KOJI bi naziv bio prikladan za biblijsku knjigu najvećim dijelom sastavljenu od hvalospjeva našem Stvoritelju, Jehovi Bogu? Nijedan naziv ne bi mogao biti prikladniji od izraza Psalmi, što znači “hvalospjevi”. U toj najdužoj biblijskoj knjizi nalaze se prekrasne pjesme o Božjim divnim svojstvima i moćnim djelima, od kojih mnoge sadrže proročanstva. Mnoge pjesme odišu osjećajima koje su njihovi pisci proživljavali u teškim trenucima. Pjesme su pisane u razdoblju od otprilike tisuću godina — od vremena proroka Mojsija do vremena nakon povratka Izraelaca iz babilonskog ropstva. Pisci su bili Mojsije, kralj David i drugi. Smatra se da je svećenik Ezra dao knjizi njen konačan oblik.

Još od starine Psalmi se dijele na pet zbirki pjesama, odnosno pet dijelova: (1) Psalmi 1-41, (2) Psalmi 42-72, (3) Psalmi 73-89, (4) Psalmi 90-106 i (5) Psalmi 107-150. Ovaj članak bavi se prvom zbirkom. Svi psalmi iz ovog dijela, osim njih tri, pripisani su izraelskom kralju Davidu. Ne zna se tko je napisao 1, 10. i 33. psalam.

Nakon što prvi psalam proglašava sretnim čovjeka kojemu je omilio Jehovin zakon, drugi psalam odmah uvodi temu o Kraljevstvu. * U ovoj grupi psalama prevladavaju usrdne molbe Bogu. Primjerice, 3. do 5, 7, 12, 13. i 17. psalam molbe su za izbavljenje od neprijatelja. Psalam 8. ističe Jehovinu veličinu u usporedbi s čovjekovom neznatnošću.

Opisujući Jehovu kao Zaštitnika svog naroda, David je u pjesmi rekao: “Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla” (Psalam 18:2). U 19. psalmu Jehovu se hvali kao Stvoritelja i Zakonodavca, u 20. kao Spasitelja, a u 21. kao Spasitelja svog pomazanog Kralja. Psalam 23. opisuje ga kao Velikog Pastira, a 24. ga prikazuje kao slavnog Kralja.

Odgovori na biblijska pitanja:

2:1, 2 — Koje “zaludne stvari” pomišljaju narodi? Izraz “zaludne stvari” odnosi se na neprestana nastojanja ljudskih vlasti da sačuvaju svoj utjecaj i moć. To je ‘zaludno’ jer je njihova namjera osuđena na propast. Mogu li se narodi zaista nadati uspjehu kad ustaju ‘na Jehovu i pomazanika njegova’?

2:7 — Što je ‘naredba Jehovina’? Ta je naredba savez za Kraljevstvo, koji je Jehova sklopio sa svojim ljubljenim Sinom, Isusom Kristom (Luka 22:28, 29).

2:12 — Zašto se u izvornom hebrejskom tekstu kaže da zemaljski vladari trebaju “poljubiti sina”? U biblijska vremena poljubac je bio znak prijateljstva i vjernosti. Njime se gostima izražavala dobrodošlica. Kraljevima zemlje dana je zapovijed da poljube Sina, odnosno da ga pozdrave kao mesijanskog Kralja.

 3:naslov — Koja je svrha naslova koji stoje uz velik broj psalama? Naslov ponekad otkriva tko je pisac, a ponekad spominje okolnosti u kojima je psalam napisan, kao što je to slučaj s 3. psalmom. Neki naslovi objašnjavaju i namjenu pojedine pjesme (4. i 5. psalam), a neki daju glazbene upute (6. psalam).

3:2 — U izvorniku se na kraju ovog stiha prvi put pojavljuje hebrejska riječ sela. Kakvu je ulogu ona imala? Uglavnom se smatra da taj izraz označava stanku koju je trebalo načiniti u pjevanju, ili u pjevanju i sviranju, radi razmišljanja u tišini. Stanka se koristila da bi se prethodnu misao ili emociju učinilo upečatljivijom. Ne treba je izgovarati pri javnom čitanju psalama.

11:3 — O kakvim se temeljima ovdje govori? Radi se o temeljima na kojima počiva ljudsko društvo — zakonu, redu i pravdi. Kad se oni urušavaju, u ljudskom društvu prevladava nestabilnost i nema pravde. U takvim se uvjetima pravednici moraju u potpunosti oslanjati na Boga (Psalam 11:4-7).

