1, 2. Kako znamo da 33. n. e. Krist nije dobio punu kraljevsku vlast?

KOJI bi vladar mogao dati život za svoje podanike, a ipak i dalje živjeti i kraljevati? Koji bi kralj mogao živjeti na Zemlji kako bi stekao povjerenje i odanost svojih podanika, a potom vladati s neba? Tako nešto, i još mnogo više od toga, može jedino Isus Krist (Luka 1:32, 33). Na Pentekost 33. n. e., nakon što je Krist umro, uskrsnuo i uzašao na nebo, Bog ga je ‘učinio glavom nad svime u skupštini’ (Efežanima 1:20-22; Djela apostolska 2:32-36). Tako je Krist počeo vladati, ali ne u potpunosti. Prvi njegovi podanici bili su duhom pomazani kršćani, koji su pripadali duhovnom Izraelu, “Izraelu Božjem” (Galaćanima 6:16; Kološanima 1:13).

² Gotovo 30 godina nakon Pentekosta 33. n. e. apostol Pavao potvrdio je da Krist još uvijek nije dobio punu kraljevsku vlast, rekavši da je “sjeo Bogu s desne strane, čekajući otada dok se njegovi neprijatelji ne polože kao podnožje njegovim nogama” (Hebrejima 10:12, 13). Potom je krajem prvog stoljeća n. e. apostol Ivan, tada već u poodmaklim godinama, vidio u viziji kako Jehova, Vrhovni Vladar, postavlja Isusa Krista za Kralja tek rođenog nebeskog Kraljevstva (Otkrivenje 11:15; 12:1-5). Iz današnje perspektive lako možemo ispitati vrlo uvjerljive dokaze koji potvrđuju da je 1914. Krist počeo vladati kao Mesijanski Kralj na nebu. *

3. (a) Koje je novo obilježje poprimila dobra vijest o Kraljevstvu od 1914? (b) Koja si pitanja možemo postaviti?

³ Dakle, od 1914. dobra vijest o Kraljevstvu poprimila je jedno prekrasno novo obilježje: Krist je počeo provoditi svoju vlast kao Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva, premda još uvijek ‘usred svojih neprijatelja’ (Psalam 110:1, 2; Matej 24:14; Otkrivenje 12:7-12). Osim toga, njegovi vjerni podanici širom svijeta svesrdno prihvaćaju njegovu vlast tako što sudjeluju u biblijskom obrazovnom programu koji se provodi u dosad neviđenim razmjerima (Danijel 7:13, 14; Matej 28:18). Duhom pomazani kršćani, “sinovi kraljevstva”, služe kao “izaslanici koji zastupaju Krista”. Njih vjerno podupiru sve brojniji pripadnici Kristovih ‘drugih ovaca’ koji zajedno s njima zastupaju Božje Kraljevstvo (Matej 13:38; 2. Korinćanima 5:20; Ivan 10:16). No mi se kao pojedinci trebamo preispitati kako bismo ustanovili da li doista priznajemo Kristovu vlast. Jesmo li mu nepokolebljivo odani? Kako možemo dokazati svoju vjernost Kralju koji vlada s neba? Prije nego se pozabavimo time, razmotrimo razloge zbog kojih Krist zaslužuje našu vjernost.

4. Što je Isus kao budući Kralj činio tijekom svoje službe na Zemlji?

⁴ Naša vjernost Kristu zasniva se na tome što cijenimo ono što je učinio za nas i njegove prekrasne osobine (1. Petrova 1:8). Dok je bio na Zemlji, Isus je kao budući Kralj u malome pokazao što će kao postavljeni Kralj činiti u svjetskim razmjerima kad dođe vrijeme koje je Bog za to odredio. On je hranio gladne. Liječio je bolesne, slijepe, hrome, sakate, gluhe i nijeme. Čak je i mrtve vratio u život (Matej 15:30, 31; Luka 7:11-16; Ivan 6:5-13). Pored toga, upoznajući Isusov život na Zemlji, možemo vidjeti osobine koje je taj budući Vladar Zemlje pokazivao — iznad svega njegovu samopožrtvovnu ljubav (Marko 1:40-45). Napoleon Bonaparte navodno je rekao: “Aleksandar, Cezar, Karlo Veliki i ja stvorili smo carstva, no na čemu počivaju ta naša velika ostvarenja? Na sili. Jedino je Isus Krist svoje kraljevstvo utemeljio na ljubavi i još dan-danas milijuni ljudi umrli bi za njega.”

