KAO i mnogi drugi nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Truman smatrao je da ljudi trebaju učiti iz povijesti te da mogu ostvariti “novi svijet” u kojem će se sa svima postupati čovječno. Nažalost, suvremena povijest pokazuje nešto drugo. Dostojanstvo, ‘na koje čovjek od pamtivijeka ima pravo’, i dalje se gazi jer korijen problema nije u ljudima, već u njihovom najvećem neprijatelju.

Biblija pokazuje da je taj neprijatelj Sotona Đavo, zlo duhovno stvorenje koje je još na početku ljudske povijesti Bogu osporilo pravo da vlada. Otkako se Sotona u edenskom vrtu obratio Evi, njegov je cilj odvratiti ljude od služenja njihovom Stvoritelju (1. Mojsijeva 3:1-5). Prisjeti se samo kakve su katastrofalne posljedice uslijedile nakon što su Adam i Eva postupili u skladu s Đavlovim nagovorom.  Čim su prekršili Božju zapovijed s obzirom na zabranjeni plod, ‘sakrili su se od Jehove Boga’. Zbog čega? Adam je priznao: ‘Preplaših se jer sam gol, te se sakrih’ (1. Mojsijeva 3:8-10). Adamov odnos s njegovim nebeskim Ocem i stav o sebi samome promijenili su se. On se posramio i više se nije osjećao ugodno u Jehovinoj prisutnosti.

Zašto je Sotona Đavo želio da Adam izgubi svoje dostojanstvo? Zato što se on raduje kad čovjek, koji je stvoren na Božju sliku, svojim postupcima ne odražava Božju slavu (1. Mojsijeva 1:27; Rimljanima 3:23). To nam pomaže razumjeti zbog čega je povijest prožeta nedjelima kojima se ponižavalo ljude. Sotona, “bog ovog sustava stvari”, širi takav duh u ovom vremenu u kojem “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (2. Korinćanima 4:4; Propovjednik 8:9; 1. Ivanova 5:19). Znači li to da je iskonsko ljudsko dostojanstvo zauvijek nestalo?

Prisjetimo se kakvi su uvjeti vladali u edenskom vrtu prije nego što su Adam i Eva sagriješili. Imali su obilje hrane, zanimljiv posao i bili su zdravi, a pred njima i njihovim potomcima bio je vječni život (1. Mojsijeva 1:28). Iz svakog aspekta njihovog života vidjelo se da je Božji divan naum čovječanstvu podariti dostojanstvenu budućnost.

Je li Jehova promijenio svoj stav prema ljudskom dostojanstvu nakon što su Adam i Eva postali nesavršeni? Nije. On je pokazao obzirnost prema njima kad su se posramili zbog toga što su goli. Načinio im je “duge kožne haljine” umjesto pokrivala od smokvinog lišća koja su sami spleli i ogrnuli oko bokova (1. Mojsijeva 3:7, 21, NS). Umjesto da ih ostavi posramljene, Bog je čuvao njihovo dostojanstvo.

Kasnije, u svom ophođenju s izraelskim narodom, Jehova je pokazao samilost prema siročadi, udovicama i strancima — onima čije se dostojanstvo često gazi (Psalam 72:13). Naprimjer, kad su želi žito te brali masline i grožđe, Izraelci se nisu smjeli vraćati kako bi pabirčili. Umjesto toga, Bog je zapovjedio da ono što ostane bude “došljaku, siroti i udovici” (5. Mojsijeva 24:19-21). Kad se takve zakone primjenjivalo, ljudi nisu trebali prositi te su čak i najsiromašniji na dostojanstven način mogli doći do onoga što im je bilo potrebno za život.

Dok je bio na Zemlji, Božji Sin Isus Krist vodio je računa o dostojanstvu drugih. Naprimjer, kad je bio u Galileji, pristupio mu je čovjek s uznapredovalim stadijem gube. Kako ne bi zarazio druge, on je prema  Mojsijevom zakonu trebao vikati: “Nečist, nečist” (3. Mojsijeva 13:45). No on to nije vikao dok se približavao Isusu. Umjesto toga, pao je ničice i zamolio ga: “Gospodine, ako samo hoćeš, možeš me očistiti” (Luka 5:12). Što je Isus učinio? Nije ga prekorio zbog toga što je prekršio Zakon niti ga je ignorirao ili izbjegavao. Naprotiv, ukazao mu je poštovanje tako što ga je dodirnuo i rekao: “Hoću. Očisti se” (Luka 5:13).

