DVANAEST uhoda obišlo je cijelu Obećanu zemlju. Mojsije im je rekao da promotre njene stanovnike te da donesu plodove te zemlje. Koji je plod naročito privukao njihovu pažnju? Nedaleko od Hebrona naišli su na vinograd čije je grožđe bilo toliko veliko da su dvojica morala nositi samo jedan grozd. To ih se toliko dojmilo da su tu plodnu dolinu nazvali Eshol, što u prijevodu s hebrejskog znači “grozd” (4. Mojsijeva 13:21-24).

Jedan čovjek koji je u 19. stoljeću posjetio Palestinu rekao je: “Eshol, odnosno dolina grožđa, (...) još je uvijek bogat vinovom lozom, a njegovo je grožđe među najboljim i najvećim u Palestini.” Iako se vinova loza iz doline Eshol naročito isticala, u biblijska je vremena ta biljka izvrsno napredovala u čitavoj Palestini. Egipatski povijesni zapisi ukazuju na to da su faraoni vino uvozili iz Kanaana.

“Krševiti [palestinski] brežuljci, njihovo umjereno šljunčano tlo i izloženost suncu, topla ljeta i obilne zimske kiše čine to područje naročito pogodnim za uzgoj vinove loze”, objašnjava se u knjizi The Natural History of the Bible. Izaija je ukazao na to da je na nekima od tih područja bilo i tisuću čokota (Izaija 7:23).

Mojsije je rekao Izraelcima da će nastaniti zemlju izobilnu “vinovom lozom i smokvama i šipcima” (5. Mojsijeva 8:8). Prema knjizi Baker Encyclopedia of Bible Plants,  “vinova je loza u drevnoj Palestini toliko uspijevala da se njene sjemenke moglo naći na većini mjesta, ako ne i na svim, gdje su se vršila iskapanja”. Vinova je loza u Obećanoj zemlji bila toliko plodna da su 607. pr. n. e., nakon što su Nabuhodonozorove trupe opustošile Judu, ljudi koji su tamo ostali još uvijek mogli ‘nabrati veoma mnogo grožđa i drugog voća’ (Jeremija 40:12, St; 52:16).

Da bi mogli proizvoditi vino u velikim količinama, Izraelci koji su se bavili vinogradarstvom morali su se dobro brinuti za vinovu lozu. Izaija u svojoj knjizi opisuje kako se u Izraelu sadio vinograd. Vinogradar bi na nekom brežuljku prekopao komad zemlje i uklonio iz njega veliko kamenje kako bi zatim zasadio “plemenitu lozu crvenu”. Oko obrađene zemlje podigao bi kameni zid, koristeći pritom možda kamenje koje je izvadio iz tla. Taj zid onemogućavao je stoci da gazi po vinogradu i donekle ga štitio od lisica, divljih svinja i lopova. Vinogradar je u vinogradu čak mogao isklesati vinski tijesak i sagraditi malu kulu. Ona mu je pružala hlad u vrijeme berbe, kad je naročito trebalo paziti na vinograd. Nakon što bi sve to poduzeo, vinogradar je mogao očekivati dobar urod (Izaija 5:1, 2, NS). *

Da bi bio siguran da će berba biti dobra, vinogradar je redovito obrezivao vinovu lozu te okapao tlo i uklanjao korov i trnje. Ako u proljeće nije bilo dovoljno kiše, za vrijeme ljetnih mjeseci vinograd je možda trebalo i zalijevati (Izaija 5:6; 18:5; 27:2-4).

Na kraju ljeta na red je došla i berba grožđa, što je bilo vrijeme velike radosti (Izaija 16:10). Tri psalma u svom naslovu sadrže izraz ‘uz getsku muzikalnu spravu’, odnosno “za gitit”, kako stoji u prijevodu Novi svijet (Psalam 8, 81. i 84). Ne zna se točno na što se taj hebrejski glazbeni izraz odnosi, no on se u Septuaginti prevodi s “vinski tijeskovi” i možda ukazuje na to da su Izraelci te psalme pjevali za vrijeme berbe grožđa. Premda se grožđe uglavnom koristilo za proizvodnju vina, Izraelci su ga također jeli svježeg i osušenog kao grožđice, koje su znali prešati u grude (1. Samuelova 25:18; 2. Samuelova 16:1).

Biblija na nekoliko mjesta Božji narod opisuje kao vinovu lozu, što je prikladna metafora s obzirom na to koliko je loza Izraelcima bila važna. U 80. psalmu Azaf izraelski narod uspoređuje s vinovom lozom koju je Jehova zasadio u Kanaanu. On je raščistio zemlju kako bi se vinova loza, odnosno Izrael, mogla ukorijeniti i ojačati. No nakon što je prošlo neko vrijeme, zid koji je štitio vinograd srušio se. Izraelski se narod više nije uzdao u Jehovu, pa ga on više nije štitio. Neprijateljski su narodi, poput divlje svinje koja uništava vinograd, grabili izraelsko bogatstvo. Azaf se molio Jehovi da pomogne izraelskom narodu kako bi ponovno stekao svoju nekadašnju slavu. “Pobrini se za lozu ovu”, preklinjao je (Psalam 80:8-15, NS).