5. Zašto je Isusova osobnost bila tako privlačna?

⁵ Isus je bio blage ćudi i ponizna srca i zato su njegova ohrabrujuća učenja i privlačna osobnost djelovali okrepljujuće na ljude koji su bili opterećeni brigama i problemima (Matej 11:28-30). Djeca su se osjećala ugodno u njegovom društvu. Ponizni, razboriti ljudi spremno su postali njegovi učenici (Matej 4:18-22; Marko 10:13-16). Svojim uviđavnim i obzirnim postupanjem pridobio je vjernost mnogih bogobojaznih žena, od kojih su neke žrtvovale svoje vrijeme, trud i imovinu da bi mu pomagale u službi (Luka 8:1-3).

6. Kako je Isus pokazao koliko je osjećajan kad je umro Lazar?

⁶ Krist je pokazao koliko je osjećajan kad je umro njegov prijatelj Lazar. Kad je vidio koliko su Marija i Marta žalosne, to ga je toliko dirnulo da se nije mogao svladati, već je zajecao i potekle su mu suze. “Uznemirio se”, potresen velikom boli i tugom, premda je znao da će uskoro vratiti Lazaru život. Tada je potaknut ljubavlju i suosjećanjem upotrijebio moć koju je dobio od Boga i uskrsnuo Lazara (Ivan 11:11-15, 33-35, 38-44).

7. Zašto Isus zaslužuje našu vjernost? (Vidi i okvir na 31. stranici.)

⁷ Isusova duboka ljubav za ono što je ispravno i gnušanje nad licemjerstvom i zlom izazivaju u nama divljenje. On je dvaput odvažno iz hrama otjerao pohlepne trgovce (Matej 21:12, 13; Ivan 2:14-17). Osim toga, dok je živio kao čovjek, iskusio je različite nevolje te je sam osjetio težinu briga i problema s kojima se mi suočavamo (Hebrejima 5:7-9). Iskusio je i što znači biti žrtva mržnje i nepravde (Ivan 5:15-18; 11:53, 54; 18:38–19:16). Na koncu se hrabro prepustio okrutnoj smrti kako bi izvršio volju svog Oca i svojim podanicima omogućio vječni život (Ivan 3:16). Zar takve Kristove osobine ne pobuđuju u tebi želju da mu vjerno služiš? (Hebrejima 13:8; Otkrivenje 5:6-10). No kako netko može postati podanik Krista Kralja?

8. Koje preduvjete mora ispuniti onaj tko želi biti Kristov podanik?

⁸ Razmisli o sljedećem primjeru: Da bi netko postao državljanin druge zemlje, obično mora ispuniti neke osnovne preduvjete. Možda se od njega traži da bude osoba na dobrom glasu te da ispunjava neke zdravstvene kriterije. Slično tome, Kristovi podanici moraju se držati visokih moralnih mjerila i biti dobrog duhovnog zdravlja (1. Korinćanima 6:9-11; Galaćanima 5:19-23).

9. Kako možemo dokazati svoju vjernost Kristu?

⁹ Pored toga, Isus Krist s pravom od svojih podanika zahtijeva da budu vjerni njemu i njegovom Kraljevstvu. Svoju vjernost dokazat će tako da žive u skladu s onim što je on  naučavao dok je bio na Zemlji kao budući Kralj. Naprimjer, služenje Kraljevstvu i vršenje Božje volje treba im biti važnije od želje za materijalnim stvarima (Matej 6:31-34). Trebaju se također svesrdno truditi oponašati Kristove osobine, čak i pod najtežim okolnostima (1. Petrova 2:21-23). Osim toga, Kristovi podanici po uzoru na njega traže prilike da čine dobro drugima (Matej 7:12; Ivan 13:3-17).

