“PRIKLONI srce svoje opomenama i uho svoje riječima punim znanja”, stoji u Pričama Salamunovim 23:12 (NS). Hebrejska riječ ovdje prevedena s ‘opomene’ odnosi se, između ostalog, na moralnu pouku te u sebi sadrži misao o samodisciplini, a i ukoru koji možemo dobiti od drugih. Prije opominjanja potrebno je utvrditi kakav je savjet potreban i kako ga dati. Stoga su ‘riječi pune znanja’ koje dolaze iz pouzdanog izvora neophodne kad se nekoga opominje.

Biblijska knjiga Priče Salamunove puna je mudrih izreka. Izreke sadržane u toj knjizi pomažu da se “poznaje mudrost i stega, (...) da se prima stega u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo” (Priče Salamunove 1:1-3). Stoga je mudro pokloniti im pažnju. Petnaesto poglavlje Priča Salamunovih pruža nam pouzdano vodstvo u tome kako svladavati ljutnju, koristiti jezik i širiti znanje. Razmotrimo neke retke iz tog poglavlja.

Ukazujući na to kako ono što kažemo može utjecati na nečiju ljutnju ili gnjev, kralj drevnog Izraela Salamun kaže: “Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju” (Priče Salamunove 15:1). Riječ “srdnja” ukazuje na snažnu emociju ili reakciju izazvanu nezadovoljstvom. Pojam “gnjev” definira se kao “velika ljutina, žestoko izražena srdžba”. Kako nam ova izreka može pomoći da se nosimo s tuđom ili vlastitom ljutnjom?

Grube riječi koje drugima nanose bol neugodnu situaciju mogu samo pogoršati. S druge strane, blage riječi često djeluju smirujuće. No kad je netko ljut, nije uvijek lako uzvratiti blagim riječima. U takvoj situaciji može pomoći ako pokušamo razumjeti zbog čega je osoba ljuta. “Razum zadržava čovjeka od gnjeva”, kaže Biblija, “i čast mu je mimoići krivicu” (Priče Salamunove 19:11). Je li osoba možda ljuta zbog toga što je nesigurna ili želi privući pažnju? Pravi razlog njene ljutnje možda nema nikakve veze s onim što smo mi rekli ili učinili. Kad u službi propovijedanja netko reagira ljutito, razlog je često taj što je osoba krivo  informirana o našim vjerovanjima ili zaslijepljena predrasudama. Zašto bismo onda njenu ljutnju primili osobno i uzvratili grubo? Čak i kad nije lako prepoznati razlog nečije ljutnje, ako uzvratimo grubim riječima, pokazat ćemo da nam nedostaje samosvladavanja, a to ne želimo.

Savjet da reagiramo blago od izuzetne je vrijednosti i kad trebamo svladati vlastitu ljutnju. Možemo ga primijeniti tako da o svojim osjećajima naučimo govoriti na način koji neće povrijediti one koji nas slušaju. Kad su u pitanju članovi naše obitelji, trebamo se truditi mirno izraziti svoje emocije, a ne koristiti grube riječi i nazivati ih pogrdnim imenima. Grubo izražavanje obično izaziva sličnu reakciju. Kad osobi na blag način kažemo kako se osjećamo, ona vjerojatno neće steći dojam da je napadamo, a to bi je čak moglo potaknuti da nam se ispriča.

Samosvladavanje će utjecati ne samo na način na koji nešto kažemo već i na to što kažemo. “Jezik mudrih čini dobro znanjem svojim”, kaže Salamun, “a iz usta bezumnika navire ludost” (Priče Salamunove 15:2, NS). Ne činimo li “dobro znanjem svojim” kad razvijemo želju da pomažemo drugima i razgovaramo s njima o Božjim naumima i divnim blagoslovima koje nam daje? Bezumne osobe to ne čine jer nemaju znanja koje bi mogle podijeliti s drugima.

Prije nego što daje daljnje savjete o upotrebi jezika, Salamun iznosi misao koja nas potiče na razmišljanje. “Oči su Jehovine na svakom mjestu gledajući zle i dobre” (Priče Salamunove 15:3). To nas raduje jer smo sigurni u sljedeće: “Oči Jehovine gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9). Bog zna kad činimo ono što je dobro. Također zapaža one koji čine zlo i pozvat će ih zbog toga na odgovornost.

