1, 2. Koje je savjete apostol Pavao dao kršćanima u Filipima i Korintu, i zašto?

KAD je apostol Pavao u prvom stoljeću pod Božjim nadahnućem pisao kršćanskoj skupštini u Filipima, pohvalio ju je iz mnogo razloga. Svoje suvjernike u tom gradu pohvalio je zbog velikodušnosti i revnosti te je rekao da se raduje zbog njihovih dobrih djela. No podsjetio ih je da ‘sve čine bez mrmljanja’ (Filipljanima 2:14). Zašto im je dao taj savjet?

² Pavao je znao do čega može dovesti prigovaranje. Nekoliko godina prije toga skupštini u Korintu skrenuo je pažnju na to da prigovaranje može biti opasno. Rekao je da su Izraelci u pustinji često izazivali Jehovin gnjev. Kako? Tako što su željeli ono što je štetno, bili su idolopoklonici, činili su blud, iskušavali su Jehovu i mrmljali, odnosno prigovarali. Pavao je potaknuo Korinćane da izvuku pouku iz toga kad im je napisao: “Nemojte ni mrmljati, kao što su neki od njih mrmljali, pa su izginuli od uništavatelja” (1. Korinćanima 10:6-11).

3. Zašto i mi trebamo paziti da ne bismo prigovarali?

³ Kao Jehovini današnji sluge, i mi pokazujemo sličan stav kao i skupština u Filipima. Mi revno činimo dobra djela i ljubimo jedni druge (Ivan 13:34, 35). No budući da je prigovaranje štetno djelovalo na Božji narod u prošlosti, dobro je da poslušamo savjet: “Sve činite bez mrmljanja.” Razmotrimo  najprije biblijske izvještaje o prigovaranju. Potom ćemo vidjeti što možemo poduzeti da ono ne bi negativno djelovalo na nas.

4. Zašto su Izraelci gunđali u pustinji?

⁴ Kad se u Bibliji opisuje što se događalo tijekom 40 godina koje su Izraelci proveli u pustinji, koristi se hebrejska riječ koja znači ‘mrmljati, prigovarati, gunđati ili negodovati’. U nekim prilikama Izraelci su bili nezadovoljni svojim životnim uvjetima i zbog toga su gunđali. Naprimjer, samo nekoliko tjedana nakon što su bili izbavljeni iz egipatskog ropstva, “stade vikati [“gunđati”, NS] sav zbor sinova Izraelovih na Mojsija i na Arona u pustinji”. Izraelci su se žalili na hranu, govoreći: “Kamo da smo pomrli od ruke Jehovine u zemlji Egipatskoj, kad sjeđasmo kod lonaca s mesom i jeđasmo kruha izobila! Jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glađu” (2. Mojsijeva 16:1-3).

5. Protiv koga su se zapravo bunili Izraelci kad su gunđali?

⁵ Suprotno tome što su oni mislili, Jehova im je u pustinji s ljubavlju davao ono što im je bilo potrebno i pobrinuo se da imaju hranu i vodu. Izraelski narod za to vrijeme nikada nije došao u opasnost da umre od gladi. No budući da su Izraelci bili nezadovoljni, preuveličavali su težinu svoje situacije i počeli su gunđati. Iako su se bunili protiv Mojsija i Arona, u Jehovinim očima oni su se zapravo bunili protiv njega samog. Mojsije im je rekao: ‘Jehova je čuo viku vašu, kojom vikaste na nj. Jer što smo mi? Nije na nas vaša vika nego na Jehovu’ (2. Mojsijeva 16:4-8).

6, 7. Kako se promijenio stav Izraelaca, prema 4. Mojsijevoj 14:1-3?

