NE TREBA nas iznenaditi što je loše postupanje s ostarjelima danas sve raširenije. Biblija je još davno prorekla da će u “posljednjim danima” ovog bezbožnog svijeta ljudi biti “ljubitelji sebe” i “bez prirodne naklonosti” (2. Timoteju 3:1-3). Grčka riječ ovdje prevedena s ‘prirodna naklonost’ može se odnositi i na ljubav koja obično vlada među članovima obitelji. U skladu s tim biblijskim proročanstvom, takva naklonost danas je zamjetno rjeđa.

Za razliku od onih koji loše postupaju s ostarjelima, Jehova Bog izuzetno cijeni one koji su u poodmakloj dobi i brine se za njih. Pogledajmo što o tome saznajemo iz Biblije.

U dijelu Biblije koji je izvorno pisan hebrejskim jezikom, takozvanom Starom zavjetu, jasno dolazi do izražaja da se Jehova Bog brine za ostarjele. Naprimjer, u Psalmu 68:5 David Boga naziva ‘sucem udovicama’, a one su često ostarjele. * U drugim prijevodima Biblije riječ “sudac” prevodi se s “branitelj”, “zaštitnik” i “odvjetnik”. Očito je da se Jehova brine za udovice. Štoviše, Biblija kaže da se on gnjevi kad se s njima neispravno postupa (2. Mojsijeva 22:22-24). Bog i njegovi sluge veoma cijene udovice i sve druge vjerne ostarjele osobe. Priče Salamunove 16:31 pokazuju kako  Jehova Bog i njegov narod gledaju na ostarjele. Tamo stoji: “Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.”

Stoga nije ništa neobično da je poštivanje ostarjelih bilo važan dio Zakona koji je Jehova dao Izraelcima. Njima je bilo zapovjeđeno: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svojega. Ja sam Jehova” (3. Mojsijeva 19:32). Dakle, u Izraelu je poštivanje ostarjelih bilo važan uvjet za razvijanje bliskog odnosa s Jehovom Bogom. Nitko nije mogao reći da ljubi Boga ako je loše postupao s ostarjelim osobama.

Kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom. No oni su pod ‘Kristovim zakonom’, koji snažno utječe na njihove postupke i stavove te ih, između ostalog, potiče da prema svojim roditeljima i ostarjelim osobama pokazuju ljubav i brinu se za njih (Galaćanima 6:2; Efežanima 6:1-3; 1. Timoteju 5:1-3). Kršćani pokazuju ljubav ne samo zbog toga što im je to zapovjeđeno već i zbog toga što ih na to potiče njihovo srce. Apostol Petar rekao je: “Ljubite jedan drugoga žarko od srca” (1. Petrova 1:22).

Učenik Jakov također nas potiče da se brinemo za ostarjele. On je napisao: “Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga i Oca jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji, i čuvati sebe bez mrlje od svijeta” (Jakov 1:27). Jakov ovdje na dirljiv način pokazuje koliko je Jehovi stalo do dragih ostarjelih osoba.

Stoga nije dovoljno samo paziti da ne bismo loše postupali s ostarjelima. Naprotiv, trebamo se brinuti za njih i pokazivati to konkretnim djelima. (Vidi okvir “Ljubav na djelu” na 6-7. stranici.) Jakov je napisao: ‘Vjera bez djela je mrtva’ (Jakov 2:26).

Jakovljeve riječi sadrže još jednu poučnu misao. Zapazi da je Jakov kršćanima rekao da se brinu za udovice “u njihovoj nevolji”. Grčka riječ koja je ovdje prevedena s ‘nevolja’ u osnovi podrazumijeva tjeskobu, žalost i patnju koje su posljedica životnih okolnosti. Nesumnjivo se mnogi ostarjeli tako osjećaju. Neki su usamljeni. Drugi su potišteni zbog ograničenja koja im je donijela starost. Čak se i oni koji su još uvijek prilično aktivni u Božjoj službi mogu obeshrabriti. To potvrđuje primjer Johna, * koji već više od četiri desetljeća vjerno objavljuje Božje Kraljevstvo, a od toga je posljednje tri godine u posebnoj punovremenoj službi. On sada ima preko 80 godina i priznaje da je ponekad obeshrabren. John kaže: “Kad god se osvrnem na prošlost i sjetim se grešaka koje sam učinio, postanem svjestan koliko ih je mnogo. Stalno razmišljam o tome kako sam u prošlosti mogao mudrije postupati.”

Takve osobe može utješiti činjenica da Jehova, premda je savršen, nije perfekcionist. Jehova je svjestan naših pogrešaka, no Biblija kaže: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Jah: Jehova, tko će ostati?” (Psalam 130:3). Da, Jehova ne gleda samo naše pogreške već i naše srce. Kako to znamo?

 Bog je kralja Davida, koji je također griješio i bio nesavršen, nadahnuo da napiše sljedeće riječi iz Psalma 139:1-3 (NS): “Jehova, ti si proniknuo u nutrinu moju i poznaš me. Ti znaš kad sjedam i kad ustajem, raspoznaješ misli moje izdaleka. Hod moj i počinak moj ti ispituješ i dobro poznaješ sve puteve moje.” Izraz “ispituješ” prijevod je hebrejskog glagola koji doslovno znači “prosijavati”, što podsjeća na to kako poljoprivrednici rešetaju žito da bi ga odvojili od pljeve. David nas pod Božjim nadahnućem uvjerava da Jehova zna kako “prosijati” naša djela te upamtiti samo ona dobra.

Naš milostivi nebeski Otac pamti — i cijeni — naša dobra djela dok god mu vjerno služimo. Biblija čak kaže da bi on smatrao nepravednim zaboraviti ‘naše djelo i ljubav koju smo pokazali prema njegovom imenu’ (Hebrejima 6:10).

Biblija pokazuje da problemi koje donosi starost nisu bili dio Božjeg nauma s ljudima. Proces starenja i njegove negativne posljedice  postali su sastavni dio ljudskog života tek nakon što su se naši praroditelji, prvi muškarac i žena, pobunili protiv svog Stvoritelja (1. Mojsijeva 3:17-19; Rimljanima 5:12). No to neće trajati vječno.

Kao što je već bilo spomenuto, mnoge ružne stvari koje se danas događaju, pa i loše postupanje s ostarjelima, dokaz su da živimo u “posljednjim danima” ovog svijeta (2. Timoteju 3:1). Bog je naumio okončati sve posljedice grijeha, pa i štetne posljedice starenja i smrt. Biblija kaže: ‘Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle’ (Otkrivenje 21:4).

U Božjem novom svijetu bol i patnje koje donosi starost bit će stvar prošlosti, a jednako će biti i sa zlostavljanjem ostarjelih (Mihej 4:4). Čak i oni koji su umrli, a u Božjem su sjećanju, bit će vraćeni u život kako bi dobili priliku zauvijek živjeti na rajskoj Zemlji (Ivan 5:28, 29). U to će vrijeme svima biti potpuno jasno da se Jehova Bog brine ne samo za ostarjele već za sve koji su mu poslušni.