JESI li čuo za “Baruha sina Nerijeva”? (Jeremija 36:4). Premda ga se spominje u samo četiri poglavlja Biblije, oni koji je čitaju znaju da je on bio osobni pisar i blizak prijatelj proroka Jeremije. Njih dvojica zajedno su proživjeli posljednjih 18 burnih godina kraljevstva Jude, strašno babilonsko razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e. te izgnanstvo u Egipat.

Nedavno otkriće dviju bula * iz sedmog stoljeća pr. n. e., na kojima piše “vlasništvo Berekjahua [Baruhovo ime na hebrejskom], sina Nerijahuova [Nerijevo ime na hebrejskom], pisara”, pobudilo je kod učenjaka zanimanje za tu biblijsku ličnost. Tko je bio Baruh? Što znamo o njegovoj obitelji, obrazovanju i položaju u društvu? Što nam otkriva činjenica da je odlučno podupirao Jeremiju? Što možemo naučiti od njega? Istražimo pomoću Biblije i povijesnih izvještaja odgovore na ta pitanja.

Mnogi današnji učenjaci smatraju da je Baruh bio iz ugledne judejske obitelji pisara. Do tog su zaključka došli iz više razloga. Naprimjer, Baruha se u biblijskom izvještaju naziva posebnom titulom “pisar”, odnosno “tajnik”, kako stoji u nekim prijevodima. U Bibliji se također spominje da je njegov brat Saraja bio važan službenik na dvoru kralja Sedecije (Jeremija 36:32; 51:59).

Arheolog Philip King o pisarima u Jeremijino vrijeme kaže: “Pisari, pripadnici profesionalnog staleža, bili su ugledni članovi judejskog društva krajem sedmog i početkom šestog stoljeća pr. n. e. (...) Tu su titulu nosili visoki kraljevi službenici.”

Osim toga, izvještaj iz 36. poglavlja Jeremije, koji ćemo detaljno razmotriti, daje naslutiti da je Baruh bio u kontaktu s kraljevim savjetnicima te da je imao slobodan pristup u “blagovaonicu”, odnosno radnu i primaću sobu, Gamarije, koji je bio knez ili kraljev službenik. Bibličar James Muilenberg zaključuje: “Baruh je mogao ući u pisarevu radnu sobu jer je na to imao pravo, odnosno i sam je bio jedan od kraljevih službenika, koji su se sastali tom važnom prilikom kako bi prisustvovali čitanju svitka. Bio je među svojim kolegama.”

U knjizi Corpus of West Semitic Stamp Seals navodi se još jedna potvrda o Baruhovom društvenom položaju: “Budući da je Berekjahuova bula pronađena zajedno s mnogim drugim bulama visokih kraljevih službenika, logično je zaključiti da je Baruh, odnosno Berekjahu, radio slične poslove kao i ti visoki službenici.” Dostupne informacije ukazuju na to da su Baruh i njegov brat Saraja bili visoki službenici koji su podupirali vjernog proroka Jeremiju u tom burnom razdoblju prije razorenja Jeruzalema.

Gledano kronološkim redoslijedom, Baruh se prvi put spominje u 36. poglavlju Jeremije,  “četvrte godine Joakima”, odnosno 625. pr. n. e. Dotad je Jeremija služio kao prorok već 23 godine (Jeremija 25:1-3; 36:1, 4).

Jehova je tada Jeremiji rekao: “Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izraela i Judu i za sve narode (...), od vremena Jozijina, do danas.” U izvještaju nadalje stoji: “Tada Jeremija dozva Baruha sina Nerijeva, i napisa Baruh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Jehovine” (Jeremija 36:2-4).

Zbog čega je Jeremija pozvao Baruha? Jeremija mu je rekao: “Meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Jehovin” (Jeremija 36:5). Očito je Jeremiji bilo zabranjeno da dođe u hram, gdje je trebalo pročitati Jehovinu poruku, a razlog je možda bio taj što su njegove prijašnje poruke razljutile ljude na položajima (Jeremija 26:1-9). Baruh je nesumnjivo bio predani Jehovin sluga te je ‘učinio sve kako mu je zapovjedio prorok Jeremija’ (Jeremija 36:8).

Zapisati upozorenja dana tokom 23 godine bio je velik posao, a i Jeremija je možda čekao pravi trenutak da to učini. No u studenom ili prosincu 624. pr. n. e. Baruh je hrabro ‘pročitao iz knjige riječi Jeremijine u domu Jehovinom, u klijeti Gamarije, pred svim narodom’ (Jeremija 36:8-10).