10. Kako možemo pokazati da smo vjerni Kristu (a) u obitelji i (b) u skupštini?

¹⁰ Vjernost Kristu njegovi podanici mogu pokazati i tako da oponašaju njegove osobine u obiteljskom krugu. Muževi, primjerice, dokazuju da su vjerni svom nebeskom Kralju tako da ga oponašaju u svom ophođenju sa ženom i djecom (Efežanima 5:25, 28-30; 6:4; 1. Petrova 3:7). Žene pokazuju vjernost Kristu svojim čestitim vladanjem i ‘tihim i blagim duhom’ (1. Petrova 3:1-4; Efežanima 5:22-24). Djeca pokazuju vjernost Kristu kada su po uzoru na njega poslušna. Kad je bio dječak, Isus je bio poslušan svojim roditeljima, iako su bili nesavršeni (Luka 2:51, 52; Efežanima 6:1). Kristovi podanici vjerno se trude oponašati ga tako što ‘pokazuju suosjećanje, bratsku naklonost i duboku samilost’. Nastoje postati poput Krista, ‘ponizni, ne vraćati zlo za zlo ni uvredu za uvredu’ (1. Petrova 3:8, 9; 1. Korinćanima 11:1).

11. Kojih se zakona Kristovi podanici drže?

¹¹ Kao što se oni koji žele postati državljani druge zemlje moraju držati zakona te zemlje, tako se i Kristovi podanici drže ‘Kristovog zakona’, živeći u skladu sa svim što je Krist naučavao i zapovjedio (Galaćanima 6:2). Iznad svega, oni vjerno žive po ‘kraljevskom zakonu’ ljubavi (Jakov 2:8). Što sve ti zakoni podrazumijevaju?

12, 13. Kako se možemo vjerno držati ‘Kristovog zakona’?

¹² Kristovi podanici nisu oslobođeni nesavršenosti i mana (Rimljanima 3:23). Zato se moraju uvijek truditi razvijati ‘nelicemjernu bratsku naklonost i ljubiti jedan drugoga žarko od srca’ (1. Petrova 1:22). “Ako tko ima razlog za pritužbu na koga”, kršćani vjerno primjenjuju Kristov zakon i trude se ‘podnositi jedan drugoga i spremno opraštati’. Kada poštuju taj zakon, to im pomaže da prelaze preko tuđih mana i da pronalaze razloge da jedni drugima pokazuju ljubav. Zar nisi sretan što se nalaziš među ljudima koji se vjerno podlažu našem brižnom Kralju i oblače se u ljubav, koja je “savršena veza jedinstva”? (Kološanima 3:13, 14).

 ¹³ Osim toga, Isus je objasnio da je ljubav kakvu je on pokazivao uzvišenija od ljubavi koju ljudi obično osjećaju jedni prema drugima (Ivan 13:34, 35). Ako bismo ljubili samo one koji ljube nas, ne bismo činili ‘nikakvu osobitu stvar’. Naša bi ljubav tada bila nepotpuna i manjkava. Isus nas je pozvao da oponašamo njegovog Oca pokazujući ljubav utemeljenu na načelima čak i prema neprijateljima koji nas mrze i progone (Matej 5:46-48). Ta ljubav također potiče vjerne podanike Kraljevstva da ustraju u svom glavnom zadatku. Koji je to zadatak?

14. Zašto je propovijedanje tako važno?

¹⁴ Podanici Božjeg Kraljevstva danas imaju vrlo važan zadatak da daju “temeljito svjedočanstvo o Božjem kraljevstvu” (Djela apostolska 28:23). To je zadatak od izuzetne važnosti jer će Mesijansko Kraljevstvo opravdati Jehovino pravo da bude Vrhovni Vladar čitavog svemira (1. Korinćanima 15:24-28). Kada propovijedamo dobru vijest, ljudi koji nas slušaju imaju priliku postati podanicima Božjeg Kraljevstva. Osim toga, reakcija ljudi na tu poruku poslužit će Kristu Kralju kao mjerilo na temelju kojeg će suditi čovječanstvu (Matej 24:14; 2. Solunjanima 1:6-10). Stoga je poslušnost Kristovoj zapovijedi da govorimo drugima o Kraljevstvu jedan od glavnih načina kako mu pokazujemo svoju vjernost (Matej 28:18-20).