Salamun zatim ukazuje na to koliko je važno blago koristiti svoj jezik te kaže: “Blag je jezik drvo života, a izopačenost njegova slama duh” (Priče Salamunove 15:4, NS). Izraz “drvo života” ukazuje na nešto što liječi i jača (Otkrivenje 22:2). Blag govor mudre osobe krijepi one koji je slušaju. Potiče ih da pokazuju svoje dobre osobine. S druge strane, jezik koji govori ono što je neistinito ili izopačeno negativno utječe na one koji to slušaju.

Mudri kralj nastavlja: “Lud se ruga stezi oca svojega; a tko prima ukor, biva pametan” (Priče Salamunove 15:5). Kako bi netko mogao ‘primiti ukor’ ako mu ga nitko ne da? Ne ukazuje li ovaj redak stoga na to da je potrebno opominjati i ukoravati druge kad se za tim ukaže potreba? U obitelji roditelji, a naročito otac, imaju odgovornost opominjati svoju djecu, a ona su dužna prihvaćati te opomene (Efežanima 6:1-3). No svim je Jehovinim slugama ponekad potrebna neka vrsta ukora. “Koga Jehova ljubi, njemu daje stegu; zapravo, šiba svakoga koga prima za sina”, stoji u Hebrejima 12:6. Način na koji reagiramo na ukor pokazuje jesmo li mudri ili bezumni.

Salamun ponovno ukazuje na suprotne postupke mudre i bezumne osobe riječima: “Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce bezumničko ne čini tako” (Priče Salamunove 15:7). Širenje znanja slično je sijanju. Zemljoradnici ne siju tako da sve sjeme istresu na jedno mjesto. Umjesto toga, porazbacaju ga po čitavom polju. Slično je i s poučavanjem. Naprimjer, kad u službi propovijedanja svjedočimo  nekoj osobi, ne bi bilo mudro da joj odmah kažemo sve što smo saznali iz Biblije. Mudro ćemo postupiti ako se svladamo i znanje ‘sijemo’ postupno, odnosno ako joj svaki put prenesemo jednu biblijsku istinu i proširujemo njeno znanje o toj istini ovisno o interesu koji pokazuje. Isus Krist nam je u tome pružio izvrstan primjer prilikom svog razgovora sa Samarićankom (Ivan 4:7-26).

Prenositi drugima znanje znači reći im nešto poučno i korisno. Potrebna je priprema kako bismo ljude mogli poučiti i ohrabriti. Zato “srce pravednikovo premišlja što će govoriti” (Priče Salamunove 15:28). Veoma je važno da naše riječi budu poput blage kiše koja natapa tlo i donosi osvježenje, a ne poput jake bujice koja uništava sve što joj se nađe na putu!

Nema sumnje da je mudro širiti znanje o Jehovi i njegovom naumu te prinositi “plod usana” kao “žrtvu hvale” (Hebrejima 13:15). No da bi takve žrtve bile prihvatljive Jehovi, moramo biti “sveti u svemu vladanju” (1. Petrova 1:14-16). Salamun tu važnu istinu ističe u sljedeće dvije izreke u kojima uspoređuje dva oprečna načina postupanja. On kaže: “Žrtva je bezbožnička gad Jehovi, a molitva pravednih ugodna mu je. Gad je Jehovi put bezbožnikov; a tko ide za pravdom, njega ljubi” (Priče Salamunove 15:8, 9).

Kako oni koji napuštaju put života gledaju na ukor i što ih očekuje u budućnosti? (Matej 7:13, 14). “Karanje je zlo onome tko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeće” (Priče Salamunove 15:10). Umjesto da prihvate opomene odgovornih pojedinaca u kršćanskoj skupštini te se iskreno pokaju, neki koji su se upustili u neispravno postupanje napuštaju put pravednosti. Koliko li je to bezumno! Ta izreka prema prijevodu Stvarnost glasi: “Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor.”

