VRIJEME je novac. Tako glasi geslo koje često možemo čuti. No u stvarnosti se vrijeme jako razlikuje od novca i drugih materijalnih stvari. Vrijeme se ne može staviti na stranu i čuvati za budućnost kao što se to može učiniti s novcem, hranom, gorivom i bezbroj drugih stvari. Svaki pokušaj uštede vremena na način da ga se ne koristi uzaludan je. Što će se dogoditi ako, naprimjer, odspavaš osam sati i zatim pokušaš “sačuvati” ostatak dana time da ništa ne radiš? Na kraju dana “neupotrijebljeni” sati nestali su zauvijek.

Vrijeme bi se moglo usporediti s velikom i brzom rijekom. Ona uvijek teče naprijed. Ne možemo je zaustaviti, a niti upotrijebiti svaku njenu kapljicu. Ljudi su prije mnogo stoljeća na riječne obale počeli postavljati vodenična kola. Pomoću njih su iskorištavali energiju tekuće vode kako bi pokretali mlinske kamenove, pile, crpke i masivne kovačke čekiće. Slično tome, premda vrijeme ne možeš sačuvati, možeš ga iskoristiti da obaviš neki koristan posao. Međutim, da bi u tome uspio, moraš se boriti protiv dva glavna kradljivca vremena, a to su odugovlačenje te njegov bliski srodnik, nagomilavanje. Obratimo pažnju najprije odugovlačenju.

Poznata izreka kaže: “Ne ostavljaj za sutra ono što možeš uraditi danas.” Međutim, neki je vole u malo izmijenjenom obliku, pa kažu: “Ne radi danas ono što možeš ostaviti za sutra.” Kad se nađu pred zahtjevnim poslom, takve osobe brzo pronađu izlaz u odugovlačenju. Odugovlačiti znači iz navike i namjerno otezati s nečim, odgađati posao koji treba napraviti. Za onoga tko je sklon odugovlačenju, odgađanje je prešlo u naviku. Kako se stres i pritisci gomilaju, osoba pronalazi izlaz tako što neke obaveze odlaže te uživa u novostečenom “slobodnom vremenu” — što traje sve dok se pritisak ponovno ne poveća.

Ponekad naše tjelesno i duševno stanje može zahtijevati da odgodimo neke ili čak sve obaveze. Osim toga, svakome je s vremena na vrijeme potreban predah od svakodnevne kolotečine. U tome iznimka nije bio čak ni Božji Sin. Premda je bio vrlo zaokupljen svojom službom, Isus je ipak pronalazio vrijeme za sebe i svoje učenike (Marko 6:31, 32). Takav je predah koristan. Međutim, odugovlačenje je nešto drugo, i obično je štetno. Razmisli o jednom primjeru.

Učenica ima tri tjedna da se pripremi za test iz matematike. U njenoj bilježnici i knjigama čeka je puno gradiva koje mora savladati. Zbog toga osjeća velik pritisak. U njoj raste  snažna želja za odgađanjem te obaveze i tako počne odugovlačiti. Umjesto da uči, ona gleda televiziju. Dan za danom oteže s poslom koji mora obaviti da bi prošla ispit. A onda, noć prije testa, djevojka se konačno prima tog ogromnog zadatka. Sjeda za stol, otvara bilježnicu i knjige te počinje učiti.

Prolaze sati. Dok drugi članovi obitelji spavaju, ona se prisiljava na maratonsko učenje i pamćenje jednadžbi i formula sa sinusima, kosinusima i kvadratnim korijenima. Sutradan se u školi hrva sa zadacima za koje njen iscrpljeni mozak nije spreman. Test je loše riješila i zaključena joj je negativna ocjena iz matematike. Morat će ponovo učiti to gradivo, a možda će čak pasti razred.

Odugovlačenje je poprilično koštalo tu učenicu. No, postoji jedno biblijsko načelo koje ljudima može pomoći da izbjegnu takve i slične situacije. “Dobro pazite kako hodite, ne kao nemudri, nego kao mudri, iskupljujući si povoljno vrijeme”, napisao je apostol Pavao (Efežanima 5:15, 16). Premda je Pavao poticao kršćane da mudro koriste svoje vrijeme za duhovne stvari, to načelo može biti od pomoći u mnogim važnim životnim aktivnostima. Budući da obično možemo izabrati kada ćemo što učiniti, posao ćemo obaviti bolje i brže ako započnemo s njim u “povoljno vrijeme”, odnosno kad je dobra prilika za to. Kao što pokazuje citirani redak, tako rade oni koji su mudri.

U koje je to “povoljno vrijeme” naša učenica mogla učiti za test iz matematike? Možda je svake večeri mogla pomalo učiti 15 ili više minuta. Onda se ne bi dovela u situaciju da mora, kako bi se reklo, “bubati” večer prije, u vrijeme koje bi bolje provela da je spavala. Tako bi sutradan bila odmorna i potpuno spremna za ispit, pa vjerojatno ni rezultat ne bi izostao.

