1. Kako nas Jehova opominje, i zašto su nam opomene potrebne?

JEHOVA svoj narod često opominje kako bi mu pomogao da se nosi s pritiscima u ovim teškim vremenima. Neke od tih opomena dobivamo tijekom osobnog čitanja Biblije, a neke putem pouka ili komentara na kršćanskim sastancima. Većina onoga što čitamo ili na sastancima čujemo nije nam ništa novo. Vjerojatno smo se s tim istim mislima i prije susreli. No budući da smo zaboravljivi, treba nas stalno podsjećati na Jehovin naum te na njegove zakone i uredbe. Trebali bismo cijeniti Božje opomene. One su nam izvor duhovne snage jer nam pomažu da ne zaboravimo razloge zbog kojih smo prihvatili način života koji je ugodan Bogu. Zato je psalmist u pjesmi rekao Jehovi: “Uživam u opomenama tvojim” (Psalam 119:24, NS).

2, 3. (a) Zašto je Jehova sve do danas sačuvao izvještaje o ljudima iz biblijskog vremena? (b) Koje ćemo biblijske izvještaje razmotriti u ovom članku?

² Premda je zapisana prije mnogo stoljeća, Božja Riječ ima posebnu snagu (Hebrejima 4:12). Ona sadrži istinite izvještaje o životima stvarnih osoba. Iako su se od biblijskih vremena pa do danas običaji i gledišta ljudi mnogo promijenili, često imamo slične probleme koji su i onda postojali. Mnogi događaji koji su zapisani u Bibliji i sačuvani nama za pouku sadrže dirljive priče o ljudima koji su voljeli Jehovu i služili mu vjerno usprkos teškim životnim okolnostima. Drugi izvještaji skreću pažnju na postupke koje Bog mrzi. Jehova je sve te izvještaje, kako o dobrim tako i o lošim osobama, uvrstio u Bibliju da nam služe kao opomene. To je potvrdio i apostol Pavao, kad je napisao: “Sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu” (Rimljanima 15:4).

³ Usredotočimo se na tri biblijska izvještaja: Davidovo ophođenje sa Saulom, izvještaj o Ananiji i Safiri te o Josipovom ophođenju s Putifarovom ženom. Iz svakog od njih izvlačimo važnu pouku.

4, 5. (a) U kakvim su odnosima bili kralj Saul i David? (b) Kako je David reagirao na Saulovu mržnju?

⁴ Kralj Saul postao je nevjeran Jehovi i nedostojan da vlada njegovim narodom. Zato ga je Bog odbacio i poslao proroka Samuela da Davida pomaže za budućeg kralja Izraela. Kad je narod radosno klicao Davidu jer se pokazao hrabrim ratnikom, Saul ga je počeo smatrati suparnikom. Nekoliko ga je puta pokušao ubiti. David je svaki put preživio jer je Jehova bio s njim (1. Samuelova 18:6-12, 25; 19:10, 11).

 ⁵ David je godinama morao živjeti kao bjegunac. Kad je došao u priliku da ubije Saula, njegovi su ga ljudi nagovarali na to, tvrdeći da mu je Jehova predao neprijatelja u ruke. No David ga nije ubio. Zašto? Zbog vjernosti Jehovi i poštovanja prema Saulu kao pomazanom kralju Božjeg naroda. Jehova je postavio Saula za kralja Izraela, zar ne? Jehova će ga onda i skinuti s tog položaja kad bude smatrao da je vrijeme za to. David je uviđao da nema pravo miješati se u tu situaciju. Nakon što je učinio sve što je mogao kako bi umanjio Saulovu mržnju, zaključio je: “Jehova će ga ubiti, ili će doći dan njegov da umre, ili će izaći u boj i poginuti. Ne dao mi Jehova da dignem ruku svoju na pomazanika Jehovinog!” (1. Samuelova 24:3-15; 26:7-20).

6. Što učimo iz primjera Davida i Saula?

⁶ Ovaj izvještaj sadrži važnu pouku. Jesi li se ikada pitao zašto se u kršćanskoj skupštini pojavljuju određeni problemi? Možda neki pojedinac postupa na način koji nije primjeren kršćanima. Njegovo vladanje ne mora uključivati neki ozbiljan prijestup, ali ti smeta. Kako ćeš reagirati? Stalo ti je do tvog brata i želiš biti vjeran Jehovi, pa možda odlučiš obzirno porazgovarati s njim kako bi mu pomogao da se popravi. No što ako problem i dalje postoji? Nakon što si učinio sve što si u razumnoj mjeri mogao, prepusti stvar Jehovi u ruke. To je i David napravio.