⁶ Nedugo nakon toga Izraelci su ponovno počeli gunđati. Mojsije je poslao 12 uhoda da izvide Obećanu zemlju, a kad su se vratili, desetorica su loše govorila o toj zemlji. Do čega je to dovelo? “Vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izraelovi; i sav zbor reče im: kamo da smo pomrli u zemlji Egipatskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! Zašto nas vodi Jehova u tu zemlju [Kanaan] da izginemo od mača, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Egipat?” (4. Mojsijeva 14:1-3).

⁷ Koliko se samo promijenio stav Izraelaca! Nakon što su bili oslobođeni iz Egipta i izbavljeni iz Crvenog mora, osjećali su toliku zahvalnost da su Jehovi pjevali hvale (2. Mojsijeva 15:1-21). Međutim, zbog nepovoljnih okolnosti u pustinji i straha od Kanaanaca Božji narod više nije osjećao zahvalnost, već nezadovoljstvo. Umjesto da budu zahvalni Bogu na svojoj slobodi, smatrali su da su im uskraćene potrebne stvari i krivili su njega zbog toga. Dakle, njihovo je gunđanje bilo dokaz da ne cijene sve ono što je Jehova učinio za njih. Nije nikakvo čudo što im je on rekao: ‘Dokle će taj zli zbor gunđati protiv mene?’ (4. Mojsijeva 14:27; 21:5).

8, 9. Koje izvještaje o prigovaranju nalazimo u grčkom dijelu Biblije?

⁸ Izvještaji o prigovaranju koje smo dosad naveli odnosili su se na skupinu ljudi koja je očito javno izražavala svoje nezadovoljstvo. Međutim, kad je Isus Krist bio u Jeruzalemu tijekom Praznika sjenica 32. n. e., “među mnoštvom je bilo dosta potajnog govorkanja o njemu” (Ivan 7:12, 13, 32).  Očito su ljudi među sobom raspravljali o njemu. Jedni su tvrdili da je dobar čovjek, a drugi da nije.

⁹ Jednom drugom prilikom Isus i njegovi učenici bili su u gostima kod poreznika Levija (Mateja). ‘Farizeji i njihovi pismoznalci počeli su mrmljati pred njegovim učenicima, govoreći: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?”’ (Luka 5:27-30). Neko vrijeme nakon toga u Galileji su ‘Židovi počeli mrmljati protiv Isusa jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”’ Isusu su zbog toga zamjerili čak i neki njegovi sljedbenici i počeli su prigovarati (Ivan 6:41, 60, 61).

10, 11. Zašto su Židovi koji su govorili grčki prigovarali, i što starješine mogu naučiti iz načina na koji je riješen taj problem?

¹⁰ Ishod je bio puno bolji u slučaju prigovora koji su se javili kratko nakon Pentekosta 33. n. e. Mnogi koji nisu bili iz Izraela postali su učenici, a suvjernici u Judeji primili su ih k sebi. No pojavili su se problemi u vezi s podjelom hrane. Izvještaj kaže: “Židovi koji su govorili grčki počeli su mrmljati protiv Židova koji su govorili hebrejski, jer su njihove udovice bile zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane” (Djela apostolska 6:1).

¹¹ To prigovaranje nije bilo poput gunđanja Izraelaca u pustinji. Židovi koji su govorili grčki nisu izražavali nezadovoljstvo zbog vlastite životne situacije. Skrenuli su pažnju na to da nisu zadovoljene potrebe nekih udovica. Osim toga, nisu stvarali nered niti su se javno bunili protiv Jehove. Svoje su pritužbe iznijeli apostolima, a budući da su bile opravdane, oni su odmah odlučili riješiti taj problem. Apostoli su tako dali dobar primjer današnjim starješinama. Ti duhovni pastiri paze da ne bi ‘zatvarali uho svoje kad se ubogi tuži i jadikuje’ (Priče Salamunove 21:13, NS; Djela apostolska 6:2-6).

12, 13. (a) S čime možemo usporediti utjecaj prigovaranja? (b) Što nekoga može navesti na prigovaranje?

