na njihovu djecu.

Osim toga, u ovim “posljednjim danima” obitelj je izvrgnuta velikim pritiscima jer su ljudi, kao što je Biblija prorekla, zaokupljeni novcem, užicima i samima sobom. Trebamo li se onda iznenaditi što su djeca postala ‘neposlušna roditeljima, nezahvalna, nelojalna, bez prirodne naklonosti’? (2. Timoteju 3:1-3).

Izraz ‘prirodna naklonost’ u Bibliji označava ljubav među članovima obitelji. Ta je ljubav prirodan osjećaj koji potiče roditelje da se brinu za svoju djecu, a djecu da budu privržena roditeljima. Međutim, kad roditelji nemaju tu prirodnu naklonost, djeca će negdje drugdje potražiti emocionalnu podršku. Obično će je potražiti među svojim vršnjacima, a onda će vjerojatno usvojiti njihove vrijednosti i stavove. Ipak, takav razvoj situacije često se može izbjeći ako roditelji dopuste da biblijska načela vode njihov obiteljski život (Priče Salamunove 3:5, 6).

Nakon što je Adama i Evu združio kao muža i ženu, Bog im je zapovjedio: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju.” Potom je nastala obitelj — otac, majka i djeca (1. Mojsijeva 1:28; 5:3, 4; Efežanima 3:14, 15). Da bi pomogao ljudima podizati djecu, Jehova im je omogućio da neke osnovne roditeljske obaveze izvršavaju instinktivno. Međutim, za razliku od životinja, ljudima u podizanju djece treba dodatna pomoć, pa im je zato Jehova dao smjernice u pisanom obliku. To su, između ostalog, smjernice o moralu i duhovnosti te o ispravnom ukoravanju djece (Priče Salamunove 4:1-4).

 Obraćajući se ponajprije očevima, Bog je rekao: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7; Priče Salamunove 1:8, 9). Zapazi da su roditelji najprije u svom srcu trebali imati Božji zakon. Zašto je to bilo važno? Zato što poučavanje koje uistinu motivira ne dolazi iz usta, već iz srca. Roditelji će samo kad govore iz svog srca moći doprijeti do srca svoje djece. Takvi će roditelji ujedno biti dobar primjer svojoj djeci, koja vrlo brzo prepoznaju neiskrenost (Rimljanima 2:21).

Kršćanski roditelji dobili su zadatak da svoju djecu od najranije dobi ‘odgajaju i poučavaju po uputama Gospodnjim’ (Efežanima 6:4, Novi zavjet — suvremeni prijevod; 2. Timoteju 3:15). Od najranije dobi? Da! “Mi roditelji ponekad zaboravljamo što sve naša djeca mogu”, napisala je jedna majka. “Podcjenjujemo njihove sposobnosti. Potencijal je tu. Mi roditelji moramo ga iskoristiti.” Da, djeca vole učiti, a kada ih poučavaju bogobojazni roditelji, naučit će i voljeti. Ta će se djeca osjećati zaštićeno i sigurno unutar granica koje im se postave. Stoga se uspješni roditelji nastoje blisko družiti sa svojom djecom, održavati dobru komunikaciju te biti strpljivi, ali odlučni učitelji koji će stvoriti zdravo okruženje u kojem njihova djeca mogu napredovati. *

U svom pismu roditeljima zabrinuti ravnatelj jedne škole u Njemačkoj napisao je: “Htjeli bismo Vas, dragi roditelji, potaknuti da se odvažite sami više poduzeti u odgajanju svoje djece, a ne da televiziji ili ulici prepuštate ono što je ustvari vaš dio [odgovornosti] u razvitku njihove ličnosti.”

Prepustiti dijete televiziji ili ulici zapravo znači dopustiti da duh ovog svijeta utječe na njegov odgoj (Efežanima 2:1, 2). U potpunoj suprotnosti s Božjim duhom, duh ovog svijeta poput snažnog vjetra nosi sjeme ‘zemaljskog, životinjskog, demonskog’ razmišljanja i obilato ga sije u um i srce neiskusnih ili nerazumnih osoba (Jakov 3:15, 16). Takva najezda “korova” na koncu iskvari srce. Isus je objasnio do čega dovodi ono što je posijano u nečijem srcu. Rekao je: “Dobar čovjek iznosi dobro iz dobre riznice svoga srca, a zao čovjek iznosi zlo iz svoje zle riznice; jer njegova usta govore ono čime srce obiluje” (Luka 6:45). Zato nas Biblija opominje: “Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23).

Naravno, djeca su djeca, a neka znaju biti tvrdoglava, čak buntovna (1. Mojsijeva 8:21). Što roditelji mogu učiniti u vezi s time? “Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniće ga od njega”, kaže Biblija (Priče Salamunove 22:15). Neki smatraju da se tu govori o zastarjelom, čak okrutnom postupanju s djecom. Međutim, Biblija govori protiv nasilja i zlostavljanja bilo koje vrste. “Prut”, iako ponekad ima i doslovno  značenje, predstavlja roditeljski autoritet koji se sprovodi čvrsto, ali s ljubavlju i primjereno — iz brige za djetetovo vječno dobro (Hebrejima 12:7-11).