7. Kako ćemo, oponašajući Davida, reagirati ako se suočavamo s nepravdom ili predrasudama?

⁷ Možda se suočavaš sa socijalnim nepravdama ili vjerskim predrasudama. Možda trenutno u vezi s tim ne možeš poduzeti gotovo ništa. Takve je probleme teško podnositi, no nešto učimo iz Davidovog stava prema nepravdi. Psalmi koje je napisao sadrže dirljive i iskrene molitve Bogu da ga čuva od Saula, ali govore i o njegovoj vjernosti Jehovi te želji da se Božje ime proslavi (Psalam 18:1-6, 25-27, 30-32, 48-50; 57:1-11). David je ostao vjeran Jehovi unatoč tome što je Saul još godinama bio nepravedan prema njemu. I mi trebamo ostati vjerni Jehovi i njegovoj organizaciji bez obzira na to koje nepravde doživljavamo i što drugi rade. Možemo biti uvjereni da Jehova jako dobro zna što se događa (Psalam 86:2).

8. Što su Jehovini svjedoci u Mozambiku učinili kad je njihova vjernost Jehovi stavljena na ispit?

⁸ Kršćani u Mozambiku novovremeni su primjer osoba koje su ostale vjerne Jehovi u vrijeme kušnje. Godine 1984. njihova su sela nekoliko puta napali naoružani članovi pokreta otpora, koji su pljačkali, palili kuće i ubijali. Činilo se da  ti pravi kršćani ne mogu ništa poduzeti da bi se zaštitili. Pokret otpora na tom je području vršio regrutaciju ili je prisiljavao ljude da ga na neki drugi način podrže. Jehovini svjedoci vjerovali su da time ne bi sačuvali svoju kršćansku neutralnost, pa nisu pristali na to. Zbog toga su vojnici bili bijesni. U tom burnom periodu ubijeno je 30 Jehovinih svjedoka, no čak ni prijetnja smrću nije mogla slomiti vjernost Božjeg naroda. * Poput Davida, oni su podnijeli nepravdu, a na koncu su izašli kao pobjednici.

9, 10. (a) Što učimo iz nekih biblijskih primjera? (b) Zašto Ananija i Safira nisu dobro postupili?

⁹ Primjeri koje su dale neke osobe spomenute u Bibliji upozoravaju nas na to kakvo postupanje trebamo izbjegavati. Biblija sadrži mnoge izvještaje o ljudima, čak i nekim Božjim slugama, koji su morali snositi posljedice zbog svojih pogrešnih postupaka (1. Korinćanima 10:11). Jedan takav izvještaj govori o bračnom paru Ananiji i Safiri, koji su bili članovi kršćanske skupštine u Jeruzalemu u prvom stoljeću.

¹⁰ Nakon Pentekosta 33. n. e. trebalo je pružiti materijalnu pomoć novim vjernicima koji su ostali u Jeruzalemu kako bi se izgradili u vjeri surađujući s apostolima. Neki članovi skupštine prodali su svoju imovinu da bi pomogli ostalima (Djela apostolska 2:41-45). Ananija i Safira prodali su polje i apostolima donijeli samo dio novca, tvrdeći da je to sve što su dobili od prodaje. Istina je da su Ananija i Safira mogli dati koliko su željeli, mnogo ili malo, no bili su nepošteni i novac su priložili iz loših poticaja. Željeli su ostaviti dobar dojam i ispasti velikodušniji nego što su bili. Pod nadahnućem svetog duha apostol Petar je razotkrio njihovo nepoštenje i licemjerstvo, i Jehova ih je pogubio (Djela apostolska 5:1-10).

11, 12. (a) Kako Biblija ističe koliko je važno biti pošten i iskren? (b) Koje su koristi takvog postupanja?

¹¹ Ako ikada dođemo u iskušenje da izvrćemo istinu samo zato da bi ljudi mislili dobro o nama, neka nam izvještaj o Ananiji i Safiri posluži kao snažna opomena.  Možda i možemo prevariti ljude, ali Jehovu ne možemo (Hebrejima 4:13). Biblija nas neprestano potiče da budemo pošteni i iskreni jedni prema drugima jer lažljivcima nema mjesta u svijetu u kojem neće biti nepravednosti (Priče Salamunove 14:2, St; Otkrivenje 21:8; 22:15). Razlog tome jasan je. Neistinu promiče sam Sotona Đavo (Ivan 8:44).

¹² Poštenje donosi mnoge koristi. Naprimjer, imamo čistu savjest i osjećamo zadovoljstvo jer znamo da nam drugi vjeruju. U mnogo slučajeva kršćani su dobili ili sačuvali posao zahvaljujući svom poštenju. No najvažnija korist jest to da postajemo prijatelji Svemogućeg Boga (Psalam 15:1, 2).

