PONEKAD je teško pronaći istinsku i trajnu sreću. Razlog tome uglavnom je to što je mnogi uporno traže na krivim mjestima. Kad bi barem imali pouzdanog prijatelja koji bi ih mogao uputiti na pravo mjesto!

Biblija nam u tome može pružiti potrebno vodstvo. Osvrnimo se na samo jednu njenu knjigu — Psalme. Ta je knjiga zbirka 150 svetih pjesama posvećenih Jehovi Bogu, a otprilike polovinu tih pjesama napisao je David, kralj drevnog Izraela. No još je važnije znati da ga je u pisanju nadahnuo Jehova — naš najveći prijatelj. Stoga možemo biti sigurni da nam on putem te knjige pruža vodstvo kako bi nam bilo dobro i kako bismo mogli pronaći sreću.

Pisci psalama bili su sigurni u to da je sreća posljedica dobrog odnosa s Bogom. “Blago čovjeku koji se boji Jehove”, napisao je jedan od njih (Psalam 112:1). Nema tog međuljudskog odnosa, materijalnog posjeda ili osobnog dostignuća koje bi nam donijelo sreću kakvu osjećaju pripadnici ‘naroda kojemu je Jehova Bog’ (Psalam 144:15). To potvrđuju primjeri mnogih današnjih Božjih slugu.

Susanne iz Njemačke, koja ima oko 40 godina, jedan je takav primjer. * Ona kaže: “Danas se mnogi ljudi koji imaju zajedničke interese pridružuju raznim grupama kako bi radili na ostvarenju tih zajedničkih ciljeva. No rijetko kad sve članove grupe kojoj pripadaju mogu smatrati svojim prijateljima. Kod Jehovinog je naroda drugačije. Zbog ljubavi koju osjećamo prema Jehovi, mi ljubimo jedni druge. Među Božjim smo narodom opušteni bez obzira na to gdje se našli. To jedinstvo jako obogaćuje naš život. Tko osim nas može reći da ima  prijatelje iz toliko različitih društvenih slojeva, kultura i narodnosti? S punim uvjerenjem mogu reći da nas to što smo dio Jehovinog naroda doista čini sretnima.”

Maree, koja je rođena u Škotskoj, također je uvidjela da je dobar odnos s Jehovom presudan za sreću. Ona je ispričala: “Prije nego što sam upoznala biblijsku istinu, voljela sam gledati horor-filmove. No noću nisam mogla zaspati ako u ruci nisam držala križ jer sam smatrala da on tjera duhove i vampire o kojima sam gledala u mnogim filmovima. No otkako sam upoznala istinu i prestala gledati takve filmove, moj odnos s Jehovom omogućava mi da bez straha liježem u krevet. Radosna sam što služim Bogu koji je daleko moćniji od demona i izmišljenih vampira.”

Nemamo nikakvog razloga sumnjati u to da je naš Stvoritelj svemoćan i da posjeduje neograničenu mudrost. Uvidjevši da se u potpunosti može uzdati u Jehovu i tražiti od njega pomoć, David je napisao: “Blago onome koji na Jehovu stavlja nadanje svoje” (Psalam 40:4).

Maria je rekla: “Iskustvo koje sam stekla u Španjolskoj i drugim zemljama uvjerilo me da je za nas, čak i kad nam srce i emocije govore suprotno, najbolje ako postupamo u skladu s Jehovinim vodstvom. To nam donosi sreću jer jedino Jehova zna što je za nas najbolje.”

Andreas, kršćanski starješina koji je služio u nekoliko europskih zemalja, također iz osobnog iskustva zna da se možemo uzdati u Jehovu. On kaže: “Dok sam bio mlad, moj stariji brat, koji nije Jehovin svjedok, vršio je na mene snažan utjecaj te me poticao da ostvarim karijeru koja će mi omogućiti da se obogatim. Jako se razočarao kad sam započeo s punovremenom službom i tako pokazao da se ne oslanjam na takozvanu sigurnost koju može pružiti svjetovni posao i, s vremenom, dobra mirovina. U punovremenoj službi nikada mi ništa nije nedostajalo te sam iskusio blagoslove o kojima drugi mogu samo sanjati.”

Felix je 1993. bio pozvan da pomaže u proširenju podružnice Jehovinih svjedoka u Seltersu (Njemačka). Kad su poslovi bili privedeni kraju, pozvan je da ostane tamo služiti kao stalni član betelske obitelji. Kako je Felix reagirao? “Nisam bio posve siguran trebam li prihvatiti taj poziv. No sada ovdje služim već skoro deset godina te sam  siguran da je Jehova uslišio moje molitve. On zna što je za mene najbolje. Budući da sam se u potpunosti uzdao u njega i dozvolio mu da me vodi, dao sam mu priliku da mi pokaže što želi da radim.”

Susanne, koju smo već spomenuli, željela je služiti kao punovremeni propovjednik, odnosno pionir, no nije mogla pronaći posao sa skraćenim radnim vremenom. Nakon što je godinu dana čekala povoljnu priliku, odlučila je pokazati pouzdanje u Jehovu. Ispričala je: “Predala sam molbu za stalnu pionirsku službu. Uštedjela sam dovoljno novca kako bih mjesec dana mogla pokrivati svoje uobičajene životne troškove. Bio je to vrlo uzbudljiv mjesec! Služba propovijedanja donijela mi je veliku radost, ali nijedan od mnogih razgovora za posao nije urodio plodom. No, Jehova me, kao što je i obećao, nije napustio. Posao sam dobila posljednjeg dana tog mjeseca. Uvidjela sam da se doista mogu osloniti na Jehovu! To prvo iskustvo u punovremenoj službi ohrabrilo me da vodim život koji mi je donio sreću i mnogo blagoslova.”

