1, 2. (a) Koji je zadatak Isus povjerio apostolu Petru, i kako znamo da je on opravdao to povjerenje? (b) Kako Jehova gleda na ljude koje je imenovao za pastire?

KRATKO vrijeme prije Pentekosta 33. n. e. Petar i još šestorica učenika jeli su doručak koji im je Isus pripremio na obali Galilejskog mora. Petar je već ranije bio vidio uskrsnulog Isusa i nesumnjivo je bio presretan kad je saznao da je živ. No vjerojatno je bio i zabrinut. Samo nekoliko dana prije toga pred ljudima je zanijekao da poznaje Isusa i kajao se zbog toga (Luka 22:55-60; 24:34; Ivan 18:25-27; 21:1-14). Je li Isus prekorio Petra zbog toga što nije imao vjere? Nije. Naprotiv, povjerio mu je zadatak da hrani i pase njegove “ovčice” (Ivan 21:15-17). Kao što pokazuje biblijski izvještaj o povijesti kršćanske skupštine u prvom stoljeću, Petar je opravdao Isusovo povjerenje. Zajedno s drugim apostolima i starješinama u Jeruzalemu, Petar se kao pravi pastir brinuo za kršćansku skupštinu u periodu kada je doživljavala vrlo teške kušnje i brzo se širila (Djela apostolska 1:15-26; 2:14; 15:6-9).

² U današnje vrijeme Jehova preko Isusa Krista imenuje sposobnu braću da služe kao duhovni pastiri i vode njegove ovce u najtežem periodu ljudske povijesti (Efežanima 4:11, 12; 2. Timoteju 3:1). Jesu li opravdali povjerenje koje im on ukazuje? Mir koji vlada među kršćanskim bratstvom širom svijeta dokazuje da jesu. Ti su pastiri, istina, nesavršeni ljudi, baš kao što je bio i Petar (Galaćanima 2:11-14; Jakov 3:2). No unatoč tome Jehova im povjerava brigu za ovce koje je “kupio krvlju vlastitog Sina” (Djela apostolska 20:28). Jehovi je jako stalo do tih pastira i smatra ih “dostojnima dvostruke časti” (1. Timoteju 5:17).

3. Što omogućava duhovnim pastirima da dragovoljno i gorljivo služe?

³ Što omogućava duhovnim pastirima da dragovoljno i gorljivo služe stadu te da budu primjer? Poput Petra i drugih pastira iz prvog stoljeća, oni se oslanjaju na Božji sveti duh, koji im daje snagu bez koje ne bi mogli ispunjavati svoje odgovornosti (2. Korinćanima 4:7). Osim toga, pod utjecajem svetog duha oni razvijaju plodove duha — ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23). Razmotrimo neka konkretna područja na kojima pastiri mogu služiti kao dobar primjer drugima, pokazujući plodove duha dok se brinu za Božje stado koje im je povjereno.

4, 5. (a) Kako Jehova i Isus pokazuju ljubav prema stadu? (b) Na koje načine duhovni pastiri pokazuju ljubav prema stadu?

⁴ Najistaknutija osobina koja je plod Božjeg duha jest ljubav. Jehova svoju ljubav  prema cijelom stadu pokazuje time što mu daje izobilje duhovne hrane (Izaija 65:13, 14; Matej 24:45-47). No to nije sve što on čini. On osjeća privrženost prema svakoj pojedinoj ovci (1. Petrova 5:6, 7). Poput njega, i Isus ljubi stado. On je dao svoju dušu za stado i svaku ovcu poznaje “po imenu” (Ivan 10:3, 14-16).

⁵ Duhovni pastiri oponašaju Jehovu i Isusa. Oni pokazuju ljubav prema Božjem stadu u cjelini tako što se ‘posvećuju poučavanju’ skupštine. Njihovi biblijski govori pružaju duhovnu hranu i zaštitu stadu i svi mogu vidjeti veliki trud koji u to ulažu (1. Timoteju 4:13, 16). Ono što nije toliko uočljivo jest vrijeme koje utroše za vođenje skupštinske arhive, korespondenciju, sastavljanje različitih rasporeda i obavljanje mnogih drugih sitnih poslova potrebnih da bi se skupštinski sastanci i druge aktivnosti odvijali “dolično i uredno” (1. Korinćanima 14:40). Velik dio tog posla drugi ne vide i ne obraćaju mu puno pažnje. Sve to pastiri rade iz ljubavi (Galaćanima 5:13).

