POSJETITELJE Tajvana uvijek iznova impresionira bujno tropsko raslinje koje pokriva otok. Lijepa zelena rižina polja u vrijeme žetve dobiju zlatnu boju. Planine prekriva gusta šuma. Za razliku od gusto naseljenih gradova, zelena polja i planine pravi su odmor za dušu. Ustvari, to je ono što su prvi posjetitelji sa Zapada najprije i ugledali na ovom otoku, te ga zbog toga nazvali Ilha Formosa, odnosno “Krasni otok”.

I doista, Tajvan je lijep otok, koji je dugačak 390, a širok 160 kilometara. Veći dio otoka čine visoke planine. Yu Shan (Mount Morrison) viši je od Fujija u Japanu i Mount Cooka na Novom Zelandu. Između planina u unutrašnjosti i mora protežu se uske priobalne ravnice, koje vrve užurbanim stanovništvom, čiji broj sada iznosi više od 22 milijuna.

Pored bujne vegetacije i sve većeg broja stanovništva na Tajvanu je vidljiv i duhovni napredak povezan s djelom koje izvršavaju Jehovini svjedoci. Taj se napredak očituje i u revnosti koju i mladi i stari pokazuju nakon što upoznaju pravog Boga, Jehovu. Doista je zadivljujuće promatrati kako raste broj onih koji revno pomažu drugima da uče o Jehovi i njegovom naumu.

Zbog porasta je potrebno i više prostora. Stoga je u prosincu 1990. kupljen posjed kako bi se izgradila veća podružnica Jehovinih svjedoka. Prijašnja podružnica, koja se nalazila u glavnom gradu Taipeiju, postala je premala da bi se iz nje nadgledala aktivnost 1 777 objavitelja Kraljevstva, koliko ih je u to vrijeme bilo na Tajvanu. Nakon nekoliko godina marljivog rada,  u kojem su sudjelovali i strani i domaći volonteri svih dobnih skupina, u kolovozu 1994. lijepa nova podružnica u Hsinwuu bila je spremna za useljenje. Dotad je broj objavitelja dobre vijesti iz Božje Riječi, Biblije, već porastao na 2 515. Danas, nakon što je prošlo više od deset godina, taj je broj dvostruko veći te premašuje 5 500 objavitelja. Svakog mjeseca otprilike četvrtina objavitelja sudjeluje u punovremenoj službi propovijedanja. U tome se naročito ističu mladi muškarci i žene, koji su poput osvježavajuće jutarnje rose (Psalam 110:3).

Mnogi revni objavitelji dobre vijesti prilično su mladi. Neki još idu u osnovnu školu. Naprimjer, u jednom gradu na sjeveru Tajvana neki je bračni par prvi put bio pozvan da dođe na Teokratsku školu propovijedanja, gdje se Jehovini svjedoci uče kako poučavati druge biblijskim istinama. Taj se bračni par zapanjio kad je mali dječak Weijun došao na podij i čitao Bibliju bolje nego što bi čitali mnogi odrasli. Kad su nakon toga prisustvovali i drugim sastancima, duboko ih se dojmilo to što čak i djeca predškolske dobi daju smislene komentare. Bračni je par zapazio da se i mala djeca u dvorani lijepo ponašaju.

Kako to da ta djeca vole učiti o Bibliji u toj pretežno budističkoj i taoističkoj zemlji? To je zbog toga što je njihovim kršćanskim roditeljima dobar odnos s Jehovom najvažniji, zbog čega primjenjuju biblijska načela te vode sretan obiteljski život. Budući da se Weijunovi roditelji trude obiteljsko proučavanje Biblije i službu propovijedanja učiniti zanimljivima, njegov stariji brat i sestra već su se krstili kao Jehovini svjedoci. Kad je Weijun nedavno izrazio želju da s drugima ide u službu propovijedanja, njegova je majka rekla da je on tog mjeseca već podijelio više časopisa nego svi u obitelji zajedno. On očito rado razgovara s ljudima o istini, komentira na sastancima te prenosi drugima ono što je naučio.

