BILO je to 18. prosinca 1810. Spuštala se noć. Negdje kod jugoistočne obale Škotske britanska fregata HMS Pallas u oluji je skrenula s kursa. Budući da je bilo sve mračnije i jako je padao snijeg, posada nije mogla razaznati svjetla svjetionika kako bi sigurno doplovila do luke. Kako im je samo laknulo kad su napokon ugledali svjetlo i usmjerili brod prema njemu! Nažalost, to nije bilo svjetlo svjetionika, već vatra koju su u blizini obale zapalili radnici. Pallas je udario u stijene i potonuo. Jedanaest se mornara utopilo. Bila je to prava tragedija!

U slučaju Pallasa katastrofu je prouzročila greška. No moreplovcima je ponekad prijetila još veća opasnost. Knjiga Wrecks, Wreckers and Rescuers objašnjava da su to bila svjetla koja su razbojnici namjerno postavljali na stjenovite obale kako bi opljačkali nasukane brodove.

U svojoj potrazi za svjetlom istine i ti bi se mogao suočiti sa sličnim opasnostima. Mogao bi povjerovati krivim informacijama ili čak biti žrtva namjerne prijevare. Bez obzira na uzrok, ishod bi mogao biti tragičan. Što možeš učiniti kako bi to izbjegao? Uvjeri se u to da istinu tražiš na pravom, pouzdanom mjestu. Ovaj časopis već više od 125 godina ukazuje na to da je Božja nadahnuta Riječ, Biblija, najpouzdaniji izvor istine jer ona sadrži ‘sveta Pisma koja ti mogu pružiti mudrost i voditi te do spasenja’ (2. Timoteju 3:15-17, Novi zavjet: suvremeni prijevod).

Dakako, da bi se mogao osloniti na Bibliju kao pouzdani izvor duhovnog svjetla, trebaš se uvjeriti da je ona dostojna povjerenja (Psalam 119:105; Priče Salamunove 14:15). Slobodno možeš pisati izdavačima ovog časopisa kako bi dobio informacije  koje su milijunima ljudi pomogle da se uvjere u to da biblijska istina doista potječe od Boga. Naprimjer, mogao bi pročitati brošuru Knjiga za sve ljude. * Ona sadrži mnoge informacije koje pokazuju da je Biblija točna, autentična i nadahnuta od Boga.

Koje temeljne istine sadrže ta “sveta Pisma”? Osvrnimo se na neke.

Samo je jedan Svemogući Bog i Stvoritelj, koji je sve načinio (1. Mojsijeva 1:1). Mi postojimo zahvaljujući tome što je on “sve stvorio” i dao nam život (Otkrivenje 4:11). Zbog toga jedino on zaslužuje da ga obožavamo. Stvoritelj je najpouzdaniji izvor duhovnog svjetla (Psalam 36:9; Izaija 30:20, 21; 48:17, 18). On ima osobno ime i želi da ga tim imenom zovemo (2. Mojsijeva 3:15). To je ime u Bibliji zapisano oko 7 000 puta, i to slovima hebrejskog alfabeta, koja kad ih se transliterira glase JHVH. Na hrvatskom se za izgovor Božjeg imena već preko 150 godina koristi oblik “Jehova” (Psalam 83:18).

Kad je stvorio muškarca i ženu, Jehova je naumio da oni vječno žive u raju na Zemlji. U ljude je usadio osobine koje su odraz njegovih. Dao im je talente i sposobnosti koji bi im omogućavali da na Zemlji vječno vode sretan i ispunjen život (1. Mojsijeva 1:26-28). Njegov naum nikad nije bio da Zemlja bude mjesto gdje će ljudi privremeno živjeti i pokazati jesu li zaslužili da prijeđu u duhovni život na nebu, kao da je to jedino mjesto gdje mogu biti u bliskom odnosu s Bogom.

Kad je stvarao ljude, Bog u njih nije usadio zlo. Ono se pojavilo tek nakon što su neka njegova stvorenja, i ljudska i duhovna, zloupotrijebila svoju slobodu izbora i pobunila se protiv njega (5. Mojsijeva 32:5). Naši praroditelji uzeli su si pravo da sami određuju što je dobro, a što loše (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-5). To je ljudskoj obitelji donijelo smrt (1. Mojsijeva 3:19; Rimljanima 5:12). Da bi riješio pitanja koja su se pojavila zbog te pobune, Jehova je odlučio privremeno podnositi zlo. No njegov naum sa Zemljom i ljudima nije se promijenio (Izaija 45:18). Ljudi će vječno živjeti na očišćenoj Zemlji, u rajskim uvjetima (Matej 6:10; Otkrivenje 21:1-5).

Isus Krist nije Svemogući Bog, već Božji Sin. Sam Isus Krist učio je svoje sljedbenike da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). On nikada nije rekao da je jednak Bogu. Naprotiv, rekao je: “Otac je veći od mene” (Ivan 14:28).