Opće je poznato da su djeci za pravilan razvoj potrebne igra i razonoda. Razboriti roditelji nastoje ojačati svoj odnos s djecom tako što se s njima igraju i zabavljaju kad god imaju priliku. Osim što time uče svoju djecu da izabiru dobru vrstu zabave, roditelji ujedno pokazuju djeci koliko im je stalo do druženja s njima.

Jedan otac koji je Jehovin svjedok kaže da je često znao uzeti loptu i igrati se sa svojim sinom kad bi se s posla vratio kući. Jedna majka prisjeća se da su njena djeca najviše voljela društvene igre. Jedna žena sjeća se da je, dok je bila dijete, njena obitelj uživala u zajedničkoj vožnji biciklima. Sva ta djeca sada su odrasli ljudi, ali njihova ljubav prema roditeljima — i prema Jehovi — jaka je kao i prije, ako ne i jača.

Da, roditelji koji riječima i djelima pokazuju da vole svoju djecu i da žele biti s njima, ostavljaju na njih snažan dojam koji često traje cijeli život. Naprimjer, mnogi misionari iz jednog razreda biblijske škole Gilead ispričali su da su želju za punovremenom službom dobili zbog primjera i poticaja svojih roditelja. To je zaista prekrasna ostavština za djecu i nagrada za roditelje! Istina, neće sva djeca moći stupiti u punovremenu službu kad odrastu, ali svima će im sigurno puno značiti bogobojazni roditelji koji postaju njihovi najbliži prijatelji i uzori te će poštivati svoje roditelje (Priče Salamunove 22:6; Efežanima 6:2, 3).

Danas mnoga djeca žive sa samohranim roditeljem. Premda ta okolnost otežava podizanje djeteta, ipak je moguće pružiti mu dobar odgoj. Samohrane roditelje može ohrabriti jedan primjer iz Biblije, primjer Eunike, židovske kršćanke iz prvog stoljeća. Budući da joj muž nije bio kršćanin, Eunika vjerojatno nije imala njegovu duhovnu potporu. Pa ipak, dobro je poučavala svog sina Timoteja. Njezin dobar utjecaj na Timoteja od njegove najranije dobi, kao i utjecaj njegove bake Loide, pokazao se jačim od negativnog utjecaja koji su možda vršili Timotejevi vršnjaci (Djela apostolska 16:1, 2; 2. Timoteju 1:5; 3:15).

Danas mnoge mlade osobe o kojima se brine roditelj koji nije njihove vjere ili samohrani roditelj pokazuju iste dobre osobine koje je i Timotej imao. Uzmimo za primjer Ryana, koji sada ima 22 godine i u punovremenoj je službi. On je živio sa samohranom majkom te starijim bratom i sestrom. Njihov je otac bio alkoholičar i ostavio je obitelj kada je Ryan imao četiri godine. “Mama se jako trudila kako bi naša obitelj nastavila služiti Jehovi”, rekao je Ryan, “i činila je to odlučno i svim srcem.”

 Ryan je konkretno naveo kako je to činila: “Majka je uvijek pazila da se družimo s vršnjacima koji će dobro utjecati na nas. Nikada nam nije dozvoljavala da se družimo s onima koje Biblija naziva lošim društvom, bilo izvan bilo unutar skupštine. Također nam je pomogla steći ispravan stav prema svjetovnom obrazovanju.” Iako je Ryanova majka često bila jako zaposlena i umorna, to je nije sprečavalo da se brižno zanima za svoju djecu. “Uvijek je htjela biti uz nas i pričati s nama”, rekao je Ryan. “Bila je strpljiva, ali nepokolebljiva učiteljica — davala je sve od sebe da redovito kao obitelj proučavamo Bibliju. Kad se radilo o biblijskim načelima, u njenom rječniku nije postojala riječ ‘kompromis’.”

Prisjećajući se svog djetinjstva, Ryan je zaključio da je najveći utjecaj na njegov život, kao i na život njegovog brata i sestre, imala majka, koja je istinski voljela Boga i svoju djecu. Zato vi kršćanski roditelji — bez obzira na to imate li bračnog druga ili nemate, je li on iste vjere kao vi ili nije — nemojte posustati zbog obeshrabrenja ili privremenih neuspjeha dok se trudite poučavati svoju djecu. Ponekad se dogodi da neka djeca budu poput rasipnog sina i napuste istinu. No kada vide koliko je ovaj svijet isprazan i okrutan, možda ih to potakne da se vrate. Da, “pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovim poslije njega!” (Priče Salamunove 20:7; 23:24, 25; Luka 15:11-24).