Gamarijin sin Miheja rekao je svom ocu i mnogim drugim kneževima što se dogodilo, a oni su pozvali Baruha da još jednom pročita taj svitak. Izvještaj kaže: “A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Baruhu: kazaćemo kralju sve te riječi. (...) Idi, sakrij se i ti i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste” (Jeremija 36:11-19).

Kad je kralj Joakim čuo Jeremijinu poruku koju je Baruh zapisao, ljutito je poderao svitak, bacio ga u vatru i naredio svojim ljudima da uhvate Jeremiju i Baruha. Dok su se skrivali, njih su dvojica po Jehovinoj zapovijedi načinili drugi primjerak istog svitka (Jeremija 36:21-32).

Baruh je nesumnjivo bio svjestan opasnosti koje je uključivao njegov zadatak. Sigurno je znao u kakvim je opasnostima Jeremija bio nekoliko godina ranije. A vjerojatno je čuo i što je snašlo Uriju, koji je prorokovao “isto onako kao Jeremija”, a kralj Joakim ga je pogubio. No Baruh je usprkos tome koristio svoje vještine i poznanstva s kraljevim službenicima kako bi podupirao Jeremiju u njegovom zadatku (Jeremija 26:1-9, 20-24).

Dok je pisao prvi svitak, Baruha je obuzela tjeskoba. On je rekao: “Teško meni! Jer Jehova dodade mi žalost na tugu iznemogoh uzdišući, i mira ne nalazim.” Zbog čega se Baruh tako osjećao? (Jeremija 45:1-3).

Iz biblijskog izvještaja ne znamo točno. No pokušajmo si predočiti situaciju u kojoj se nalazio. Dok je pisao upozorenja koja su tokom 23 godine dobili Izrael i Juda, sigurno je postao još svjesniji toga kakav otpad vlada među njima te da su odbacili Jehovu. Jehova je odlučio da će Jeruzalem i Juda biti uništeni te da će narod 70 godina provesti u zarobljeništvu u Babilonu. To je otkrio iste godine kad je Baruh pisao svitak, pa je možda i to trebao zapisati u njega, a te su ga informacije sigurno zaprepastile (Jeremija 25:1-11). Osim toga, budući da je u tom značajnom periodu tako odlučno podupirao Jeremiju, mogao je ostati bez svog položaja i karijere.

Što god da je mučilo Baruha, Jehova mu je osobno odlučio pomoći da ostane usredotočen na skori dolazak suda. Jehova je rekao: “Što sam sagradio ja razgrađujem, i što sam posadio iskorjenjavam po svoj toj  zemlji.” Zatim je savjetovao Baruha: “A ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži” (Jeremija 45:4, 5).

Jehova nije rekao o kojim je ‘velikim stvarima’ riječ, no Baruh je sigurno znao jesu li to sebične ambicije, težnja za ugledom ili materijalnim blagostanjem. Jehova ga je savjetovao da bude realan i da ima na umu što će se uskoro dogoditi: “Evo, ja ću pustiti zlo na svako tijelo (...) ali ću tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svim mjestima, kuda otiđeš.” Baruhov najdragocjeniji posjed, njegov život, bit će sačuvan kamo god da pođe (Jeremija 45:5).

Nakon tih događaja opisanih u 36. i 45. poglavlju Jeremije, koji su se odigrali tokom 625. i 624. pr. n. e., Biblija više ne spominje Baruha sve do nekoliko mjeseci prije nego što su Babilonci 607. pr. n. e. razorili Jeruzalem i Judu. Što se tada dogodilo?

Baruh se u biblijskom izvještaju ponovno spominje u periodu kad su Babilonci opkolili Jeruzalem. Jeremija je bio “zatvoren u trijemu od tamnice” kad mu je Jehova rekao da od svog bratića kupi komad zemlje u Anatotu, što je bio znak da će se Izraelci vratiti u svoju domovinu. Baruh je bio pozvan da sastavi ugovor o kupovini (Jeremija 32:1, 2, 6, 7).

Jeremija je objasnio: “I napisah knjigu, i zapečatih, i uzeh svjedoke izmjerivši novce na mjeru. I uzeh knjigu o kupovini zapečaćenu (...) i otvorenu, i dadoh knjigu o kupovini Baruhu.” Zatim je rekao Baruhu da spremi te kupoprodajne ugovore u zemljanu posudu kako bi se tamo čuvali. Neki bibličari smatraju da to što Jeremija kaže da je ‘napisao’ taj dokument zapravo znači da ga je diktirao pisaru Baruhu, a Baruh je pisao (Jeremija 32:10-14; 36:4, 17, 18; 45:1).