Kako je s mladima nakon što porastu? Većina ih i dalje gaji istinsku ljubav prema Jehovi i službi propovijedanja. Naprimjer, Huiping još ide u školu. Jednog je dana neki profesor njenom razredu spomenuo da članovi jedne religije ne prihvaćaju transfuziju krvi, ali nije znao o kojoj se točno religiji radi. Nakon što je sat završio, ova mu je mlada kršćanka rekla da je riječ o Jehovinim svjedocima te mu je objasnila zbog čega imaju takav stav.

Jedna druga profesorica prikazala je razredu dokumentarni film o spolno prenosivim bolestima. U filmu je bio spomenut redak iz 1. Korinćanima 6:9, no ona je rekla da Biblija ne osuđuje homoseksualnost. Huiping je ponovno iskoristila priliku da profesorici objasni kako Bog na to gleda.

Kad je Huipingina kolegica iz razreda po imenu Shuxia trebala pripremiti sastav o nasilju u obitelji, Huiping joj je dala Probudite se! od 8. studenoga 2001. s naslovom “Pomoć ženama koje tuku muževi” te joj je rekla da taj časopis sadrži puno biblijskih informacija o toj temi. S vremenom je Shuxia postala nekršteni objavitelj. Sada ona i Huiping drugima prenose dobru vijest.

Mnogi kršćani koji idu u školu uviđaju da nije lako biti poznat kao osoba koja živi po biblijskim načelima. To je naročito slučaj u manjim seoskim sredinama. Zhihaou su se školski kolege rugali zbog njegove vjere i toga što ide u službu propovijedanja. On kaže: “To me toliko opterećivalo da sam stalno bio u strahu hoću li u službi propovijedanja sresti nekoga iz razreda. Ponekad mi se i desetero njih znalo rugati!”  Jednog dana učitelj je Zhihaou rekao da pripremi izlaganje u kojem će pred čitavim razredom govoriti o svojoj religiji. “Odlučio sam izlaganje započeti prvim poglavljem Prve Mojsijeve te odgovoriti na pitanja kao što su tko je načinio Zemlju i sve na njoj te kako je nastao čovjek. Čim sam počeo čitati iz Biblije, neki su mi se počeli smijati i govoriti da sam praznovjeran. No nastavio sam s izlaganjem te sam iznio sve što sam pripremio. Kasnije mi se pružila prilika da s nekima od učenika razgovaram o službi koju vršimo i našoj vjeri. Otada mi se više ne rugaju kad me vide u službi propovijedanja.”

Zhihao nastavlja: “Budući da su moji roditelji Jehovini svjedoci, svakog jutra razmatramo dnevni citat. Također proučavamo Bibliju i redovito idemo na sastanke. To mi pomaže da se suočim sa svima koji mi se ponekad narugaju zbog toga što drugima prenosim divne biblijske istine.”

Tingmei pohađa tehničku školu za djevojke. Jednom su je neke djevojke iz razreda pozvale da s njima i dečkima iz druge škole pođe na izlet. Ona je znala da bi se tako izložila lošem društvu i našla se u opasnosti da počini nemoral, pa je odbila poziv. Te su je djevojke u više navrata zvale da im se pridruži, premda im je ona ukazala na korisne savjete iz knjige Pitanja mladih — djelotvorni odgovori. * One su je ismijavale govoreći da je staromodna. No uskoro se pokazalo da je mudro postupati u skladu s biblijskim načelima, jer je jedna od djevojaka zatrudnjela te otišla napraviti abortus. Tingmei kaže: “Zahvaljujući tome što slušam Jehovu moja je savjest čista. Zbog toga sam istinski radosna i zadovoljna.”

