1, 2. (a) Koje je iznenadne potresne događaje doživio Job? (b) Opiši Jobov život prije tih potresnih događaja.

IMAO je sve što čovjek može poželjeti — bogatstvo, ugled, zdravlje i sretnu obitelj. A onda su se zaredale tri strašne tragedije. Iznenada je izgubio sve bogatstvo. Potom su mu u vrlo neobičnoj oluji poginula sva djeca. Ubrzo nakon toga dobio je tešku bolest od koje mu je cijelo tijelo bilo prekriveno bolnim čirevima. Vjerojatno pogađaš da je riječ o Jobu, čovjeku o kojem govori biblijska knjiga koja nosi njegovo ime (Job 1. i 2. poglavlje).

² “O da bih bio kao prijašnjih mjeseca”, jadikovao je Job (Job 3:3; 29:2). Kad se nađemo u nevolji, tko se s čežnjom ne prisjeća prijašnjih dana? Job je imao lijep život i izgledalo je da mu se ništa loše ne može desiti. Istaknuti ljudi su ga poštovali i tražili od njega savjete (Job 29:5-11). Bio je bogat, ali imao je uravnoteženo gledište o novcu (Job 31:24, 25, 28). Kad bi naišao na siromašne udovice ili siročad, pomagao im je (Job 29:12-16). Isto tako, ostao je vjeran svojoj ženi (Job 31:1, 9, 11).

3. Kako je Jehova gledao na Joba?

³ Job je kao Božji sluga živio čestitim životom. Jehova je rekao: “Nema onakvoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla” (Job 1:1, 8). No premda je bio neporočan, doživio je neke potresne događaje koji su označili kraj njegovog mirnog života. Sve što je stekao nestalo je, a bol, patnja i razočaranje stavili su na ispit njegov pravi karakter.

4. Zašto je korisno razmotriti Jobove kušnje?

⁴ Naravno, Job nije bio jedini Božji sluga koji je osobno iskusio nevolje. Mnogi današnji kršćani doživljavaju nešto slično onome što je doživio Job. Stoga je dobro potražiti odgovor na dva pitanja: Kako nam razmatranje Jobovih kušnji pomaže kad doživimo neki tragični događaj? Kako nas one uče da još više suosjećamo s onima koji pate?

5. Zašto je Job služio Bogu, prema Sotoninoj tvrdnji?

⁵ Jobov slučaj bio je jedinstven. Premda to Job nije znao, Đavo je doveo u pitanje motiv  iz kojeg on služi Bogu. Kad je na jednom skupu nebeskih stvorenja Jehova skrenuo pažnju na Jobove izvrsne osobine, Sotona je upitao: “Nisi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo?” Sotona je time želio reći da Joba — a zapravo i sve druge Božje sluge — motivira sebičnost. “Pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči”, rekao je Sotona Jehovi (Job 1:8-11).

6. Koje je važno pitanje pokrenuo Sotona?

⁶ Bilo je to važno pitanje. Sotona je osporio način na koji Jehova provodi svoju vrhovnu vlast. Da li se Božje vladanje doista temelji na ljubavi ili se zapravo sve uvijek svodi na sebičnost, kako je to Sotona tvrdio? Jehova je dozvolio Đavlu da na Jobu dokaže svoju tvrdnju, uvjeren u neporočnost i vjernost svog sluge. Tako je sam Sotona uzrokovao Jobove nevolje koje su se brzo nanizale. Kad je Sotona vidio da prve kušnje nisu urodile plodom, nanio je Jobu mučnu bolest. “Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju”, tvrdio je Đavo (Job 2:4).

7. Na koje načine današnji Božji sluge doživljavaju kušnje slične Jobovim?

⁷ Iako većina današnjih kršćana ne pati koliko i Job, oni ipak doživljavaju razne nevolje. Mnogi podnose progonstvo ili imaju obiteljske probleme. Neke shrvaju ekonomske poteškoće ili loše zdravlje, a neki pak izgube život zbog svoje vjere. Naravno, nećemo pretpostavljati da Sotona uzrokuje svaku nevolju koja nas snađe. Ustvari, uzrok nekih problema čak mogu biti naše greške ili naslijeđene sklonosti (Galaćanima 6:7). Osim toga, nitko od nas ne može izbjeći negativne posljedice starosti ili prirodnih katastrofa. Biblija jasno pokazuje da Jehova u današnje vrijeme neće čudom zaštititi svoje sluge od takvih nevolja (Propovjednik 9:11).

