U EGIPATSKOM nacionalnom muzeju u Kairu čuva se granitna stela na kojoj su zapisane pobjede faraona Merneptaha. Učenjaci smatraju da je on bio 13. sin Ramzesa II, koji je vladao između 1212. i 1202. pr. n. e. — pretkraj razdoblja sudaca u drevnom Izraelu. U posljednja dva reda Merneptahove stele stoji: “Kanaan je opljačkan. Aškelon je zauzet, Gezer osvojen, a Janoam uništen. Izrael je opustošen, potomstva mu više nema.”

Na što se u ovom kontekstu odnosi riječ “Izrael”? U hijeroglifskom pismu riječima su se dodavali posebni znakovi koji se nisu izgovarali, takozvani determinativi, a služili su kao pomoć za određivanje značenja riječi. Knjiga The Rise of Ancient Israel objašnjava: “Determinativ koji stoji uz tri od četiri spomenuta naziva, Aškelon, Gezer i Janoam, pokazuje nam da je riječ o gradovima. (...) No determinativ koji se nalazi uz riječ Izrael ukazuje na to da se radi o narodu” (kurziv dodan).

Što to znači? Pisac i izdavač Hershel Shanks odgovara: “Merneptahova stela pokazuje da je narod po imenu Izrael postojao 1212. pr. n. e. i da egipatski faraon ne samo da je znao za njega nego ga je čak smatrao dovoljno važnim kako bi se hvalio time što ga je porazio u bici.” William Dever, profesor bliskoistočne arheologije, kaže: “Merneptahova stela posreduje nam jasnu poruku: U Kanaanu je živio narod koji je sebe nazivao ‘Izrael’, pa su ga tako zvali i Egipćani, kojima nipošto ne bi bilo u interesu dokazivati autentičnost biblijskog teksta niti su mogli izmisliti tako specifičan i jedinstven narod kao što je ‘Izrael’ samo kako bi se hvalili.”

U Bibliji se izraz Izrael prvi put spominje kad je to ime dano patrijarhu Jakovu. Potomci njegovih 12 sinova postali su poznati kao “sinovi Izraelovi” (1. Mojsijeva 32:22-28, 32; 35:9, 10). Mnogo godina kasnije i prorok Mojsije i egipatski faraon koristili su naziv “Izrael” kad su govorili o Jakovljevim potomcima (2. Mojsijeva 5:1, 2). Merneptahova stela najranija je poznata izvanbiblijska potvrda o postojanju izraelskog naroda.