15. Zašto je vjernost kršćana na kušnji?

¹⁵ Naravno, Sotona želi po svaku cijenu spriječiti propovijedanje, a ljudski vladari ne priznaju Kristovu vlast koju je dobio od Boga (Psalam 2:1-3, 6-8). Zato je Isus upozorio svoje učenike: “Rob nije veći od svog gospodara. Ako su progonili mene, progonit će i vas” (Ivan 15:20). Zato se Kristovi sljedbenici nalaze u duhovnom ratu u kojem je njihova vjernost stalno na kušnji (2. Korinćanima 10:3-5; Efežanima 6:10-12).

16. Kako podanici Kraljevstva vraćaju “Bogu Božje”?

¹⁶ Unatoč svemu, podanici Božjeg Kraljevstva ostaju vjerni svom nevidljivom Kralju, a pritom poštuju i ljudske vlasti (Titu 3:1, 2). Isus je rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje” (Marko 12:13-17). Zato se Kristovi podanici drže ljudskih zakona koji se ne kose s Božjim zakonima (Rimljanima 13:1-7). No kad je židovski vrhovni sud zapovjedio Isusovim učenicima da prestanu propovijedati, što se protivilo Božjem zakonu, oni su im s poštovanjem, ali odlučno, rekli da moraju “slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 1:8; 5:27-32).

17. Što nam pomaže da se hrabro suočimo s ispitima vjernosti?

¹⁷ Naravno, Kristovim je podanicima potrebno mnogo hrabrosti da bi usprkos progonstvu ostali vjerni svom Kralju. Pa ipak, Isus je rekao: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas. Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:11, 12). Prvi Kristovi sljedbenici iskusili su istinitost tih riječi. Čak i kad su bili išibani zato što su propovijedali o Kraljevstvu, bili su radosni “što ih se smatralo dostojnima da budu osramoćeni zbog njegovog imena. I svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:41, 42). I ti zaslužuješ svaku pohvalu zato što pokazuješ istu takvu vjernost kada ustraješ usprkos  problemima, bolesti, žalosti ili protivljenju (Rimljanima 5:3-5; Hebrejima 13:6).

18. Što nam otkrivaju riječi koje je Isus uputio Ponciju Pilatu?

¹⁸ Još dok nije bio postavljen za Kralja, Isus je rimskom upravitelju Ponciju Pilatu objasnio: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Zato podanici nebeskog Kraljevstva ni na koga ne dižu oružje niti pristaju uz bilo koju stranu u ljudskim sukobima. Budući da su vjerni ‘knezu mira’, oni ostaju potpuno neutralni u sukobima koji razdiru svijet (Izaija 2:2-4; 9:6, 7).

19. Zašto Kristovi podanici mogu s pouzdanjem gledati na budućnost?

¹⁹ Vjerni podanici Krista, ‘Kralja kraljeva’, s pouzdanjem gledaju na budućnost. Željno očekuju skoro vrijeme kada će Krist s neba očitovati svoju kraljevsku vlast (Otkrivenje 19:11–20:3; Matej 24:30). Vjerni duhom pomazani “sinovi kraljevstva” koji su preostali na Zemlji raduju se svom dragocjenom nasljeđu koje će primiti na nebu kao Kristovi sukraljevi (Matej 13:38; Luka 12:32). Kristove vjerne “druge ovce” željno očekuju vrijeme kada će čuti svog Kralja kako im s odobravanjem kaže: “Dođite, blagoslovljeni od mog Oca, naslijedite kraljevstvo [odnosno rajsku Zemlju kao dio tog kraljevstva] koje je pripremljeno za vas od osnutka svijeta” (Ivan 10:16; Matej 25:34). Zato se svi trudimo i dalje vjerno služiti Kristu Kralju kao podanici njegovog Kraljevstva!