Kralj David učinio je nekoliko ozbiljnih pogrešaka. Ponekad mu je trebao mudar savjet. Jesmo li poput njega spremni poslušati savjete i prihvatiti vodstvo?

Aida iz Francuske uvidjela je da je učinila ozbiljnu pogrešku. Ona se prisjeća: “Najvažnije mi je bilo ponovno uspostaviti dobar odnos s Jehovom. Ništa me drugo nije interesiralo.” Stoga je kršćanske starješine zamolila za pomoć. Sada, nakon više od 14 godina punovremene službe, kaže: “Divno je znati da mi je Jehova oprostio grešku koju sam učinila!”

Poslušnost Božjim savjetima može nam pomoći da uopće ne učinimo nešto neispravno. Judith priča: “Kad sam imala 20 godina, zaljubila sam se u jednog poslovnog kolegu iz Njemačke koji se jako trudio pridobiti moju naklonost. Bio je ugledan čovjek, vrlo uspješan u svom poslu, no bio je i oženjen. Uvidjela sam da moram odlučiti hoću li biti poslušna Jehovinim zakonima ili mu potpuno okrenuti leđa. Povjerila sam se svojim roditeljima. Moj otac nije nimalo okolišao dok mi je napominjao što Jehova očekuje od mene. Razgovarao je sa mnom posve otvoreno, a upravo mi je to i trebalo. Usprkos tome, moje je srce i dalje tražilo neku izliku. Majka je tjednima uvečer razgovarala sa mnom o tome koliko su Božji zakoni važni te da o njima ovisi naš život. Sretna sam što se moje srce na koncu priklonilo Jehovi. To što mi je pružio potrebne savjete i poučio me donijelo mi je veliku sreću — mnogo blagoslovljenih godina u punovremenoj službi i brak s divnim kršćaninom koji me voli i cijelim srcem služi Jehovi.”

Takva iskustva jasno pokazuju koliko su istinite sljedeće Davidove riječi: “Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven. Blago čovjeku, kojemu Jehova ne prima grijeha” (Psalam 32:1, 2).

“Blago onome koji razumije uboga!” napisao je David. Zatim je nastavio: “Jehova će ga izbaviti u zli dan. Jehova će ga sačuvati i poživiće ga; biće sretan na zemlji” (Psalam 41:1, 2). Iz obzirnosti koju je David pokazao prema Mifibozetu, hromom sinu svog dragog prijatelja Jonatana, učimo kako se trebamo ophoditi s ‘ubogima’ (2. Samuelova 9:1-13).

Marlies, koja je 47 godina u misionarskoj službi, ima prilike propovijedati ljudima koji su morali pobjeći s kriznih područja Afrike, Azije i istočne Europe. Ona je rekla: “Oni imaju mnogo problema i često osjećaju da nisu prihvaćeni, da ih se diskriminira. Pomaganje tim ljudima uvijek mi pričinjava radost.”

 Marina, koja ima preko 40 godina, napisala je: “Budući da sam neudata, znam što znači imati prijatelje koji su ti uvijek na raspolaganju. To me potiče da hrabrim druge tako da ih nazovem ili im napišem pismo. Mnogi su mi rekli da im to puno znači. Pomaganje drugima čini me sretnom.”

Dimitar, koji ima oko 25 godina, kaže: “Moja je majka bila samohrani roditelj. Dok sam bio mlađi, puno mi je značilo to što me nadglednik naše grupe za razmatranje knjige svaki tjedan vodio u službu propovijedanja i poučavao me. Još sam mu uvijek zahvalan što mi je ustrajno pomagao. Znam da me nije uvijek bilo lako motivirati.” Iz zahvalnosti za pomoć koju je primio Dimitar danas pomaže drugima. On kaže: “Nastojim barem jednom mjesečno ići u službu propovijedanja s nekom mlađom i s nekom starijom osobom.”

Knjiga Psalmi spominje i druge važne činioce koji doprinose našoj sreći. Jedan od njih je uzdati se u Jehovinu, a ne vlastitu snagu, kao što je vidljivo iz sljedećih riječi: “Blago onima kojima je sila u [Jehovi]” (Psalam 84:5).

Corinna je to osobno iskusila. Ona se preselila u zemlju gdje je bila veća potreba za propovjednicima. “Morala sam naučiti novi jezik, priviknuti se na novu kulturu i novi način razmišljanja. Imala sam osjećaj da sam došla na drugi planet. Hvatala me panika od same pomisli da trebam propovijedati u tom neobičnom okruženju. Molila sam se Jehovi za pomoć, a on mi je dao snage da cijeli dan propovijedam na udaljenom području. S vremenom mi je to postalo nešto sasvim normalno. Započela sam mnogo biblijskih tečajeva, a to mi iskustvo još uvijek mnogo koristi. Uvidjela sam da se uz Jehovinu pomoć možemo suočiti i s naizgled nepremostivim preprekama.”

Da, razni faktori doprinose našoj sreći, a neki od njih su prijateljstvo s Bogom i njegovim narodom, bezuvjetno pouzdanje u Jehovu, prihvaćanje njegovih savjeta i obzirno ophođenje s drugima. Ukoliko budemo hodili Jehovinim putevima i slušali njegove zakone, imat ćemo njegovu naklonost i bit ćemo sretni (Psalam 89:15; 106:3; 112:1; 128:1, 2).