Zašto se prema Mojsijevom zakonu smatralo da neke prirodne spolne funkcije osobu čine “nečistom”?

Bog je ljudima omogućio da imaju spolne odnose zato da bi se ljudski rod povećao, a i da bi bračni parovi pronašli užitak u njima (1. Mojsijeva 1:28; Priče Salamunove 5:15-18). Međutim, u 12. i 15. poglavlju 3. Mojsijeve nalazimo detaljne zakone o tome da se istjecanje sjemena, mjesečnica i rađanje trebaju smatrati nečistima (3. Mojsijeva 12:1-6; 15:16-24). Ti zakoni koje je dobio stari Izrael promicali su zdrav način života, podržavali su uzvišene moralne vrijednosti te isticali svetost krvi i potrebu za očišćenjem od grijeha.

Zahtjevi iz Mojsijevog zakona u vezi sa spolnim funkcijama doprinosili su, između ostalog, očuvanju zdravlja izraelskog naroda. U knjizi The Bible and Modern Medicine piše: “Uzdržavanje od spolnih odnosa tijekom mjesečnice bio je djelotvoran način sprečavanja nekih spolnih bolesti (...) te sigurna preventiva protiv pojave i širenja raka grlića maternice.” Ti su zakoni štitili pripadnike Božjeg naroda od bolesti za koje oni možda nisu niti znali niti su ih mogli otkriti. Dobra higijena spolnih organa pospješivala je plodnost naroda kojem je Bog obećao rast i napredak (1. Mojsijeva 15:5; 22:17). Ti su zakoni čuvali i emocionalno zdravlje Božjeg naroda. Držeći se njih, muževi i žene naučili su kontrolirati spolni nagon.

No glavno pitanje povezano sa spolnim funkcijama koje su osobu činile nečistom odnosilo se na istjecanje ili gubitak krvi. Jehovini zakoni o krvi dani Izraelcima nisu isticali samo svetost krvi nego i posebno mjesto koje ona ima u obožavanju Jehove, a to su žrtve i očišćenje od grijeha (3. Mojsijeva 17:11; 5. Mojsijeva 12:23, 24, 27).

Dakle, ove detaljne uredbe iz Zakona ukazivale su na ljudsku nesavršenost. Izraelci su znali da Adam i Eva, budući da su sagriješili, nisu mogli rađati savršenu djecu. Svi njihovi potomci snose posljedice naslijeđenog grijeha — nesavršenost i smrt (Rimljanima 5:12). Zbog toga roditelji na svijet mogu donijeti jedino nesavršeno i grešno biće iako su ljudi u početku dobili sposobnost reprodukcije zato da bi unutar bračne veze rađali savršenu djecu.

Tako zahtjevi iz Zakona kojima je trebalo udovoljiti da bi osoba postala čista Izraelce nisu podsjećali samo na njihovu naslijeđenu grešnost nego i na potrebu za otkupnom žrtvom koja će pokriti grijehe i vratiti ljudima savršenost. Naravno, to se nije moglo postići prinošenjem životinjskih žrtvi (Hebrejima 10:3, 4). Svrha Mojsijevog zakona bila je da ih dovede do Isusa Krista i pomogne im shvatiti da je pravo oproštenje moguće samo tako da on, kao savršeni čovjek, žrtvuje svoj život te vjernim osobama pruži priliku da dobiju vječni život (Galaćanima 3:24; Hebrejima 9:13, 14).