TO JE trebao biti veličanstven događaj. U ravnici Duri, vjerojatno blizu grada Babilona, podignut je ogroman zlatni lik. Povodom postavljanja lika organizirana je posebna svečanost kojoj su prisustvovali visoki državni službenici. Oni su se na zvuk raznih instrumenata trebali pokloniti pred likom. Babilonski kralj Nabuhodonozor naredio je da svi koji se ne poklone budu bačeni u užarenu peć. Tko bi se, stoga, usudio ne poslušati njegovu zapovijed?

Na iznenađenje promatrača, tri bogobojazna obožavatelja Jehove — Sidrah, Mizah i Abdenago — nisu se poklonila pred likom. Znali su da bi time pokazali da nisu odani isključivo Jehovi Bogu (5. Mojsijeva 5:8-10). Kad su Nabuhodonozoru trebali objasniti svoj nepokolebljiv stav, neustrašivo su mu rekli: “Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peći ognjene užarene; i izbaviće nas iz tvojih ruku, kralju. A i da ne bi, znaj, kralju, da bogovima tvojim nećemo služiti niti ćemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio” (Danijel 3:17, 18).

Kad su tri Hebreja bila bačena u užarenu peć, Bog ih je čudom spasio. Poslao je anđela da zaštiti svoje vjerne sluge. No oni su već i prije njegovog dolaska bili spremni suočiti se sa smrću radije nego da se pokažu neposlušnima Jehovi. * U sličnoj su se situaciji šest stoljeća kasnije našli i apostoli Isusa Krista, koji su pred židovskim vrhovnim sudom rekli: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29).

Sidrah, Mizah i Abdenago izvrstan su primjer vjere, poslušnosti i vjernosti. Ta tri Hebreja doista su vjerovala Jehovi. Njihova savjest, oblikovana u skladu s mjerilima iz Božje Riječi, nije im dopuštala da u bilo kom pogledu sudjeluju u obožavanju krivih bogova ili domoljubnim ceremonijama. Slično tome, i današnji se kršćani bezuvjetno uzdaju u pravog Boga. Oni se vode svojom savješću oblikovanom po biblijskim mjerilima, te ne sudjeluju u štovanju krivih bogova niti ceremonijama kojima bi kršili Božje zakone i načela.

Tri vjerna Hebreja uzdala su se u Jehovu te su odbila prodati svoju poslušnost za priznanje, položaj i slavu koje im je Babilonsko Carstvo nudilo zauzvrat. Ti su mladići čak bili spremni patiti i umrijeti samo da ne upropaste svoj dobar odnos s Bogom. Poput Mojsija koji je živio prije njih, ‘ostali su postojani kao da vide Onoga koji je nevidljiv’ (Hebrejima 11:27). Oni nisu željeli  učiniti kompromis kako bi spasili svoj život, već su bili odlučni ostati vjerni Jehovi bez obzira na to hoće li ih on spasiti ili ne. Apostol Pavao je očito mislio na njih kad je spomenuo vjerne pojedince koji su “zaustavili silu vatre” (Hebrejima 11:34). Današnji Jehovini sluge čija je vjernost na ispitu također pokazuju takvu vjeru i poslušnost.

Iz Sidrahovog, Mizahovog i Abdenagovog iskustva također učimo da Bog nagrađuje one koji su mu vjerni. Psalmist je u pjesmi rekao: ‘Jehova neće ostaviti one koji su mu vjerni’ (Psalam 37:28, NS). Danas ne možemo očekivati da nas Bog spašava na čudesne načine, kao što je spasio tri Hebreja. No možemo biti sigurni da će nam, bez obzira na to s kakvim se problemom suočili, naš nebeski Otac pružiti potrebnu pomoć. Bog može ukloniti problem, dati nam snagu da izdržimo ili nas uskrsnuti ako mu ostanemo vjerni do u smrt (Psalam 37:10, 11, 29; Ivan 5:28, 29). Vjera, poslušnost i vjernost pobjeđuju svaki put kad u kušnji odlučimo poslušati Boga, a ne ljude.