1, 2. (a) U kakvoj se situaciji nalazio nadahnuti pisac 119. psalma? (b) Kako je gledao na svoju situaciju, i zašto?

PISAC 119. psalma nalazio se u vrlo teškoj situaciji. Drski neprijatelji, koji su zanemarivali Božji zakon, ismijavali su ga i klevetali. Kneževi su kovali spletke protiv njega i progonili ga. Zli su ga okruživali i život mu je bio u opasnosti. Zbog svega toga ‘njegova je duša prolijevala suze od tuge’ (Psalam 119:9, 23, 28, 51, 61, 69, 85, 87, 161). Unatoč toj kušnji, psalmist je u pjesmi rekao: “Kako ljubim zakon tvoj! Cijeli dan mislim o njemu” (Psalam 119:97).

² Možda se pitaš: “Kako je Božji zakon pružao utjehu psalmistu?” Psalmist je izdržao sve kušnje jer je bio uvjeren da je Jehovi stalo do njega. Budući da je znao koliko je dobro primjenjivati zakon koji je Bog dao iz ljubavi, bio je sretan unatoč nevoljama koje su mu stvarali njegovi protivnici. Uvidio je da se Jehova brine za njega. Osim toga, zbog toga što se držao Božjeg zakona, psalmist je bio mudriji od svojih neprijatelja i čak je uspio sačuvati život. Poslušnost tom zakonu dala mu je mir i čistu savjest (Psalam 119:1, 9, 65, 93, 98, 165).

3. Zašto je kršćanima danas teško živjeti u skladu s biblijskim mjerilima?

³ I danas je nekim Božjim slugama vjera na velikom ispitu. Nama možda nije ugrožen život kao psalmistu. Pa ipak, živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’. Mnogi koji nas okružuju ne cijene duhovne vrijednosti, već imaju materijalističke ciljeve, sebični su, bahati i ne poštuju druge (2. Timoteju 3:1-5). Mladi kršćani stalno se moraju odupirati iskušenjima da prekrše biblijska moralna mjerila. U takvom okruženju nije lako sačuvati ljubav prema Jehovi i njegovim pravednim načelima. Što će nam pomoći u tome?

4. Kako je psalmist pokazao da cijeni Božji zakon, i zašto bi ga današnji kršćani trebali oponašati?

⁴ Psalmist se uspio oduprijeti pritiscima jer je odvojio vrijeme za duboko razmišljanje o Božjem zakonu. To mu je pomoglo da ga zavoli. Gotovo svaki redak 119. psalma spominje neki aspekt Jehovinog zakona. * Kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom koji je Bog dao drevnom izraelskom narodu (Kološanima 2:14). No njegova načela imaju trajnu vrijednost. Ona su psalmistu bila velika utjeha, a to mogu biti i Božjim slugama koji se bore s problemima u današnjem svijetu.

5. Koje ćemo primjere iz Mojsijevog zakona razmotriti?

⁵ Pogledajmo kako nas samo tri uredbe Mojsijevog zakona hrabre da ustrajemo.  To su držanje sabata, pabirčenje i osuđivanje lakomosti. Iz svakog od tih primjera vidjet ćemo da je prepoznavanje načela koja stoje iza pojedinih zakona od presudne važnosti da bismo se nosili s teškoćama koje danas doživljavamo.

6. Koje osnovne potrebe imaju svi ljudi?

⁶ Čovjek ima niz potreba. Naprimjer, hrana, piće i krov nad glavom neophodni su mu da bi sačuvao zdravlje. No čovjek treba zadovoljiti i svoje ‘duhovne potrebe’. Bez toga neće biti istinski sretan (Matej 5:3). Jehova je smatrao da je toliko važno zadovoljiti tu potrebu urođenu svim ljudima da je svom narodu zapovjedio da svaki tjedan tijekom jednog cijelog dana prekinu svoje svakidašnje aktivnosti i posvete se duhovnim stvarima.

7, 8. (a) Što je Bog odredio da bi se sabat razlikovao od ostalih dana? (b) Koja je bila svrha sabata?

⁷ Odredba o držanju sabata naglašavala je važnost duhovnih vrijednosti. U Bibliji se riječ “sabat” prvi put pojavljuje u povezanosti s manom u pustinji. Jehova je Izraelcima zapovjedio da šest dana skupljaju taj “kruh” koji im je on čudom omogućio. Šestog dana trebali su sakupiti ‘kruha za dva dana’ budući da je sedmi dan bio ‘odmor posvećen Jehovi’ tijekom kojeg su svi trebali ostati ondje gdje su se nalazili (2. Mojsijeva 16:13-30). Jedna od Deset zapovijedi nalagala je da se na sabat ništa ne smije raditi. Taj je dan bio svet. Kazna za kršenje te zapovijedi bila je smrt (2. Mojsijeva 20:8-11; 4. Mojsijeva 15:32-36).