Isus ima važnu ulogu u ostvarenju Božjeg nauma. Bog ga je poslao “u svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u [njega] ne ostane u tami” (Ivan 12:46). Apostol Petar rekao je  da “ni u kome drugom nema spasenja” (Djela apostolska 4:12). To je zato što naše spasenje ovisi o Kristovoj dragocjenoj krvi (1. Petrova 1:18, 19). Isus Krist dao je svoj život kao otkupnu žrtvu kako bi čovječanstvo oslobodio grijeha koji su naši praroditelji Adam i Eva prenijeli na čitavu ljudsku obitelj (Matej 20:28; 1. Timoteju 2:6). Osim toga, Bog je preko Isusa otkrio svoju volju i naum (Ivan 8:12, 32, 46, 47; 14:6; Djela apostolska 26:23).

Bog je uspostavio nebesko Kraljevstvo, odnosno vlast, koje sačinjavaju Isus Krist i grupa pojedinaca izabranih između ljudi. Ta se tema provlači kroz čitavu Bibliju. Bog je naumio da to Kraljevstvo osigura provođenje njegove volje kako na nebu tako i na Zemlji (Matej 6:10). Božji prvobitni naum nije bio da itko od ljudi ide na nebo. Njihov je dom Zemlja. No nakon što su ljudi sagriješili, Bog je prilagodio svoj naum. Izabrao je ljude “iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije” da s Kristom ‘vladaju kao kraljevi’ i budu dio nebeske vlasti (Otkrivenje 5:9, 10). Božje će Kraljevstvo uskoro “satrti i ukinuti” sve ljudske vlasti, koje su čovječanstvu donijele toliko nevolja i patnji (Danijel 2:44).

Duša umire. Ta temeljna biblijska istina mnogo nam otkriva o nama i onome što nam predstoji. Također nam pomaže da prepoznamo zablude i pogrešna učenja o stanju mrtvih koja zbunjuju ljude.

U prvoj biblijskoj knjizi stoji: “Stvori Jehova Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos dah životni; i posta čovjek duša živa” (1. Mojsijeva 2:7). Uviđaš li što to znači? Duša nije nekakav sjenoviti zasebni dio unutar čovjeka. Čovjek nema dušu. On jest duša, spoj elemenata “praha zemaljskoga” i životne sile koju daje Bog. Duša nije besmrtna. Kad umre čovjek, umre duša (1. Mojsijeva 3:19; Propovjednik 9:5, 10).

Mrtvi mogu biti vraćeni u život putem uskrsnuća. Kad period u kojem Bog privremeno dopušta zlo dođe svom kraju, ‘svi koji su u spomen-grobovima čut će Isusov glas i izaći, oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće suda’ (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Ljudi će putem uskrsnuća biti vraćeni u život na rajskoj Zemlji, u život kakav je Bog prvobitno naumio ljudskoj obitelji.

Uviđaš li kako ti poznavanje tih temeljnih istina može pomoći? U ovim teškim, burnim vremenima te istine mogu te zaštititi od “lažno nazvane ‘spoznaje’”, koju širi Sotona Đavo. On se pretvara u “anđela svjetla”, a njegovi zastupnici u “sluge pravednosti” (1. Timoteju 6:20; 2. Korinćanima 11:13-15). Dobro poznavanje biblijske istine može te zaštititi od pogrešnih učenja, odnosno nazoviznanja koje se temelji na filozofskim nazorima “mudrih i umnih” svjetovnih pojedinaca koji su ‘odbacili riječ Jehovinu’ (Matej 11:25; Jeremija 8:9).

Budući da su u njegovo vrijeme krive doktrine i filozofska učenja bili jako rašireni, apostol Ivan upozorio je kršćane prvog stoljeća: “Ne vjerujte svakom nadahnutom izrazu.” Zatim je dodao: “Ispitajte nadahnute izraze da vidite potječu li od Boga” (1. Ivanova 4:1). Pojasnimo to jednom usporedbom. Da ti netko prenese poruku koja bi mogla snažno utjecati na tvoj život, bi li je primio zdravo za gotovo samo zato što izgleda da dolazi iz pouzdanog izvora? Dakako da ne bi. Provjerio bi odakle ona potječe i ispitao bi njenu pouzdanost prije nego što bi počeo postupati u skladu s njom.

Time što nam je dao nadahnuti pisani izvještaj koji sadrži temeljne istine, Bog nam je omogućio da upravo to i učinimo — ‘uvjerimo se’ da je svjetlo koje nas vodi uistinu pravo (1. Solunjanima 5:21). Pojedinci u prvom stoljeću koji su “imali plemenitiji stav” dobili su pohvalu jer su ‘svaki dan pažljivo razmatrali Pisma’ kako bi se uvjerili da je ono što uče doista istina (Djela apostolska 17:11). I ti možeš učiniti isto. Neka te Biblija, poput ‘svjetiljke koja svijetli na tamnom mjestu’, vodi u sigurnost (2. Petrova 1:19-21). Ako joj to dopustiš, ‘pronaći ćeš znanje o Bogu’, koje ti omogućava da spoznaš pravu istinu (Priče Salamunove 2:5).