¹² Većina biblijskih primjera koje smo razmotrili pokazuje da je prigovaranje uzrokovalo mnogo štete među Božjim narodom u prošlosti. Stoga trebamo ozbiljno razmisliti o razornom utjecaju koje prigovaranje danas može imati. U tome će nam pomoći jedna usporedba. Za mnoge metale tipično je da se na njima javlja hrđa. Ako se zanemare njeni prvi znakovi, metal može toliko zahrđati da više nije za upotrebu. Bezbrojni automobili bačeni su na otpad ne zato što su se pokvarili, nego zato što su toliko zahrđali da više nisu bili za vožnju. Kako taj primjer možemo primijeniti na prigovaranje?

¹³ Kao što je za neke metale tipično da hrđaju, tako su i nesavršeni ljudi po prirodi skloni prigovaranju. Zato spremno uočavajmo kod sebe i najmanji znak koji otkriva tu sklonost. Vlaga i slani zrak ubrzavaju hrđanje. Slično tome, problemi ljude čine sklonijima prigovaranju. Zbog stresa neka mala briga može prerasti u ozbiljan razlog za prigovaranje. Uvjeti u svijetu u ovim posljednjim danima sve su gori, pa će vjerojatno biti i sve više razloga za moguće pritužbe (2. Timoteju 3:1-5). Tako se možda desi da neki Jehovin sluga počne gunđati protiv nekog suvjernika. Povod za to može biti neka sitnica, možda mu smetaju tuđe slabosti, sposobnosti ili posebna zaduženja.

14, 15. Zašto bismo trebali zauzdavati sklonost prigovaranju?

¹⁴ Koji god da je razlog našeg negodovanja, ne budemo li zauzdavali sklonost prigovaranju,  mogli bismo postati nezadovoljni i može nam prijeći u naviku da uvijek prigovaramo. Da, razoran utjecaj prigovaranja može jako loše djelovati na našu duhovnost. Kad su Izraelci prigovarali zbog života u pustinji, otišli su toliko daleko da su krivili Jehovu (2. Mojsijeva 16:8). Nikada nemojmo dozvoliti da nam se to dogodi!

¹⁵ Hrđanje se može spriječiti tako da se površina metala premaže zaštitnom bojom i što prije očiste mjesta koja je zahvatila hrđa. Slično tome, primijetimo li kod sebe sklonost prigovaranju, ona neće uzeti maha ako se molimo u vezi s time i ako je bez odlaganja nastojimo pobijediti. Kako to možemo?

16. Što možemo učiniti ako smo skloni prigovaranju?

¹⁶ Prigovaranjem misli usredotočujemo na sebe i svoje probleme, a gubimo iz vida blagoslove koje imamo kao Jehovini svjedoci. Ako smo skloni prigovaranju i želimo se promijeniti, trebamo se stalno podsjećati na te blagoslove. Naprimjer, svatko od nas ima čast nositi Jehovino ime (Izaija 43:10). Možemo imati blizak odnos s njim i u svako mu se doba obratiti jer on ‘sluša molitvu’ (Psalam 65:2; Jakov 4:8). Naš život ima pravi smisao jer razumijemo sporno pitanje o pravu vladanja i raduje nas to što možemo dokazati svoju vjernost Bogu (Priče Salamunove 27:11). Možemo redovito sudjelovati u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (Matej 24:14). Vjera u otkupnu žrtvu Isusa Krista omogućava nam da imamo čistu savjest (Ivan 3:16). Te blagoslove imamo bez obzira na to koje probleme moramo podnositi.

17. Zašto trebamo usvojiti Jehovino gledište čak i kad imamo opravdan razlog za pritužbu?

¹⁷ Nastojmo gledati na stvari iz Jehovinog kuta gledanja, a ne samo iz svoga. “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim”, u pjesmi je rekao psalmist David (Psalam 25:4). Ako imamo opravdan razlog za pritužbu, Jehova će ga sigurno primijetiti. On bi odmah mogao riješiti taj problem. Zašto onda ponekad dozvoljava da problemi traju? Možda zato da nam pomogne razviti dragocjene osobine kao što su strpljivost, ustrajnost, vjera i dugotrpljivost (Jakov 1:2-4).