Jedna dobra Tingmeina prijateljica zove se Ruiwen. Kad je bila mlađa, Ruiwen je smatrala da su pohađanje kršćanskih sastanaka i služba propovijedanja zamorni. No kasnije je uvidjela da je članovi skupštine istinski vole, a da su prijateljstva s mladima iz razreda površna te je shvatila da treba poduzeti neke promjene u životu. Ruiwen je počela propovijedati kolegama iz razreda te je uskoro uvidjela čemu treba posvetiti više pažnje. Počela je služiti kao pomoćni  pionir i u službi propovijedanja provoditi više od 50 sati mjesečno. Zatim je postala stalni pionir, te sada u propovijedanju provodi više od 70 sati mjesečno. Ruiwen kaže: “Nema riječi kojima bih izrazila zahvalnost koju osjećam prema Jehovi. On nikada nije dignuo ruke od mene. Iako sam ga nekim postupcima znala razočarati, i dalje me volio. Moja majka i drugi u skupštini također su mi pokazivali da me istinski vole. Sada kad vodim pet biblijskih tečajeva znam da obavljam najljepši mogući posao.”

U jednoj seoskoj srednjoj školi dva mlada Jehovina svjedoka trebala su predstavljati školu u natjecanju iz narodnih plesova. Kad su saznali o kakvom je natjecanju riječ, uvidjeli su da im njihova kršćanska savjest ne dopušta da u njemu sudjeluju. Pokušali su svoj stav objasniti profesorima te su zamolili da budu izuzeti iz natjecanja, no oni im to nisu odobrili. Rekli su im da je to njihova dužnost i da je moraju izvršiti. Budući da nisu željeli učiniti kompromis, dva mlada Jehovina svjedoka na Internetu su potražila stranicu Ministarstva prosvjete te su na njihovu adresu poslali pismo u kojem su objasnili svoj problem. Premda osobno nisu dobili nikakav odgovor, u školu je uskoro stigla uputa da se nikoga ne prisiljava na sudjelovanje u takvim natjecanjima. Ta dva mladića bila su presretna kad su vidjela da im je pouka iz Biblije pomogla da izgrade svoju savjest, a i dala im snage da odlučno zastupaju ono što je ispravno!

Čak i oni s tjelesnim ograničenjima doživljavaju veliku radost dok drugima prenose biblijsku nadu. Minyu je paralizirana od rođenja. Budući da se ne može koristiti rukama, retke koje želi pročitati traži tako što Bibliju lista jezikom. Kad u Teokratskoj školi propovijedanja ima prikaz, leži na niskom ležaju, a sugovornica sjedi na niskoj stolici i drži joj mikrofon. Doista je dirljivo vidjeti koliko truda Minyu ulaže kako bi iznijela te zadatke!

Kad je izrazila želju da postane objavitelj Kraljevstva, neke sestre iz skupštine naučile su svjedočiti putem telefona kako bi joj mogle pomagati u tome. Minyu brojeve bira jezikom, a sestre joj pomažu u vođenju zabilješki. Ona toliko voli svjedočiti putem telefona da je postala pomoćni pionir, što znači da svakog mjeseca na taj način s drugima 50 do 60 sati razgovara o Božjem Kraljevstvu. Tako je pronašla neke ljude koji su prihvatili biblijsku literaturu i složili se da nastave razgovor. Sada s ljudima koje je pronašla putem telefona vodi tri biblijska tečaja.

Da, mladi muškarci i žene, koji su poput osvježavajuće rose, u 78 skupština Jehovinih svjedoka na Tajvanu dobrovoljno i revno prenose životno važnu dobru vijest o Kraljevstvu milijunima stanovnika ovog gusto naseljenog otoka. Tako se i u tom kutku svijeta ispunjava sljedeće biblijsko proročanstvo: “Tvoj će se narod spremno ponuditi u dan kad vojsku svoju u rat povedeš. Svetošću ukrašeni, iz utrobe zore, uz tebe su mladi ratnici tvoji što su kao kapi rose” (Psalam 110:3, NS). Ti mladi doista su veliko ohrabrenje svojim starijim suradnicima, a što je najvažnije, donose i veliku radost svom nebeskom Ocu, Jehovi Bogu! (Priče Salamunove 27:11).