Prema tome, kad nešto trebaš napraviti, ustanovi koje je “povoljno vrijeme” za to, a zatim obavi to što trebaš. Tako ćeš izbjeći odugovlačenje i posljedice te zamke. Usto ćeš biti zadovoljan zbog dobro obavljenog posla. To je naročito važno kada svojim radom utječemo na druge ljude, kao što je to slučaj sa zaduženjima u kršćanskoj skupštini.

Kao što je spomenuto u uvodu, da bismo dobro iskoristili svoje dragocjeno vrijeme, važno je i da izbjegavamo nagomilavanje stvari i aktivnosti. Jasno nam je da treba vremena kako bi se stvarima rukovalo, kako bi ih se posložilo, upotrijebilo, očistilo, spremilo i tražilo. Što više stvari imamo, više nam je i vremena za njih potrebno. Ako nešto radimo ondje gdje ima dovoljno slobodnog prostora, gubit ćemo manje vremena i bolje ćemo se osjećati nego da radimo u prostoriji ili u kući koja je pretrpana raznim predmetima. Isto tako, kako se nagomilava sve više i više stvari, potrebno je i sve više vremena da se nešto pronađe.

Oni koji imaju puno iskustva s vođenjem kućanstva kažu da se gotovo polovica vremena koje ljudi potroše na čišćenje izgubi zbog “sklanjanja, zaobilaženja i premještanja nagomilanih, razbacanih i nepotrebnih stvari”. Situacija je vjerojatno ista i u drugim područjima života. Zato ako želiš bolje iskoristiti vrijeme, pogledaj malo bolje oko sebe. Imaš  li u svom stanu toliko stvari da te one sputavaju u kretanju i da ti, što je najgore, oduzimaju vrijeme? Ako imaš, riješi se svega što ti nije potrebno i što samo zauzima prostor.

Možda neće biti lako riješiti se suvišnih stvari. Izbacivanje nečega što nam je priraslo srcu, pa makar bilo suvišno, može u nama pobuditi gotovo jednake osjećaje kao rastanak od dobrog prijatelja. Pa, kako možeš odlučiti hoćeš li neki predmet zadržati ili ga se riješiti? Neki imaju pravilo da se riješe onoga što nisu koristili godinu dana. No što ako ti je i nakon godinu dana teško rastati se s nečim? Spremi taj predmet na još pola godine. Kada ga zatim ponovo pogledaš i uvidiš da ga ni nakon godinu i pol nisi koristio, možda će ti biti lakše odvojiti se od njega. U svakom slučaju, neka ti cilj bude imati što manje suvišnih stvari, posebno ako stvaraju nered, te tako bolje iskoristiti vrijeme koje ti stoji na raspolaganju.

Naravno, nepotrebno nagomilavanje ne odnosi se samo na stvari u nečijem domu ili na radnom mjestu. Isus je govorio o ‘tjeskobnoj brizi ovog sustava stvari i prijevarnoj moći bogatstva’ koje mogu ‘ugušiti Božju riječ’ i navesti osobu da “prestane donositi plod”, odnosno da prestane biti poslušna dobroj vijesti (Matej 13:22). Nečiji bi život mogao postati toliko pretrpan raznim aktivnostima da mu može biti jako teško pronaći vrijeme potrebno za ono najvažnije — za održavanje duhovne rutine i uravnoteženosti. To se može loše odraziti na duhovnost osobe, a ona na koncu čak može posve izgubiti mogućnost da uđe u Božji obećani novi svijet, gdje ćemo u cijelu vječnost moći raditi ono što donosi pravo zadovoljstvo i užitak (Izaija 65:17-24; 2. Petrova 3:13).

Jesi li u pogledu korištenja vremena sličan žongleru koji nastoji zadržati sve loptice u zraku? Pokušavaš li neprestano u svoj vremenski raspored nagurati sve što misliš da moraš napraviti — bez obzira na to je li povezano s poslom, domom, automobilom, hobijima, putovanjima, redovnom rekreacijom, društvenim zbivanjima ili mnogim drugim aktivnostima? Ako je tako, možda je vrijeme da razmisliš kako smanjiti nagomilane obaveze i aktivnosti, tako da ti više vremena ostane za duhovne stvari.

Jedna poslovica kaže: Vrijeme nikoga ne čeka. Doista, ono neumoljivo teče naprijed poput nepresušne rijeke. Vrijeme se ne može vratiti niti sačuvati. Kad jednom prođe, zauvijek je prošlo. Međutim, primjenom nekih jednostavnih biblijskih načela i s nekoliko praktičnih koraka možemo dobro iskoristiti vrijeme koje nam treba za “važnije stvari”, što će biti za našu vječnu dobrobit te “na Božju slavu i hvalu” (Filipljanima 1:10, 11).