⁸ Zakon o sabatu otkrivao je koliko se Jehova brine za fizičku i duhovnu dobrobit svog naroda. “Sabat je postao radi čovjeka”, rekao je Isus (Marko 2:27). Sabat ne samo da je Izraelcima omogućavao odmor nego im je također davao priliku da se približe svom Stvoritelju i pokažu mu da ga ljube (5. Mojsijeva 5:12). Bio je to dan posvećen isključivo duhovnim stvarima, kada bi se Izraelci u krugu svoje obitelji posvetili duhovnim aktivnostima, molitvi i razmišljanju o Božjem Zakonu. Sabat ih je štitio od toga da sve svoje vrijeme i snagu troše na materijalne stvari. Podsjećao ih je na to da je njihov odnos s Jehovom najvažnije što imaju u životu. Isus je ponovio to nepromjenjivo načelo kad je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4).

9. Što kršćani uče iz zakona o sabatu?

 ⁹ Iako Božji narod više ne mora držati doslovni sabat tijekom kojeg bi se 24 sata uzdržavao od rada, sabat nije tek neka povijesna zanimljivost (Kološanima 2:16). Zar nas on ne podsjeća na to da i mi duhovnim aktivnostima moramo davati prednost? Materijalni ciljevi ili rekreacija ne smiju nam biti važniji od obožavanja Boga (Hebrejima 4:9, 10). Zato se možemo upitati: “Što mi je u životu najvažnije? Dajem li prednost proučavanju, molitvi, kršćanskim sastancima i propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu ili sve to stavljam u drugi plan zbog nekih drugih aktivnosti?” Ako su nam duhovne stvari na prvom mjestu, Jehova jamči da ćemo imati ono osnovno što nam je potrebno u životu (Matej 6:24-33).

10. Zašto je dobro posvetiti vrijeme duhovnim stvarima?

¹⁰ Vrijeme koje utrošimo na proučavanje Biblije i biblijskih publikacija te na duboko razmišljanje o njihovoj poruci može nam pomoći da se još više približimo Jehovi (Jakov 4:8). Susan, koja je prije oko 40 godina počela redovito proučavati Bibliju, kaže da isprva baš i nije uživala u tome i da joj je proučavanje teško padalo. No što je više proučavala, to je sve više uživala u tome. Sada je tužna ako iz nekog razloga ponekad ne stigne proučavati. “Proučavanje mi je pomoglo da upoznam Jehovu i gledam ga kao Oca”, kaže ona. “Naučila sam vjerovati mu, oslanjam se na njega i otvoreno mu se obraćam u molitvi. Predivno je vidjeti koliko Jehova ljubi svoje sluge, koliko se brine za mene i koliko mi je puta pomogao.” Kad redovito zadovoljavamo svoje duhovne potrebe, i mi možemo osjetiti neopisivu radost.

11. Što je Jehova naredio u vezi s pabirčenjem?

¹¹ Pabirčenje je druga uredba iz Mosijevog zakona koja je bila dokaz da se Bog brine za dobrobit svog naroda. Jehova je Izraelcima naredio da siromašnima dozvole da pokupe ono što u polju, vinogradu ili masliniku ostane nakon žetve ili berbe. Zemljoradnici nisu smjeli dokraja požeti rubove polja ni skupljati grožđe i masline koji bi ostali nakon berbe. Nisu se smjeli vratiti po snopove žita koje su zaboravili na polju. To je bio dokaz brige i ljubavi prema došljacima, siročadi, udovicama i ostalim siromašnim ljudima. Istina, pabirčenje je bilo naporan posao, no zahvaljujući njemu oni nisu trebali prositi (3. Mojsijeva 19:9, 10; 5. Mojsijeva 24:19-22; Psalam 37:25).

12. Što su zemljoradnici mogli pokazati držeći zakon o pabirčenju?

¹² Zakon o pabirčenju nije govorio koliki dio uroda zemljoradnici moraju ostaviti siromašnima. Sami su odlučivali hoće li nepožnjeveni rubovi polja biti široki ili uski. Tako se Izraelce učilo velikodušnosti i darežljivosti. Zemljoradnici su imali priliku pokazati zahvalnost Bogu koji im je dao bogat urod, jer ‘tko je milostiv siromahu poštuje Stvoritelja’ (Priče Salamunove 14:31). Boz je upravo tako postupio. Pokazao je dobrotu i pobrinuo se da Ruta, udovica koja je pabirčila na njegovom polju, sakupi dosta žita. Jehova je bogato blagoslovio Boza zbog njegove darežljivosti (Ruta 2:15, 16; 4:21, 22; Priče Salamunove 19:17).

13. Što učimo iz drevnog zakona o pabirčenju?

¹³ Načelo koje stoji iza zakona o pabirčenju nije se promijenilo. Jehova od svojih slugu očekuje da budu velikodušni, naročito prema onima kojima je potrebna pomoć. Što smo velikodušniji, to ćemo dobiti  veće blagoslove. “Dajite, i ljudi će vama dati”, rekao je Isus. “Nasipat će vam u krilo dobru mjeru, nabijenu, stresenu i prepunu. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se zauzvrat mjeriti” (Luka 6:38).