Što ako se netko pretvara da prihvaća ukor, a zapravo ga mrzi? Ni to nije mudro. “Šeol je i pogibao pred Jehovom, a kamoli srca sinova čovječjih”, kaže izraelski kralj (Priče Salamunove 15:11). U simboličnom smislu ništa ne može biti udaljenije od živog Boga nego šeol, mjesto gdje počivaju mrtvi.  Unatoč tome, i šeol je pred njegovim očima. Jehova pamti karakteristike i osobnost svih koji su umrli i može ih uskrsnuti (Psalam 139:8; Ivan 5:28, 29). Stoga za Jehovu nije nikakav problem prepoznati što se nalazi u srcima ljudi! ‘Sve je golo i otkriveno očima onoga kome moramo položiti račun’, napisao je apostol Pavao (Hebrejima 4:13). Pretvaranje može zavarati ljude, ali ne i Boga.

Osoba koja ne prihvaća savjete ne samo da mrzi ukor već prezire i one koji joj ga daju. “Podsmjevač ne ljubi onoga tko ga kori”, kaže Salamun. Zatim dodatno naglašava tu misao riječima: “Niti ide k mudrima” (Priče Salamunove 15:12). Teško je da će takva osoba ići ispravnim putem!

Salamun u sljedeće tri izreke spominje riječ “srce”. Ukazujući na to da naše emocije utječu na naš izraz lica, mudri kralj kaže: “Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh” (Priče Salamunove 15:13).

Što može prouzročiti bol u srcu? “Briga u srcu čovječjem obara”, kaže Biblija (Priče Salamunove 12:25). Kako možemo spriječiti da negativne životne okolnosti obore naš duh? Umjesto da stalno razmišljamo o okolnostima na koje ne možemo puno utjecati, možemo razmišljati o bogatim duhovnim blagoslovima koje nam Jehova već sada daje i o onome što će još učiniti za nas u budućnosti. Tako ćemo mu postati bliži. Da, ako se zbližimo sa ‘sretnim Bogom’, i naše će ožalošćeno srce postati radosno (1. Timoteju 1:11).

Osim toga, biblijska poruka izvanredan je izvor utjehe i radosti. Psalmist je rekao da je sretan onaj kome je ‘omilio zakon Jehovin i tko o zakonu njegovu misli dan i noć’ (Psalam 1:1, 2). Čitanje Biblije i razmišljanje o onome što ona kaže ohrabrit će nas čak i kad osjećamo bol u srcu. Tu je i služba propovijedanja koju nam je Bog povjerio. Možemo biti sigurni u to da će oni ‘koji su sa suzama sijali žeti s pjevanjem’ (Psalam 126:5).

“Srce razumno traži znanje”, kaže Salamun, “a usta bezumnih ljudi naslađuju se bezumljem” (Priče Salamunove 15:14). Ova izreka pokazuje koliko se savjeti mudre i bezumne osobe razlikuju. Osoba koja ima razborito srce prije davanja savjeta “traži znanje”. Ona pažljivo sluša i prikuplja potrebne činjenice. Istražuje Božju Riječ kako bi pronašla zakone i načela koji se mogu primijeniti na datu situaciju. Njeni su savjeti čvrsto utemeljeni na Božjoj Riječi. S druge strane, bezumna osoba ne zamara se time da ispita činjenice te odmah kaže sve što joj padne na um. Stoga, kad tražimo savjet, mudro je da se obratimo duhovnim, zrelim pojedincima, a ne onima koji bi nam mogli reći ono što želimo čuti. Doista je divno što u kršćanskoj skupštini imamo “darove u ljudima”, one koji ‘traže znanje’ prije nego što daju savjet! (Efežanima 4:8).

Sljedeća izreka ističe zbog čega je pozitivan stav naročito koristan. Izraelski kralj kaže: “Svi su dani nevoljnikovi zli; a tko je vesela srca, na gozbi je jednako” (Priče Salamunove 15:15). Život sačinjavaju lijepi događaji, ali i problemi, radosni trenuci, ali i tužni. Ako razmišljamo samo o onim negativnima, obuzet će nas tuga, i svaki će nam dan biti sumoran. No ako dopustimo da blagoslovi koje smo primili i nada koju nam je Bog dao ispunjavaju naše misli, tužne stvari koje nam se dogode izblijedjet će i moći ćemo sačuvati radost. Pozitivan stav omogućava nam da ‘stalno budemo na gozbi’.

Stoga, uvijek cijenimo ukore i opomene. Dopustimo da oni pozitivno utječu ne samo na naše osjećaje, govor i postupke već i na naše stavove.