 Baruh i Jeremija držali su se pravnih procedura onog vremena. Između ostalog, načinili su dva primjerka ugovora. Knjiga Corpus of West Semitic Stamp Seals objašnjava: “Prvi dokument nazvan je ‘zapečaćena knjiga’ jer je imao oblik svitka i bio je zapečaćen jednom ili više bula. Bio je to originalni primjerak ugovora. (...) Drugi primjerak, ‘otvorena knjiga’, bio je kopija zapečaćenog ugovora te ga se uvijek moglo koristiti i čitati. Dakle, postojala su dva primjerka, original i kopija, koji su bili napisani na dva različita papirusa.” Arheološka otkrića potvrdila su da se takve dokumente spremalo u zemljane posude.

Babilonci su na koncu osvojili Jeruzalem, spalili ga i sve stanovnike, osim nekoliko siromašnih ljudi, odveli u zarobljeništvo. Nabuhodonozor je Godoliju postavio za svog upravitelja, no on je dva mjeseca kasnije ubijen. Ostatak Židova odlučio se preseliti u Egipat, protivno nadahnutom Jeremijinom savjetu, i tom se prilikom Baruh ponovno spominje (Jeremija 39:2, 8; 40:5; 41:1, 2; 42:13-17).

Židovski vođe rekli su Jeremiji: “Nije istina što govoriš; nije te poslao Jehova Bog naš da nam kažeš: ne idite u Egipat da se ondje stanite. Nego Baruh sin Nerijev podgovara te na nas da nas preda u ruke Kaldejcima da nas pogube ili da nas presele u Babilon” (Jeremija 43:2, 3). Iz ove optužbe može se vidjeti da su židovski vođe smatrali da Baruh ima znatan utjecaj na Jeremiju. Jesu li zbog njegovog položaja ili njihovog dugotrajnog prijateljstva smatrali da je on za tog proroka bio više od običnog pisara? Možda. No što god da su mislili, poruka koju im je Jeremija prenio doista je bila od Jehove.

Unatoč Božjim upozorenjima, ostatak Židova pošao je na put i sa sobom poveo “Jeremiju proroka i Baruha sina Nerijeva”. Jeremija je zapisao: “Otiđoše u zemlju Egipatsku, jer ne poslušaše glasa Jehovina; i dođoše do Tafnesa”, grada koji se nalazio u istočnom dijelu delte Nila, na egipatskoj granici prema Sinaju. Otada se Baruh više ne spominje u Bibliji (Jeremija 43:5-7).

Od Baruha možemo naučiti mnoge korisne stvari. Primjerice, on nam je izvrstan primjer jer je, bez obzira na posljedice, spremno koristio svoje talente i poznanstva s uglednim osobama kako bi služio Jehovi. Mnogi današnji Jehovini svjedoci, i muškarci i žene, pokazuju isti duh te svoje znanje koriste u betelskoj službi, gradnji dvorana i sličnim poslovima. Kako možeš pokazivati duh kakav je imao Baruh?

Kad je Jehova podsjetio Baruha da posljednji dani Jude nisu bili vrijeme da za sebe traži “velike stvari”, on je očigledno prihvatio taj savjet jer mu je život bio sačuvan. Mudro je da i mi postupamo u skladu s tim savjetom jer i mi živimo u posljednjim danima ovog svijeta. Jehova je i nama dao isto obećanje, da će sačuvati naš život. Hoćemo li poslušati te savjete jednako kao što ih je poslušao i Baruh?

Izvještaj o Baruhu sadrži i jednu praktičnu pouku. Baruh je pomogao Jeremiji i njegovom bratiću da se drže potrebnih zakonskih procedura dok su sklapali kupoprodajni ugovor, premda su bili rođaci. To je primjer kojeg se kršćani trebaju držati kad sklapaju poslove sa svojom duhovnom braćom i sestrama. Dakle, poslovne dogovore treba sastaviti u pismenom obliku jer je to u skladu s Biblijom, praktično je, a i time se pokazuje ljubav.

Premda se Baruh u Bibliji spominje samo kratko, on je vrijedan primjer svim današnjim kršćanima. Hoćeš li oponašati primjer koji nam je pružio taj vjerni Jeremijin pisar?