U drugim prilikama Isus je pokazao da može izliječiti ljude, a da ih i ne dodirne. Ponekad ih je čak liječio na daljinu. No u ovom je slučaju odlučio dodirnuti tog čovjeka (Matej 15:21-28; Marko 10:51, 52; Luka 7:1-10). Budući da je on bio “pun gube”, sigurno godinama nije imao nikakav fizički kontakt s drugim ljudima. Mora da mu je puno značilo to što je osjetio nečiji dodir! Sve čemu se taj čovjek nadao bilo je da će ga Isus izliječiti od gube. No način na koji ga je Isus izliječio nije mu vratio samo zdravlje već i dostojanstvo. Je li realno očekivati da se i u današnjem društvu pokazuje takva briga za dostojanstvo drugih ljudi? Ako da, kako je se pokazuje?

Isus je iznio pravilo koje mnogi smatraju najpoznatijim savjetom za međuljudske odnose: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Matej 7:12). Ta izjava, koja je poznata i pod nazivom Zlatno pravilo, potiče nas da poštujemo druge ljude jer očekujemo da i oni poštuju nas.

Kao što je vidljivo iz povijesti, takvo postupanje nije nam prirođeno. Zapravo, često postupamo upravo suprotno. “Uživao sam ponižavati druge”, kaže čovjek kojeg ćemo nazvati  Hrvoje. “Znao sam ih sa svega nekoliko riječi zbuniti, posramiti, a ponekad i natjerati u plač.” No desilo se nešto što je Hrvoja navelo da se počne drugačije ophoditi s ljudima. “Počeli su me posjećivati Jehovini svjedoci. Kad se prisjetim tog vremena, sramim se i pomisliti što sam im sve znao reći i kako sam se ponekad ophodio s njima. No oni nisu odustajali te je biblijska istina malo-pomalo utjecala na moje srce i potaknula me da se počnem mijenjati.” Danas Hrvoje služi kao starješina u kršćanskoj skupštini.

On je živi dokaz da je ‘Božja riječ živa, da vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača te prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, i zglobove i njihovu moždinu, i može razabrati misli i namjere srca’ (Hebrejima 4:12). Božja Riječ ima moć dirnuti srce ljudi i potaknuti ih da promijene svoje razmišljanje i način postupanja. Da bismo mogli poštivati dostojanstvo drugih, trebamo razviti iskrenu želju da im pomažemo, a ne da im nanosimo bol, želju da im iskazujemo čast, a ne da ih ponižavamo (Djela apostolska 20:35; Rimljanima 12:10).

Ista želja potiče Jehovine svjedoke da govore drugima o divnoj biblijskoj nadi (Djela apostolska 5:42). Nema boljeg načina na koji bismo mogli pokazati da poštujemo tuđe dostojanstvo i iskazati drugima čast nego da im prenosimo “vijest dobru o nečemu boljem” (Izaija 52:7, NS). ‘Nešto bolje’ uključuje oblačenje ‘nove osobnosti’ zahvaljujući kojoj ćemo usmrtiti “štetnu želju” da ponižavamo druge (Kološanima 3:5-10). ‘Nešto bolje’ također uključuje Jehovin naum da uskoro ukloni okolnosti i stavove koji ljude lišavaju dostojanstva te onoga tko ih potiče, Sotonu Đavla (Danijel 2:44; Matej 6:9, 10; Otkrivenje 20:1, 2, 10). Tek će se tada, kad Zemlja bude “puna poznanja Jehovina”, napokon poštivati dostojanstvo svih ljudi (Izaija 11:9).

Pozivamo te da o toj divnoj nadi saznaš više. Uz pomoć Jehovinih svjedoka sam se možeš uvjeriti da postupanje u skladu s biblijskim načelima unapređuje ljudsko dostojanstvo. Također možeš saznati kako će putem Božjeg Kraljevstva uskoro biti uspostavljen ‘novi, daleko bolji svijet’, svijet u kojem će “čovjekovo dostojanstvo, na koje od pamtivijeka ima pravo”, biti realnost i više se nikada neće gaziti.