Pitanja čitatelja
Može li član kršćanske skupštine osim zbog bluda i raspuštenog ili besramnog vladanja biti isključen i zbog postupaka koji se mogu okarakterizirati kao “nečistoća”?
Može. Član skupštine može biti isključen iz skupštine ako nepokajnički čini blud te neke od postupaka koji se mogu okarakterizirati kao “nečistoća” ili “raspušteno (besramno) vladanje”. Apostol Pavao nabrojio je te tri vrste grijeha zajedno s drugim prijestupima koji mogu voditi do isključenja. Rekao je: “Djela tijela su očita, i to su blud, nečistoća, raspušteno vladanje (...). Na te vas stvari unaprijed upozoravam, (...) da oni koji čine takvo što neće naslijediti Božje kraljevstvo” (Galaćanima 5:19-21).
Izraz blud (grčki: porneía) odnosi se na nedopuštene spolne odnose izvan braka sklopljenog u skladu s Biblijom. Za blud je kriv onaj tko počini preljub, tko se bavi prostitucijom i onaj tko s osobom s kojom nije u braku ima spolni odnos, u što spadaju i oralni i analni seks, ili joj dira spolne organe u svrhu spolnog zadovoljavanja. Onome tko nepokajnički čini blud nema mjesta u kršćanskoj skupštini.
Izraz raspušteno vladanje (odnosno besramna djela, kako se još može prevesti grčka riječ asélgeia), odnosi se na razvratnost, raspuštenost, besramnost, nemoralnost. Klaićev Rječnik stranih riječi za pojam “aselgija” kaže da znači “obijest, drskost, bezobrazluk; razuzdanost, blud, pohotljivost”. Jedan grčko-engleski rječnik kaže da asélgeia označava “način ponašanja kojim se ruše sve općeprihvaćene granice”.
Navedeni opisi pokazuju da izraz “raspušteno vladanje” sadrži dva elementa: (1) samim ponašanjem ozbiljno se krše Božji zakoni i (2) prijestupnik je drzak i bezobrazan.
Dakle, izraz “raspušteno vladanje” ne odnosi se na neznatnije primjere lošeg vladanja. Odnosi se na postupke kojima se ozbiljno krše Božji zakoni i koji su odraz besramnosti i drskosti — duha koji otkriva da osoba ne poštuje, pa čak i prezire, autoritet, zakone i moralna mjerila. Pavao je raspušteno, besramno vladanje doveo u vezu s nedopuštenim spolnim odnosima to jest bludničenjem (Rimljanima 13:13, 14). Budući da se u Galaćanima 5:19-21 takvo vladanje navodi zajedno s ostalim grijesima koji onemogućavaju ulazak u Božje Kraljevstvo, očito je da raspušteno, besramno vladanje predstavlja grijeh zbog kojeg član kršćanske skupštine može biti ukoren ili čak isključen.
Nečistoća (grčki: akatharsía) između tri spomenuta izraza — “blud”, “nečistoća” i “raspušteno (besramno) vladanje” — ima najširu primjenu. Primjenjuje se na sve vrste nečistih postupaka i može se odnositi na spolnost, govor, postupke i duhovne veze te obuhvaća čitav niz ozbiljnih grijeha.
U 2. Korinćanima 12:21 Pavao govori o onima “koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za svoju nečistoću i blud i raspušteno vladanje što su provodili”. Budući da se ‘nečistoća’ navodi uz “blud i raspušteno vladanje”, zaključujemo da se zbog nekih oblika nečistoće može pokrenuti pravni postupak. No nečistoća je širok pojam i ne odnosi se samo na grijehe zbog kojih se pokreće pravni postupak. Kao što kuća može biti malo neuredna ili izuzetno prljava, tako postoje i različiti stupnjevi nečistoće.
Pavao je u Efežanima 4:19 rekao da su neki ‘izgubili svaki moralni osjećaj’ te da su se ‘predali raspuštenom vladanju da bi pohlepno činili nečistoću svake vrste’. Pavao je na taj način ‘pohlepno činjenje nečistoće’ stavio na istu razinu kao i raspušteno vladanje. Ako krštena osoba ‘pohlepno čini nečistoću’ i za to se ne kaje, može biti isključena iz skupštine jer se radi o velikoj nečistoći.
Pretpostavimo da se zaručeni par mnogo puta upuštao u strastveno ljubljenje i milovanje. Premda oni možda nisu pokazali drzak stav koji karakterizira raspušteno vladanje, starješine mogu zaključiti da je u njihovom ponašanju bila prisutna određena mjera pohlepe, to jest požudnosti. Zato bi mogli pokrenuti pravni postupak jer se radi o velikoj nečistoći. Isto tako, velika nečistoća mogla bi biti opravdani temelj za pokretanje pravnog slučaja ako je osoba više puta preko telefona vodila s nekim erotske razgovore, naročito ako je u vezi s tim već prije bila savjetovana.
