VICENTEA * se često može vidjeti kako ulicama brazilskog grada São Paula vuče natovarena kolica. On sakuplja kartone, staro željezo i plastiku. Kad se počne mračiti, pod svoja kolica stavi kartone i na njima zaspi. Izgleda da ga ne smeta buka automobila i autobusa na prometnoj ulici u kojoj provodi noć. Vicente je jednom imao posao, dom i obitelj — ali ostao je bez svega. Sada se na ulici bori za goli život.

Nažalost, milijuni ljudi u cijelom svijetu poput Vicentea žive u krajnjoj bijedi. U zemljama u razvoju mnogi su prisiljeni živjeti na ulici ili u sirotinjskim naseljima. Prosjaci — invalidne osobe, slijepci, žene koje doje djecu — uobičajen su prizor. Na raskršćima djeca trčkaraju između automobila koji stoje pred semaforima i nastoje prodati slatkiše kako bi dobili koji novčić.

Teško je naći opravdanje za takvo siromaštvo. U britanskom časopisu The Economist stajalo je: “Čovječanstvo nikada nije bilo bogatije, medicinski obrazovanije, tehnološki razvijenije niti intelektualno sposobnije za nadvladavanje siromaštva.” Mnogima je sigurno koristilo to znanje i razvitak. Ulice velikih gradova u nekim zemljama u razvoju prepune su blještavih novih automobila. Trgovački centri puni su najnovijih naprava, a ne manjka niti ljudi koji kupuju te proizvode. Primjerice, dva trgovačka centra u Brazilu organizirala su posebnu akcijsku prodaju. Ostala su otvorena cijelu noć s 23. na 24. prosinca 2004. Jedan je centar doveo plesače sambe kako bi zabavili potencijalne kupce. Tom su prigodom privukli gotovo 500 000 kupaca!

 Pa ipak, ogroman broj ljudi nema nikakve koristi od bogatstva u kojem neki uživaju. Zbog velikog jaza između imućnih i siromašnih mnogi su uvidjeli da je hitno potrebno boriti se protiv siromaštva. U brazilskom časopisu Veja stajalo je: “Ove godine [2005] glavna tema na globalnom dnevnom redu trebala bi biti borba protiv siromaštva.” Časopis je također izvijestio o prijedlogu izrade novog Marshallovog plana, čija bi svrha bila pomoći najsiromašnijim zemljama, posebno onima u Africi. * Iako takvi prijedlozi stvaraju dojam da se rade neki pomaci, u istom časopisu dalje je stajalo: “No postoji i mnoštvo razloga za sumnju u uspjeh. Ako većina zemalja nevoljko daje novac, to je zato što ta sredstva rijetko dođu do ljudi kojima su namijenjena.” Nažalost, zbog korupcije i glomazne birokracije velik dio sredstava koje doniraju vlade, međunarodne organizacije i pojedinci nikada ne stigne do ljudi koji uistinu trebaju ta sredstva.

Isus je znao da će siromaštvo biti trajan problem. Rekao je: “Siromašne uvijek imate sa sobom” (Matej 26:11). No, znači li to da će siromaštvo postojati zauvijek? Zar se situacija baš nikako ne može poboljšati? Kako kršćani mogu pomagati siromašnima?