21:3 — Što predočava “vijenac od dragoga kamenja” [‘kruna od zlata’, Šarić]? Iz teksta se ne može zaključiti da li se radilo o doslovnoj kruni ili pak simboličnoj, odnosno o većoj Davidovoj slavi zbog njegovih brojnih pobjeda. Ipak, ovaj stih proročanski ukazuje na “krunu”, odnosno kraljevsku vlast, koju je Isus dobio od Jehove 1914. Činjenica da je kruna načinjena od zlata možda ukazuje na to da je njegova vladavina najbolja.

22:1, 2 — Što je Davida moglo navesti na pomisao da ga je Jehova napustio? Davidu su neprijatelji stvarali takav pritisak da mu je ‘srce postalo kao vosak, rastopilo se u njemu’ (Psalam 22:14). Njemu je moglo izgledati da ga je Jehova napustio. I Isus se tako osjećao kada su ga pribili na stup (Matej 27:46). Davidove riječi posljedica su njegove ljudske reakcije na bezizlazan položaj. Međutim, iz njegove molitve zapisane u Psalmu 22:16-21 očito je da on nije bio izgubio vjeru u Boga.

Pouke za nas:

1:1 Treba izbjegavati druženje s onima koji ne ljube Jehovu (1. Korinćanima 15:33).

1:2 Ne smijemo dopustiti da prođe ijedan dan, a da nismo razmišljali o duhovnim stvarima (Matej 4:4).

4:4 Kad smo ljuti ili gnjevni, mudro je da pazimo što govorimo kako ne bismo rekli nešto zbog čega ćemo kasnije požaliti (Efežanima 4:26).

4:5 Naše duhovne žrtve bit će ‘žrtve za pravdu’, odnosno pravedne žrtve, samo ako dolaze iz ispravnih motiva i ako je naše ponašanje u skladu s Jehovinim zahtjevima.

6:5 Može li nam išta dati jaču želju za životom? (Psalam 115:17).

9:12 Jehova “osvećuje krv” tako što kažnjava one koji prolijevaju krv, no on istovremeno pamti ‘jauk nevoljnih’.

 15:2, 3; 24:3-5 Pravi Jehovini sluge moraju govoriti istinu te se ne smiju krivo zaklinjati niti klevetati.

15:4 Osim ako smo saznali da smo obećali nešto što se kosi s biblijskim učenjima, trebamo učiniti sve što možemo da održimo svoju riječ, čak i ako ju je jako teško održati.

15:5 Kao Jehovini sluge moramo se čuvati da novac ne koristimo u krive svrhe.

17:14, 15 ‘Ljudima ovoga svijeta’ glavni je cilj imati dobar život, osnovati obitelj i ostaviti za sobom neko nasljedstvo. Davidu je u životu bilo najvažnije da kod Boga stekne dobro ime kako bi mogao ‘gledati njegovo lice’, odnosno imati njegovu naklonost. Kad se David ‘probudi’, to jest kad bude razumio što mu Jehova obećava i da mu jamči podršku, on će biti ‘sit od prilike njegove’, odnosno radostan što je Jehova uz njega. Zar ne bismo i mi trebali poput Davida težiti za duhovnim bogatstvom?

19:1-6 Ako neživa djela stvaranja, koja ne mogu ni govoriti ni razmišljati, slave Jehovu, koliko bismo to tek trebali činiti mi, koji možemo razmišljati, govoriti i obožavati? (Otkrivenje 4:11).

19:7-11 Kako li su samo korisne Jehovine zapovijedi!

19:12, 13 Ozbiljne pogreške i oholost grijesi su kojih se moramo čuvati.

19:14 Ne trebamo paziti samo na svoje postupke već i na svoj govor i misli.

U prva dva psalma ove grupe David govori o svojoj iskrenoj želji i čvrstoj odluci da ostane čestit. U pjesmi je rekao: “A ja ću živjeti čestito” (Psalam 26:11, NS). Moleći se za oprost grijeha, priznao je: “Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po cijeli dan” (Psalam 32:3). Onima koji su vjerni Jehovi David jamči: “Oči su Jehovine obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov” (Psalam 34:15).

Savjeti iz 37. psalma bili su vrlo korisni Izraelcima, a jednako su važni i nama koji živimo u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta (2. Timoteju 3:1-5). Proročanski ukazujući na Isusa Krista, Psalam 40:7, 8 kaže: “Evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu.” Posljednji psalam iz ove zbirke sadrži Davidovu molbu za Jehovinu pomoć u teškim godinama koje su uslijedile nakon grijeha s Betsabejom. David je napisao: “A mene si zbog čestitosti moje podržao” (Psalam 41:12, NS).