13. U kojoj se situaciji našao Josip, i kako je reagirao?

¹³ Josip, sin patrijarha Jakova, sa 17 je godina bio prodan u ropstvo. Nakon nekog vremena počeo je služiti u domu egipatskog dvoranina Putifara, čija se žena zagledala u Josipa. Bio je privlačan mladić i željela je imati spolne odnose s njim, pa ga je iz dana u dan nagovarala: “Lezi sa mnom.” Josip je bio daleko od svoje obitelji, u zemlji gdje ga nitko nije poznavao. Lako je mogao imati spolne odnose s Putifarovom ženom, a da to drugi ne saznaju. Pa ipak, kad ga je jednog dana uhvatila, on je pobjegao od nje (1. Mojsijeva 37:2, 18-28; 39:1-12).

14, 15. (a) Zašto nam je izvještaj o Josipu koristan? (b) Zašto je jedna kršćanka bila sretna što je poslušala Božje opomene?

¹⁴ Josip je odrastao u bogobojaznoj obitelji i znao je da je neispravno imati spolne odnose izvan braka. “Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?” upitao je. Njegov zaključak vjerojatno se temeljio na poznavanju načela koje je Bog dao u Edenu, naime da muškarac treba imati samo jednu ženu (1. Mojsijeva 2:24). Današnji Božji narod može izvući korisnu pouku ako razmišlja o tome kako je Josip postupio. U nekim zemljama spolni se odnosi shvaćaju tako olako da mladi ismijavaju svoje vršnjake koji ne žele učiniti nemoral. Izvanbračni spolni odnosi među odraslima posve su uobičajeni. Zato je Josipovo iskustvo pravovremena opomena za nas. Bog blud i preljub i dalje smatra grijehom (Hebrejima 13:4). Mnogi koji su podlegli  iskušenju i imali nedozvoljene spolne odnose slažu se da postoje snažni razlozi zašto ih se treba kloniti. Neke od nepoželjnih posljedica mogu biti osjećaj poniženja, uznemirena savjest, ljubomora, trudnoća i spolno prenosive bolesti. Biblija nas stoga podsjeća da osoba koja čini blud “griješi protiv svog tijela” (1. Korinćanima 5:9-12; 6:18; Priče Salamunove 6:23-29, 32).

¹⁵ Jenny *, neudata Jehovina svjedokinja, ima razloga da bude zahvalna za opomene koje je dobila od Boga. Na poslu joj se udvarao jedan zgodni kolega. Kad je vidio da Jenny nije zainteresirana, počeo joj je poklanjati još veću pažnju. “Bilo mi je jako teško ostati čestitom”, priznaje Jenny, “jer svakome godi kad vidi da se sviđa nekoj osobi suprotnog spola.” Pa ipak, shvatila je da bi mu ona bila tek još jedna u nizu žena s kojima je imao spolne odnose. Kad je osjetila da bi mogla pokleknuti, usrdno je molila Jehovu za pomoć da mu ostane vjerna. Jenny je uvidjela da joj je istraživanje Biblije i kršćanskih publikacija bilo poput injekcije koja joj je pomogla da ostane na oprezu. Jedna od korisnih opomena bio je izvještaj o Josipu i Putifarovoj ženi. “Dokle se god budem podsjećala na to koliko volim Jehovu”, zaključuje ona, “ne moram se bojati da ću mu zgriješiti.”

16. Kako nam koristi razmatranje života osoba o kojima govori Biblija i razmišljanje o njihovom primjeru?

¹⁶ Svi možemo povećati cijenjenje za Jehovina moralna mjerila tako da se trudimo razumjeti zašto je neke izvještaje dao zapisati u Bibliji za nas. Što iz njih učimo? Koje osobine ili sklonosti osoba o kojima ona govori trebamo oponašati ili izbjegavati? U Božjoj se Riječi spominju doslovno na stotine osoba. Svi koji ljube Božje pouke trebaju razvijati želju za životodajnom mudrosti, pa tako i za onim što učimo iz primjera koje je Jehova brižno sačuvao. U ovom se časopisu često nalaze članci o takvim osobama čije nas životne priče nečemu uče. Zašto ne bi uzeo vremena da ih razmotriš?

17. Kako gledaš na Jehovine opomene, i zašto?

¹⁷ Koliko samo zahvalni možemo biti Jehovi na ljubavi i brizi koje pokazuje prema onima koji se trude vršiti njegovu volju! Kao što ni muškarci ni žene spomenuti u Bibliji nisu bili savršeni, tako nismo ni mi. Pa ipak, pisani izvještaj o njihovim postupcima od neprocjenjive nam je vrijednosti. Slušajući Jehovine opomene, možemo izbjeći greške koje bi nas mogle skupo koštati i oponašati dobre primjere osoba koje su postupale pravedno. Tada ćemo se moći složiti s onim što je psalmist rekao u pjesmi: ‘Sretni su oni koji se drže opomena Jehovinih. Svim srcem oni ga traže. Duša se moja drži opomena tvojih, ljubim ih veoma’ (Psalam 119:2, 167, NS).