6, 7. (a) Kako se pastiri mogu bolje upoznati s članovima skupštine? (b) Zašto je ponekad dobro podijeliti svoje osjećaje s nekim starješinom?

⁶ Kršćanski pastiri s ljubavlju nastoje poklanjati pažnju svakom članu skupštine (Filipljanima 2:4). Suradnja u službi propovijedanja jedan je način kako pastiri mogu bolje upoznati članove skupštine. Isus je često svoje sljedbenike vodio sa sobom u propovijedanje i koristio je takve prilike da ih ohrabri (Luka 8:1). Jedan iskusni kršćanski pastir kaže: “Mislim da je suradnja u službi propovijedanja jedan od najboljih načina kako možemo upoznati i ohrabriti nekog brata ili sestru.” Ako u zadnje vrijeme nisi imao priliku ići u službu propovijedanja s nekim starješinom, zašto se ne bi uskoro dogovorio s jednim od njih?

 ⁷ Ljubav je potaknula Isusa da sa svojim sljedbenicima dijeli i radost i tugu. Naprimjer, kad su se sedamdesetorica učenika radosno vratila iz propovijedanja, Isus se ‘veoma obradovao’ (Luka 10:17-21). S druge strane, kad je vidio kako je Lazarova smrt pogodila Mariju, njenu obitelj i prijatelje, ‘potekle su mu suze’ (Ivan 11:33-35). Slično tome, niti današnji pastiri nisu ravnodušni prema osjećajima ovaca za koje se brinu. Ljubav prema njima potiče ih da se ‘raduju s onima koji se raduju i plaču s onima koji plaču’ (Rimljanima 12:15). Ako te u životu nešto razveseli ili ražalosti, slobodno podijeli svoje osjećaje s kršćanskim pastirima! Ohrabrit će se kad čuju da si sretan (Rimljanima 1:11, 12). A kad saznaju za nevolje koje su te snašle, moći će te ojačati i utješiti (1. Solunjanima 1:6; 3:1-3).

8, 9. (a) Kako je jedan starješina pokazivao da voli svoju ženu? (b) Koliko je važno da pastir pokazuje ljubav prema svojoj obitelji?

⁸ Koliko je pastiru stalo do stada naročito se vidi po tome kako se ophodi sa svojom obitelji (1. Timoteju 3:1, 4). Ako je u braku, svojoj ženi treba iskazivati ljubav i čast i tako služiti kao uzor drugim muževima (Efežanima 5:25; 1. Petrova 3:7). Obrati pažnju na ono što je rekla kršćanka po imenu Linda. Njen je muž preko 20 godina, sve do svoje smrti, služio kao starješina. Ona kaže: “Moj je muž uvijek bio vrlo zauzet skupštinskim zaduženjima. No nikada nisam imala osjećaj da me zapostavlja. Često bi mi pokazao da je zahvalan za moju podršku i svoje je slobodno vrijeme provodio sa mnom. Zato sam se osjećala voljenom i nisam bila ljubomorna zbog toga što skupštini posvećuje toliko vremena.”

⁹ Ako kršćanski pastir ima djecu, on ih s ljubavlju odgaja i često traži prilike da ih pohvali, služeći kao dobar primjer drugim roditeljima (Efežanima 6:4). Ustvari, ljubav koju pokazuje prema svojoj obitelji očit je dokaz da zaslužuje povjerenje koje mu je ukazano kad je svetim duhom imenovan za starješinu (1. Timoteju 3:4, 5).

10. (a) Što može narušiti radost i mir u skupštini? (b) Koje je pitanje prijetilo da naruši mir u skupštini prvog stoljeća, i kako je riješeno?