8. Kako Sotona može iskoristiti nevolje koje doživljavamo?

⁸ Pa ipak, Sotona može iskoristiti nevolje koje doživljavamo da bi oslabio našu vjeru. Apostol Pavao je rekao da mu je dan ‘trn u tijelu, Sotonin anđeo da ga udara’ (2. Korinćanima 12:7). Bez obzira na to je li se radilo o nekoj tjelesnoj mani, kao što je loš vid, ili o nečemu drugom, Pavao je shvatio da se Sotona može poslužiti tim problemom i tegobama koje on uzrokuje kako bi mu oduzeo radost i doveo u pitanje njegovu neporočnost (Priče Salamunove 24:10). Danas Sotona može navesti članove obitelji, školske kolege, pa čak i diktatorske vlasti, da na neki način progone Božje sluge.

9. Zašto nas nevolje ili progonstvo ne bi trebali suviše iznenaditi?

⁹ Kako se možemo nositi s tim problemima? Tako da na njih gledamo kao na priliku da dokažemo da ćemo uvijek, bez obzira na okolnosti, ljubiti Jehovu i biti podložni njegovoj vrhovnoj vlasti (Jakov 1:2-4). Što god da je razlog naših nevolja, ako razumijemo koliko je važno da uvijek budemo vjerni Bogu, moći ćemo ostati postojani u duhovnom pogledu. Apostol Petar je napisao kršćanima: “Ljubljeni, ne čudite se vatri koja bukti među vama, a što vam se događa radi iskušavanja, kao da vam se događa nešto neobično” (1. Petrova 4:12). A Pavao je objasnio: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:12). Sotona još uvijek dovodi u pitanje neporočnost Jehovinih svjedoka, kao što je to učinio u slučaju Joba. Ustvari, Biblija pokazuje da on sve više napada Božji narod tijekom ovih posljednjih dana (Otkrivenje 12:9, 17).

10. Zašto je Job bio u nepovoljnijem položaju od nas?

¹⁰ Job je bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na nas jer nije znao nešto što mi znamo, a to je razlog svojih nevolja. Pogrešno je zaključio da je na neki način ‘Jehova dao i uzeo’ (Job 1:21). Možda je Sotona namjerno želio navesti Joba na pomisao da Bog uzrokuje njegove nevolje.

11. Kako je Job reagirao na svoje nevolje?

¹¹ Job je bio jako obeshrabren, no nije želio poslušati svoju ženu i prokleti Boga (Job 2:9, 10). ‘Bezbožnici prolaze puno bolje od mene’, rekao je (Job 21:7-9). Mora da se pitao: ‘Zašto me Bog kažnjava?’ Bilo je trenutaka kad je želio umrijeti. “O da me hoćeš u šeolu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj!” rekao je (Job 14:13).

12, 13. Kako su na Joba djelovale riječi njegova tri prijatelja?

¹² Job je imao tri prijatelja koja su ga došla posjetiti, tobože zato “da ga požale i potješe” (Job 2:11). No oni su bili “mučni tješitelji” (Job 16:2, NS). Jobu su velik oslonac mogli biti prijatelji kojima bi se izjadao, no ta su ga trojica još više zbunila i razočarala (Job 19:2; 26:2).

¹³ Lako je moguće da se Job pitao: ‘Zašto baš ja? Čime sam zaslužio sve ove nevolje?’ Prijatelji su mu pružali posve pogrešne odgovore. Pretpostavljali su da je sam kriv za te nevolje jer je počinio neki ozbiljni grijeh. “Je li ikada nevin poginuo?” upitao je Elifaz. “Koliko sam vidio, oni koji zlo smišljaju i koji nevolju siju, sami će to i požeti” (Job 4:7, 8, NS).

14. Zašto ne smijemo odmah zaključiti da patnje doživljavamo zbog nekog svog neispravnog postupka?

¹⁴ Istina, problemi mogu nastati ako sijemo u svoje tijelo, a ne u duh (Galaćanima 6:7, 8). No u ovom svijetu nevolje možemo doživjeti bez obzira na to kakvo je naše vladanje. Nipošto se ne može reći da pravedni ili nedužni ne doživljavaju nikakve nevolje. Isus Krist, koji je bio “neokaljan, odvojen od grešnika”, umro je bolnom smrću na mučeničkom stupu, a apostol Jakov umro je kao mučenik (Hebrejima 7:26; Djela apostolska 12:1, 2). Pogrešno razmišljanje Elifaza i njegova dva prijatelja potaklo je Joba da brani svoj dobar glas i da uvijek iznova tvrdi da nije kriv. No moguće je da su njihove nepopustljive optužbe da je Job zaslužio svoje patnje utjecale na njegovo gledište o Božjoj pravdi (Job 34:5; 35:2).

