JEDAN događaj iz života kralja Davida dobro ističe razliku između prave poniznosti i neispravnog ponosa. Zbio se nakon što je David osvojio Jeruzalem i učinio ga svojom prijestolnicom. David je Jehovu smatrao pravim Kraljem Izraela, stoga je kovčeg saveza, koji je predočavao Jehovinu prisutnost, dao premjestiti u Jeruzalem. Za Davida je to bio veoma značajan događaj i toliko mu se radovao da se nije ustručavao ‘skakati’ i ‘plesati iz sve snage’ pred Jeruzalemljanima dok je išao za svećenicima koji su nosili kovčeg (1. Dnevnika 15:15, 16, 29; 2. Samuelova 6:11-16, NS).

Davidova žena Mihola nije se pridružila toj radosnoj povorci. Gledala je Davida s prozora i umjesto da joj je bilo drago što tako radosno slavi Jehovu, počela ga je ‘prezirati u srcu’ (2. Samuelova 6:16, St). Zašto je Mihola tako reagirala? Očito je pridavala preveliku važnost tome što je bila kćerka prvog izraelskog kralja Saula i supruga drugog izraelskog kralja, koji je tada vladao. Možda je smatrala da se njen muž ne bi trebao spuštati na razinu običnog naroda i sudjelovati u proslavi na njihov način jer je to ponižavajuće za kralja. Njen ponosan stav vidljiv je u načinu na koji je pozdravila Davida kada je stigao kući. Sarkastično mu je rekla: “Kako je slavan bio danas kralj Izraelov, kad se danas otkrivao pred sluškinjama sluga svojih, kao što se otkrivaju nikakvi ljudi!” (2. Samuelova 6:20).

Kako je David reagirao na taj prigovor? Prekorio je Miholu rekavši da je Jehova odbacio njenog oca Saula, a izabrao njega. Zatim je rekao: “I još ću se više poniziti, i još ću manji sebi biti; i opet ću biti slavan pred sluškinjama, za koje govoriš” (2. Samuelova 6:21, 22).

Da, David je bio odlučan i dalje ponizno služiti Jehovi. Stoga nije teško razumjeti zašto je Jehova rekao da je on ‘čovjek po njegovom srcu’ (Djela apostolska 13:22; 1. Samuelova 13:14). David je oponašao najbolji primjer poniznosti — samog Jehovu Boga. Zanimljivo je da je izraz koji je David upotrijebio kad je Miholi rekao da će ‘biti manji’ izveden iz korijena hebrejskog glagola kojim se opisuje i Božji stav prema ljudima. Premda je Jehova najveća osoba u svemiru, u Psalmu 113:6, 7 stoji da se on “sagiba [napušta svoj položaj kad se ophodi s neznatnijima od sebe] da vidi što je na nebesima i na zemlji; (...) iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega”.

Jehova je ponizan, pa stoga ne čudi da mrzi “ohole oči” ponosnih ljudi (Priče Salamunove 6:16, 17, St). Zbog toga što je bila ponosna i nije poštovala kralja kojeg je Bog izabrao, Mihola nije dobila čast roditi Davidu sina. Umrla je bez djece. Doista snažna pouka! Svi koji žele steći Božju naklonost moraju poslušati riječi: ‘Opašite se poniznošću jedan prema drugome, jer Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima’ (1. Petrova 5:5).