NOSIO ju je francuski kralj Luj IX. Dok je Sir Thomas More kao mladić studirao pravo, nekoliko ga je mjeseci držala budnim oko 20 sati na dan. Zapravo, zna se da ju je nosio skoro cijeli život. A kad je Thomas Becket, nadbiskup Canterburya ubijen u svojoj katedrali, nitko nije ni slutio da će je pronaći ispod njegove odjeće. Što je zajedničko tim povijesnim ličnostima? Nosili su košulju od kostrijeti kako bi kažnjavali svoje tijelo.

Takva se košulja pravila od grube kozje dlake, a nosila se na golo tijelo da bi iritirala i nadraživala kožu, što je bilo vrlo neugodno. Osim toga, vrlo bi lako postala leglo ušiju. Thomas Becket je košulju i gaće od kostrijeti navodno nosio sve dok nisu “postali prepuni ušiju”. Od 16. stoljeća neki više nisu nosili kostrijet, već košulje napravljene od tanke bodljikave žice, s tim da su bodlje bile okrenute prema tijelu, što je uzrokovalo daleko veću bol.

U jednoj knjizi piše da je nošenje kostrijeti, kao i drugi oblici kažnjavanja tijela, trebalo pomoći da se “obuzdaju grešne želje tijela te usvoji pobožniji stav i način života”. Kostrijet nisu nosili samo asketi nego i laici, među kojima su bile i osobe na visokom položaju. Taj je običaj čak i danas uvriježen u nekim crkvenim redovima.

Da li nošenje kostrijeti ili drugi oblici samonametnute fizičke pokore osobu čine pobožnijom? Ne, pobožnost ne ovisi o takvim postupcima. Ustvari, apostol Pavao se protivio ‘okrutnom postupanju s tijelom’ (Kološanima 2:23). * Čovjek ustvari produbljuje svoju duhovnost i ugađa Bogu kad ga upoznaje putem temeljitog proučavanja njegove Riječi i kad u životu primjenjuje ono što nauči.