14, 15. Kako možemo pokazivati velikodušnost, i koje koristi to donosi nama i onima kojima pomažemo?

¹⁴ Apostol Pavao je savjetovao da “činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10). Svakako da sukršćanima trebamo pružati duhovnu pomoć kad god im je vjera na ispitu. No možemo li im pomoći i na druge praktične načine, naprimjer pomoći im da dođu na sastanke ili im obaviti kupovinu? Ima li u tvojoj skupštini ostarjelih, bolesnih ili onih koji ne mogu izlaziti iz kuće, a bilo bi im drago da ih posjetiš i ohrabriš ili im nekako pomogneš? Ako razmišljamo o potrebama drugih, Jehova će preko nas moći odgovoriti na molitve onoga koji je u nevolji. Iako kao kršćani imamo dužnost brinuti jedni za druge, onaj tko pruža pomoć ima i koristi od toga. Pokazivanje iskrene ljubavi prema braći i sestrama u vjeri donosi veliku radost i dubok osjećaj zadovoljstva te Jehovino odobravanje (Priče Salamunove 15:29).

¹⁵ Još jedan važan način na koji kršćani pokazuju nesebičnost jest da svoje vrijeme i snagu posvete tome da drugima govore o Božjem naumu (Matej 28:19, 20). Svatko tko je osjetio radost koju donosi pomaganje nekome da dođe do predanja Jehovi zna koliko su istinite Isusove riječi: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35).

16, 17. Što je deseta zapovijed zabranjivala, i zašto?

¹⁶ Treća uredba Božjeg Zakona danog Izraelu koju ćemo razmotriti tiče se desete zapovijedi, a ona osuđuje lakomost. U Zakonu je stajalo: “Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je  bližnjega tvojega” (2. Mojsijeva 20:17). Čovjek nije mogao dati takvu zapovijed, jer ljudi ne mogu znati što je u nečijem srcu. Dakle, ona je Mojsijev zakon činila uzvišenijim od ljudskih zakona. Svakog je Izraelca podsjećala na to da za svoje postupke odgovara samom Jehovi, a on zna čemu naginje nečije srce (1. Samuelova 16:7). Osim toga, ova zapovijed zadire u korijen mnogih nedopuštenih djela (Jakov 1:14).

¹⁷ Zakon kojim se osuđivala lakomost poticao je Božji narod da se kloni materijalizma, da ne bude pohlepan i da ne prigovara zbog svojih životnih okolnosti. Isto tako, služio mu je kao zaštita da ne dođe u iskušenje da počini krađu ili nemoral. Uvijek će postojati netko čijoj ćemo se imovini diviti ili netko tko je na neki način uspješniji od nas. Ako u takvim situacijama ne znamo kontrolirati svoje misli, mogli bismo postati nesretni i početi zavidjeti drugima. Biblija za lakomost kaže da je odraz ‘neprikladnog stanja uma’. Stoga je daleko bolje kloniti se lakomosti (Rimljanima 1:28-30).

18. Koji duh danas prevladava u svijetu, i koje negativne posljedice može imati?

¹⁸ Duh koji prevladava u današnjem svijetu promiče materijalizam i potiče na natjecanje. Trgovina putem reklama stvara u nama želju za novim proizvodima i često nas navodi na zaključak da nećemo biti sretni ako ih ne kupimo. To je upravo duh koji je Jehovin Zakon osuđivao. S tim su povezani želja za uspjehom pod svaku cijenu i stjecanjem bogatstva. Apostol Pavao je upozorio: “Oni koji su odlučili obogatiti se padaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast. Jer je ljubav prema novcu korijen svih vrsta štetnih stvari, i težeći za tom ljubavi neki su odvučeni od vjere i isprobadali su se mnogim bolima” (1. Timoteju 6:9, 10).

19, 20. (a) Što je onome tko ljubi Jehovin zakon najdragocjenije? (b) O čemu će govoriti sljedeći članak?

¹⁹ Oni koji ljube Božji zakon razumiju koliko je opasan materijalistički duh i znaju kako ga se kloniti. Naprimjer, psalmist se molio Jehovi: “Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! (...) Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika” (Psalam 119:36, 72, St). Ako smo uvjereni u istinitost tih riječi, bit ćemo uravnoteženi, a to nam pomaže da izbjegnemo zamke poput materijalizma, pohlepe i nezadovoljstva svojim životnim okolnostima. “Odanost Bogu”, a ne zgrtanje bogatstva, izvor je najboljeg dobitka koji možemo imati (1. Timoteju 6:6).

²⁰ Načela koja su temelj Zakona koji je Jehova dao drevnom izraelskom narodu dragocjena su u naše teško vrijeme jednako kao što su bila kad je Jehova dao taj Zakon Mojsiju. Što ih više budemo primjenjivali u svom životu, to ćemo ih bolje razumjeti, više ćemo ih voljeti i bit ćemo sretniji. Zakon sadrži mnoge vrijedne pouke za nas. Koliko su doista vrijedne, zorno pokazuju događaji iz života ljudi o kojima govori Biblija. O nekima od njih govorit ćemo u sljedećem članku.