¹⁰ Sveti duh može unijeti radost i mir u srce kršćana pojedinačno, među starješinstvo te u cijelu skupštinu. Međutim, loša komunikacija može narušiti radost i mir. Kralj Salamun je rekao: “Namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora” (Priče Salamunove 15:22, NS). S druge strane, otvorena komunikacija u kojoj se pokazuje poštovanje prema sugovorniku doprinosi radosti i miru u skupštini. Naprimjer, kad se u prvom stoljeću pojavilo pitanje obrezanja koje je prijetilo da naruši mir u skupštini, vodeće tijelo u Jeruzalemu tražilo je vodstvo svetog duha. Osim toga, članovi tog tijela iznijeli su svoja različita mišljenja o tom pitanju. Nakon poduljeg i žustrog razgovora donijeli su odluku. Kad su svoju jednoglasnu odluku saopćili skupštinama, braća su se ‘obradovala ohrabrenju’ (Djela apostolska 15:6-23, 25, 31; 16:4, 5). Zahvaljujući tome među njima je vladala radost i mir.

11. Kako starješine mogu doprinijeti radosti i miru u skupštini?

¹¹ Slično je i danas. Dobra komunikacija među pastirima doprinosi radosti i miru u skupštini. Kad se pojave problemi koji bi mogli narušiti mir, oni se sastaju i otvoreno iznose svoja mišljenja. S poštovanjem slušaju ono što drugi starješine žele reći (Priče Salamunove 13:10; 18:13). Nakon što u molitvi zatraže vodstvo svetog duha, oni nastoje donijeti odluke utemeljene na biblijskim načelima i uputama koje daje “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45-47; 1. Korinćanima 4:6). Kad starješinstvo donese odluku  na temelju Biblije, svaki starješina prihvaća vodstvo svetog duha i podupire donesenu odluku, čak i u slučaju da se većina starješinstva nije složila s njegovim osobnim mišljenjem. Time pokazuju skromnost i doprinose miru i radosti u skupštini te svojim primjerom drugim članovima skupštine pokazuju kako treba hoditi s Bogom (Mihej 6:8). Da li skromno podupireš odluke koje na temelju Biblije donesu pastiri u tvojoj skupštini?

12. Zašto je Isus trebao biti dugotrpljiv i obziran u ophođenju s apostolima?

¹² Isus je bio dugotrpljiv i obziran u ophođenju s apostolima unatoč njihovim nedostacima koji su uvijek iznova dolazili do izražaja. Naprimjer, često im je naglašavao da trebaju biti ponizni (Matej 18:1-4; 20:25-27). Unatoč tome, zadnje večeri njegovog života na Zemlji, ubrzo nakon što im je dao pouku o poniznosti opravši im noge, “među njima je nastala i žučna prepirka o tome kojeg bi od njih trebalo smatrati najvećim” (Luka 22:24; Ivan 13:1-5). Je li Isus izgrdio apostole? Nije, već ih je obzirno poučio, rekavši: “Tko je veći, onaj koji je za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji je za stolom? A ja sam u vašoj sredini kao onaj koji poslužuje” (Luka 22:27). Isusova dugotrpljivost i obzirnost, kao i njegov dobar primjer, na koncu su dirnuli srce apostola.

13, 14. Kada pastiri moraju biti naročito obzirni?

¹³ Slično tome, duhovni pastir možda treba više puta nekome dati savjet u vezi s nekim njegovim propustom. Stav te osobe mogao bi ga čak i razljutiti. Međutim, ako zadrži na umu dok ‘opominje neuredne’ da i on sam ima svoje slabosti, moći će pokazati dugotrpljivost i obzirnost prema svojoj braći. Tako će oponašati Isusa i Jehovu, koji pokazuju te osobine prema svim kršćanima — pa tako i prema pastirima (1. Solunjanima 5:14; Jakov 2:13).

¹⁴ Ponekad pastiri moraju dati strogi savjet onome tko je počinio ozbiljan grijeh. Ako se osoba ne kaje, pastiri je moraju isključiti iz skupštine (1. Korinćanima 5:11-13). No i tada svojim načinom ophođenja pokazuju da mrze grijeh, a ne grešnika (Juda 23). Obzirnost pastira može zalutaloj ovci pomoći da se s vremenom vrati u stado (Luka 15:11-24).