Starješine moraju biti jako razboriti kad donose prosudbe u tim stvarima. Da bi utvrdili može li se pokrenuti pravni postupak, moraju temeljito analizirati što se dogodilo i o kakvom se stupnju prijestupa radi. Ne može se nekoga optužiti za raspušteno vladanje samo zato što odbija prihvatiti biblijske savjete. Isto tako, opravdanost pravnog postupka ne može se određivati matematičkim metodama, tako da se naprosto prebroji koliko je puta osoba počinila neki grijeh. Starješine moraju razborito i pod molitvom odvagnuti svaku situaciju i ustanoviti što se događalo, koliko se često to događalo, kakva je bila priroda i težina prijestupa te koje su pritom bile namjere i motivi prijestupnika.
Velika nečistoća nije ograničena samo na spolne grijehe. Naprimjer, kršteni brat dječačke dobi možda je u jednom kraćem vremenu popušio nekoliko cigareta, no priznao je to roditeljima. Čvrsto je odlučio da više neće pušiti. 2. Korinćanima 7:1). Ako se ne bi pokajao, bio bi isključen.
Tu se radi o nečistoći, ali ona nije prerasla u veliku nečistoću ili ‘pohlepno činjenje nečistoće’. Možda će biti dovoljno da jedan ili dvojica starješina zajedno s roditeljima daju tom dječaku biblijske savjete. No ako bi taj dječak često pušio, time bi namjerno prljao svoje tijelo i zbog velike nečistoće trebalo bi sazvati pravni odbor da razmotri taj slučaj (Neki su se kršćani upustili u gledanje pornografije. Takvo što vrijeđa Boga, a starješine su u nekim slučajevima bili šokirani kad su saznali da njihov suvjernik to radi. No nije potrebno svakoga tko je gledao pornografiju pozvati pred pravni odbor. Pretpostavimo da je brat u nekoliko navrata gledao takozvanu “meku” pornografiju, to jest pornografiju čije scene nisu tako otvorene kao kod “tvrde” pornografije. Posramio se, priznao to jednom starješini i sada je čvrsto odlučio da više neće ponavljati taj grijeh. Starješina bi u tom slučaju s pravom mogao zaključiti da ponašanje tog brata nije preraslo u ‘pohlepno činjenje nečistoće’. Isto tako, brat nije pokazao drzak stav, koji karakterizira raspušteno vladanje. Premda ne bi bilo temelja za pokretanje pravnog postupka, takva bi vrsta nečistoće nalagala da mu starješine jasno i izričito na temelju Biblije savjetuju što treba činiti, a možda i da mu nakon toga nastave pružati pomoć.
No pretpostavimo da je kršćanin potajno godinama gledao krajnje odvratnu pornografiju koja prikazuje seksualne perverzije i da je učinio sve što je mogao da sakrije svoj grijeh. Možda se radilo o scenama grupnog silovanja, sadomazohističkog vezivanja seksualnog partnera, sadističkog mučenja, zlostavljanja žena te o dječjoj pornografiji. Kad su drugi saznali što je radio, silno se posramio. Nije bio drzak, no starješine mogu zaključiti da se ‘predao’ toj prljavoj navici te da je ‘pohlepno činio nečistoću’ to jest da se njegovo vladanje može okarakterizirati kao velika nečistoća. Trebalo bi osnovati pravni odbor budući da se radi o velikoj nečistoći. Ako se taj prijestupnik ne bi iskreno pokajao i ako ne bi čvrsto odlučio da nikad više neće gledati pornografiju, bio bi isključen iz skupštine. Ako je u svoj stan pozivao druge na gledanje pornografije — čime ju je zapravo širio — to bi bio dokaz drskog stava koji je karakterističan za raspušteno vladanje.
Biblijski izraz “raspušteno vladanje” (ili “besramna djela”) uvijek se odnosi na ozbiljan grijeh, obično spolne prirode. Kad nastoje prepoznati takvo ponašanje, starješine trebaju tražiti pokazatelje kao što su drskost, razuzdanost, prljavština, besramnost i šokantno kršenje opće pristojnosti. S druge strane, ozbiljni prijestupi Jehovinog zakona koje počini osoba koja ne pokazuje drzak stav možda proizlaze iz ‘pohlepe’. Kad dođe do takvih grijeha, starješine trebaju pokrenuti pravni postupak budući da se radi o velikoj nečistoći.
Velika odgovornost leži na onima koji procjenjuju je li netko otišao tako daleko da ga se može okriviti za veliku nečistoću ili raspušteno, besramno vladanje. Tu se radi o životima. Starješine takve pravne slučajeve trebaju rješavati pod molitvom, tražeći od Boga da im da sveti duh, razboritost i sposobnost dobrog prosuđivanja. Starješine moraju čuvati čistoću skupštine, a svoje odluke trebaju temeljiti na Božjoj Riječi te na uputama ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 18:18; 24:45). Starješine moraju u ovim zlim danima više nego ikad prije imati na umu sljedeće riječi: “Gledajte što ćete raditi, jer nećete suditi za čovjeka nego za Jehovu” (2. Dnevnika 19:6).