18, 19. Navedi primjer koji pokazuje kakav učinak može imati to što teškoće podnosimo bez prigovaranja.

¹⁸ Kad bez prigovaranja podnosimo teškoće, to ne samo da nam pomaže da imamo bolju osobnost nego može i ostaviti pozitivan dojam na one koji promatraju naše vladanje. Godine 2003. grupa Jehovinih svjedoka iz Njemačke je autobusom putovala na kongres u Mađarsku. Vozač autobusa nije bio Jehovin svjedok i nije mu baš bilo drago što će morati provesti s njima deset dana. Međutim, na kraju putovanja potpuno je promijenio svoje mišljenje. Zašto?

 ¹⁹ Tijekom putovanja iskrsnulo je nekoliko problema, no Jehovini svjedoci nikada se nisu žalili. Vozač je rekao da su najbolji putnici koje je ikad vozio! Čak je obećao da će primiti i pažljivo saslušati Jehovine svjedoke kad mu sljedeći put dođu na vrata. Kakav su divan dojam ostavili ti putnici jer su ‘sve činili bez mrmljanja’!

20. Zašto trebamo opraštati jedni drugima?

²⁰ Što ako imamo pritužbu na nekog suvjernika? Ako je u pitanju neki ozbiljan problem, trebamo postupiti u skladu s načelima koja je naveo Isus u Mateju 18:15-17. No to neće uvijek biti potrebno jer se pritužbe najčešće tiču nevažnih stvari. Zašto ne bismo na to gledali kao na priliku da pokažemo koliko smo spremni opraštati? Pavao je napisao: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi. A pored svega toga, obucite se u ljubav, jer je ona savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:13, 14). Možemo li oprostiti? Zar i Jehova nema razloga tužiti se na nas? Pa ipak, on uvijek iznova pokazuje razumijevanje i oprašta.

21. Kako prigovaranje može utjecati na one koji ga slušaju?

²¹ Kakvu god pritužbu imali, rješenje nije u prigovaranju. Hebrejska riječ za “prigovaranje” može se odnositi i na “ljutito ili mrzovoljno izražavanje pritužbi”. Vjerojatno se ne osjećamo ugodno uz nekoga tko stalno prigovara i ne želimo se zbližiti s njim. Jednako se tako mogu osjećati oni koji slušaju nas kako se ljutimo i prigovaramo. Može im biti toliko nelagodno da se  ne žele družiti s nama. Prigovaranje može privući nečiju pažnju, ali sigurno neće osvojiti ničije srce.

22. Što je jedna djevojka napisala o Jehovinim svjedocima?

²² Opraštanje gradi jedinstvo, koje je Jehovinom narodu jako dragocjeno (Psalam 133:1-3). U jednoj europskoj zemlji jedna je sedamnaestogodišnja katolkinja poslala pismo podružnici Jehovinih svjedoka u kojem je izrazila svoje divljenje. Napisala je: “Vi ste jedina organizacija za koju znam da njeni članovi nisu razdijeljeni mržnjom, pohlepom, netrpeljivošću, sebičnošću ili neslogom.”

23. Što ćemo saznati u sljedećem članku?

²³ Zahvalnost za sve duhovne blagoslove koje dobivamo kao sluge pravog Boga, Jehove, pomoći će nam da promičemo jedinstvo i da ne prigovaramo drugima kad su u pitanju stvari osobne prirode. U sljedećem članku saznat ćemo kako nam osobine kojima nas Bog uči mogu pomoći da se klonimo još opasnijeg oblika prigovaranja — prigovaranja protiv Jehovine organizacije na Zemlji.