Odgovori na biblijska pitanja:

26:6 — Kako mi, poput Davida, slikovito govoreći ‘idemo oko žrtvenika’ Jehovinog? Žrtvenik predočava Jehovinu volju da prihvati otkupnu žrtvu Isusa Krista namijenjenu otkupljenju čovječanstva (Hebrejima 8:5; 10:5-10). Kad pokazujemo vjeru u tu žrtvu, to je kao da obilazimo Jehovin žrtvenik.

29:3-9 — Zašto se Jehovin glas uspoređuje s grmljavinom koja izaziva strahopoštovanje? Jednostavno zato da se prikaže Jehovina zastrašujuća i zadivljujuća moć.

31:23 (NS) — U kom se smislu oholima “obilno uzvraća”? To obilno uzvraćanje odnosi se na kažnjavanje. Pravedniku se za njegove nenamjerne pogreške “plaća” u tom smislu što ga Jehova opominje i ukorava. Budući da ohola osoba ne želi prestati s neispravnim postupanjem, njoj će se ‘obilno uzvratiti’ oštrom kaznom (Priče Salamunove 11:31; 1. Petrova 4:18).

 33:6 — Što je ‘duh’ Jehovinih usta? Taj duh je Božji sveti duh, odnosno sila kojom se Bog služio u stvaranju materijalnog neba (1. Mojsijeva 1:1, 2). Kao kad čovjek snažno puše, tako Božji duh simbolično govoreći izlazi iz njegovih “usta” da nešto učini i izvrši, neovisno o kakvim se udaljenostima radi.

35:19 — Zašto je David želio da oni koji ga mrze ne ‘namiguju očima’? Namigivanje bi bilo dokaz da Davidovi neprijatelji uživaju u uspjehu svojih pakosnih planova koje su kovali protiv njega. David se molio da se to ne dogodi.

Pouke za nas:

26:4 U prijevodu Novi svijet govori se o “onima koji prikrivaju kakvi su”. Budimo mudri i nemojmo se družiti s onima koji skrivaju svoj identitet u internetskim pričaonicama, s osobama u školi ili na poslu koje se iz loših motiva pretvaraju da su nam prijatelji, s otpadnicima koji glume iskrenost i s onima koji vode dvostruki život.

26:7, 12; 35:18; 40:9 Jehovu moramo hvaliti javno na kršćanskim skupovima.

26:8; 27:4 Volimo li ići na kršćanske sastanke?

26:11 David je odlučno izjavio da želi ostati čestit, ali je molio i da ga Jehova izbavi (‘iskupi’, NS). Da, možemo ostati čestiti unatoč svojoj nesavršenosti.

29:10 Jehova slikovito govoreći ‘sjedi nad potopom’, čime se pokazuje da on u potpunosti kontrolira svoju moć.

30:5 Kod Jehove dominira ljubav, a ne gnjev.

32:9 Jehova ne želi da budemo poput mazge ili magarca koji slušaju jer ih se tjera uzdom ili bičem. Upravo suprotno, on želi da odlučimo biti mu poslušni jer razumijemo njegovu volju.

33:17-19 Spasenju se ne možemo nadati ni od jedne ljudske institucije, bez obzira na to koliko moćna bila. Moramo se uzdati samo u Jehovu i njegovo Kraljevstvo.

34:10 Kakvog li čvrstog jamstva za one kojima je Kraljevstvo na prvom mjestu u životu!

39:1, 2 Kad zli ljudi pokušavaju doći do nekih informacija kako bi naštetili našoj braći u vjeri, mudro ćemo postupiti ako ‘zauzdamo usta svoja’ i šutimo.

40:1, 2 Pouzdanje u Jehovu može nam pomoći da se nosimo s tjeskobom te da izađemo ‘iz jame koja buči i iz gliba’.

40:5, 12 Ni nevolje ni pogreške koje smo učinili, koliko god ih mnogo bilo, neće nas savladati ako iz vida ne izgubimo činjenicu da našim blagoslovima ‘nema broja’.

Kako li veliku utjehu i ohrabrenje pruža 41 psalam iz ove prve zbirke! Bilo da smo u kušnjama bilo da nas uznemirava savjest, imamo priliku crpiti snagu i ohrabrenje iz ovog dijela Božje moćne Riječi (Hebrejima 4:12). Ovi psalmi sadrže pouke koje pružaju pouzdane smjernice za život. Stalno nas se podsjeća da nas Jehova neće napustiti u kakvim god da se poteškoćama nađemo.

Prva zbirka psalama završava riječima: “Blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka. Amen, amen” (Psalam 41:13). Nismo li nakon razmatranja tih psalama potaknuti da blagoslivljamo, odnosno hvalimo Jehovu?