Izaija je “dom Izraelov” usporedio s vinogradom koji se počeo pretvarati u ‘vinjagu’, odnosno divlju lozu koja donosi trule plodove (Izaija 5:2, 7). Divlje grožđe puno je manje od uzgojenog grožđa i nije mesnato jer gotovo cijelu bobu sačinjavaju sjemenke. Od njega se ne može raditi vino niti ga se može jesti, pa stoga dobro predočava otpadnički izraelski narod koji je kršio Jehovin zakon umjesto da postupa pravedno. Vinogradar nije bio kriv što je vinova loza počela donositi takav bezvrijedni plod. Jehova je učinio sve kako bi njegov narod donosio dobre plodove. “Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih?” (Izaija 5:4).

Budući da se Izrael, uspoređen s vinovom lozom, pokazao besplodnim, Jehova je upozorio da će srušiti zaštitni zid koji je podigao oko svog naroda. Više ga neće obrezivati niti okopavati. Proljetna kiša o kojoj je ovisila plodnost vinograda više neće padati, a vinograd će zarasti u trnje i korov (Izaija 5:5, 6).

Mojsije je prorekao da će zbog otpadničkog postupanja Izraelaca usahnuti i njihovi doslovni vinogradi. “Vinograde ćeš saditi i radićeš ih, a nećeš piti vina niti ćeš ih brati, jer će izjesti crvi” (5. Mojsijeva 28:39). Kad crv uđe u trs i izjede ga iznutra, on može uvenuti za samo nekoliko dana (Izaija 24:7).

Jehova je Izraela usporedio s vinovom lozom, a i Isus je upotrijebio sličnu metaforu. Za vrijeme svoje posljednje večere učenicima je rekao: “Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar” (Ivan 15:1). Svoje je učenike usporedio s mladicama vinove loze. Kao što mladice doslovne vinove loze snagu dobivaju preko glavnog trsa, tako i Kristovi učenici moraju biti ujedinjeni s njim. “Odvojeni od mene ne možete učiniti ništa”, rekao je Isus (Ivan 15:5). Vinogradari uzgajaju vinovu lozu zbog ploda koji ona donosi, a i Jehova od svog naroda očekuje da donosi duhovne plodove.  To Bogu, simboličnom vinogradaru, donosi zadovoljstvo i slavu (Ivan 15:8).

Koliko će doslovna vinova loza biti plodna ovisi o tome da li je se obrezuje i čisti, što Isus također spominje u svojoj usporedbi. Vinogradari lozu obično obrezuju dvaput godišnje kako bi ona donosila što više ploda. Za vrijeme zimskih mjeseci s vinove se loze uklanja puno grana, skoro sve koje su porasle u toku protekle godine. Vinogradar na stablu obično ostavi tri ili četiri glavne grane te na svakoj od njih jedan ili dva pupa. Ti će mladi pupovi, slično pupovima od prethodne godine, tokom narednog ljeta postati rodne mladice. Nakon što završi s obrezivanjem, vinogradar spaljuje grane koje je uklonio.

Isus je to veliko obrezivanje opisao sljedećim riječima: “Ako tko ne ostane u zajedništvu sa mnom, izbaci ga se van kao mladicu i osuši se; takve se mladice onda skupi i baci u vatru i one izgore” (Ivan 15:6). Iako vinova loza u tom periodu već možda izgleda ogoljelo, u proljeće je se ponovno obrezuje.

“Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja”, rekao je Isus (Ivan 15:2). Te njegove riječi možda se odnose na drugo obrezivanje, ono nakon što je vinova loza pustila veći broj novih grana i nakon što se mali grozdovi već jasno naziru. Vinogradar pažljivo promatra svaku novu granu kako bi utvrdio koja će uroditi plodom, a koja neće. Kad bi na trsu ostavio besplodne grane, one bi crpile hranjive tvari i vodu. Stoga vinogradar uklanja te besplodne grane kako bi samo one plodne iskoristile sve hranjive tvari.

Isus na kraju govori o čišćenju loze. “Svaku koja donosi plod on čisti, kako bi donijela još više ploda”, objasnio je (Ivan 15:2). Nakon što su besplodne grane uklonjene, vinogradar pažljivo pregledava grane koje na sebi imaju plod. Na njima uvijek izbijaju novi izdanci koje također treba ukloniti. Kad bi ih se ostavilo da rastu, oni bi trošili sokove vinove loze koji grožđu daju sočnost. Možda je potrebno ukloniti i veće listove kako bi sunce lakše moglo doprijeti do mladih grozdova. Svi ti koraci potrebni su kako bi plodne grane bogato urodile.

Simbolične grane ‘pravog trsa’ predstavljaju pomazane kršćane. No i “druge ovce” moraju dokazati da kao Kristovi učenici donose plod (Ivan 10:16). I oni mogu donositi “mnogo ploda” te slaviti svog nebeskog Oca (Ivan 15:5, 8). Isusova usporedba o pravom trsu podsjeća nas na to da naše spasenje ovisi o tome hoćemo li ostati ujedinjeni s njim i donositi dobre duhovne plodove. Isus je rekao: “Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao Očeve zapovijedi i ostajem u njegovoj ljubavi” (Ivan 15:10).

U vrijeme Zaharije Bog je vjernom izraelskom ostatku obećao da će njihova zemlja ponovno imati ‘miran usjev, da će vinova loza nositi svoj plod i zemlja rađati svoj rod’ (Zaharija 8:12). Vinova loza u Bibliji se koristi i kako bi se opisao mir koji će Božji narod uživati za vrijeme Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Mihej je prorekao: “Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši; jer usta Jehove nad vojskama rekoše” (Mihej 4:4).