15. Kako pastiri oponašaju Jehovinu dobrotu, i što ih na to potiče?

¹⁵ “Dobar je Jehova prema svima”, čak i prema onima koji ne cijene to što čini za njih (Psalam 145:9; Matej 5:45). Jehovina dobrota posebno se vidi po tome što on šalje svoj narod da propovijeda ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Pastiri nastoje oponašati Božju dobrotu tako što predvode u propovijedanju. Što ih potiče da se tako neumorno trude u tome? Potiče ih snažna vjera u Jehovu i njegova obećanja (Rimljanima 10:10, 13, 14).

16. Kako pastiri ‘čine dobro’ ovcama?

 ¹⁶ Osim što ‘čine dobro svima’ tako što propovijedaju, pastiri imaju odgovornost činiti ono što je dobro ‘naročito onima koji su im srodni u vjeri’ (Galaćanima 6:10). Dobra prilika za to su pastirski posjeti koje vrše s ciljem da ohrabre braću. “Volim ići u pastirske posjete”, kaže jedan starješina. “Na njima imam priliku pohvaliti braću i sestre za njihov trud i pomoći im da uvide da se njihova marljivost cijeni.” Ponekad pastiri mogu nekome dati neke prijedloge kako bi još bolje služio Jehovi. Mudri pastiri u tome oponašaju apostola Pavla. Obrati pažnju na to kako se Pavao obratio braći u Solunu: “U Gospodinu imamo pouzdanja s obzirom na vas, da činite i da ćete i dalje činiti ono što naređujemo” (2. Solunjanima 3:4). Takvim se izrazima povjerenja potiče članove skupštine da razvijaju svoje dobre strane i pomaže im se da ‘budu poslušni onima koji preuzimaju vodstvo’ (Hebrejima 13:17). Kad ti starješine dođu u pastirski posjet kako bi te ohrabrili, zašto im ne bi izrazio svoje cijenjenje za taj posjet?

17. Što je Petar naučio od Isusa?

¹⁷ Isus je bio blag, čak i u provokativnim situacijama (Matej 11:29). Kad su ga izdali i uhvatili, postupao je blago i s puno samosvladavanja. Petar je bio nagao te je isukao mač i osvetio se. No Isus ga je podsjetio: ‘Misliš li da ne mogu zamoliti svog Oca da mi ovog časa pošalje više od dvanaest legija anđela?’ (Matej 26:51-53; Ivan 18:10). Petar je primio k srcu tu pouku i kasnije je podsjetio kršćane: ‘Krist je trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope. Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao vrijeđanjem. Kad je trpio, nije stao prijetiti’ (1. Petrova 2:21-23).

18, 19. (a) U kojim prilikama pastiri moraju naročito pokazivati blagost i samosvladavanje? (b) Koja ćemo pitanja obraditi u sljedećem članku?

¹⁸ Slično tome, da bi pastiri bili djelotvorni u svojoj službi, moraju biti blagi, čak i kad se drugi s njima ne ophode na ispravan način. Naprimjer, možda pokušavaju pomoći nekome u skupštini, ali ta osoba loše reagira. Ako je duhovno slaba ili bolesna, možda na savjet reagira tako da “govori kao da mač probada” (Priče Salamunove 12:18). Međutim, oponašajući Isusa, pastiri ne uzvraćaju grubim riječima niti se na bilo koji način osvećuju. Naprotiv, oni se svladavaju te i dalje pokazuju suosjećanje, što može biti od velike koristi onome kome treba pomoć (1. Petrova 3:8, 9). Hoćeš li se ugledati na starješine te pokazati blagost i samosvladavanje kad dobiješ savjet?

¹⁹ Nema sumnje da Jehova i Isus izuzetno cijene veliki trud koji na tisuće pastira diljem svijeta spremno ulažu kako bi se brinuli za stado. Jednako tako, Jehovi i njegovom Sinu iskreno je stalo do mnogobrojnih slugu pomoćnika koji pomažu starješinama u ‘služenju svetima’ (Hebrejima 6:10). Zašto se onda neka krštena braća ustručavaju prihvatiti taj “vrstan posao”? (1. Timoteju 3:1). Kako Jehova poučava braću koju imenuje za pastire? Ta ćemo pitanja obraditi u sljedećem članku.