15. Koji će nam stav pomoći da podnesemo patnje?

¹⁵ Možemo li nešto naučiti od Joba? Potresni događaji, bolest ili progonstvo mogu nam izgledati kao velika nepravda. Možda mislimo kako drugi ljudi nemaju mnoge od tih problema (Psalam 73:3-12). S vremena na vrijeme trebali bismo si postaviti ova vrlo važna pitanja: ‘Da li me ljubav prema Bogu potiče da mu nastavim služiti što god da se desi? Želim li ostati vjeran, tako da Jehova “ima što odgovoriti onomu tko ga ruži”?’ (Priče Salamunove 27:11; Matej 22:37). Nikada ne bismo smjeli dopustiti da zbog nečijih nepromišljenih riječi počnemo sumnjati u podršku našeg nebeskog Oca. Jedna vjerna kršćanka koja je godinama bolovala od jedne kronične bolesti rekla je: “Znam da mogu podnijeti sve što Jehova dopušta. Uvjerena sam da će mi dati potrebnu snagu, kao što mi ju je uvijek davao.”

16. Kako Božja Riječ pomaže onima koji su u poteškoćama?

¹⁶ Što se tiče Sotoninih taktika, mi znamo nešto što Job nije znao. “Nismo u neznanju što se tiče njegovih nakana”, odnosno zlih spletki (2. Korinćanima 2:11). Osim toga, na  raspolaganju nam stoji obilje praktičnih i mudrih savjeta. U Bibliji nalazimo izvještaje o vjernim muškarcima i ženama koji su podnosili različite poteškoće. Apostol Pavao, koji je patio više nego većina kršćana, napisao je: “Sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu” (Rimljanima 15:4). Jedan Jehovin svjedok iz Europe, koji je zbog svoje vjere bio zatvoren tijekom Drugog svjetskog rata, odrekao se hrane za tri dana u zamjenu za Bibliju. “Koliko se to samo isplatilo!” kaže on. “Bio sam gladan, ali dobio sam duhovnu hranu koja je meni i drugima pomogla da ustrajemo tijekom tih burnih vremena. Imam tu Bibliju i dan-danas.”

17. Koji nam darovi od Boga pomažu da ustrajemo?

¹⁷ Osim utjehe iz Biblije imamo mnogo biblijske literature u kojoj nalazimo korisne savjete o tome kako se nositi s problemima. Ako pogledaš u Indeks publikacija, sigurno ćeš naći iskustvo nekog sukršćanina koji je doživio sličnu kušnju kao i ti (1. Petrova 5:9). Isto tako, može ti biti od pomoći da o svojim okolnostima porazgovaraš s uviđavnim starješinama ili drugim zrelim kršćanima. Što je najvažnije, putem molitve možeš dobiti pomoć od Jehove i njegovog svetog duha. Kako se Pavao odupro ‘udarcima’ Sotone? Tako što se naučio oslanjati na snagu od Boga (2. Korinćanima 12:9, 10). “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu”, napisao je (Filipljanima 4:13).

18. Kako sukršćani mogu pružiti dragocjeno ohrabrenje?

 ¹⁸ Dakle, možemo dobiti pomoć i nikada ne bismo trebali oklijevati prihvatiti je. “Obeshrabriš li se u dan nevolje, oslabit će snaga tvoja”, stoji u mudroj izreci (Priče Salamunove 24:10, NS). Kao što termiti mogu toliko izjesti drvenu kuću da se na koncu sruši, tako i obeshrabrenje može oslabiti odlučnost nekog kršćanina da ostane neporočan. Jehova nam putem svojih slugu pomaže da se to ne dogodi. U noći kad je Isus bio uhvaćen, pojavio mu se anđeo i jačao ga (Luka 22:43). Kad je Pavao kao zatvorenik putovao u Rim, susreo je braću na Apijevom trgu i kod Tri gostionice, zbog čega je ‘zahvalio Bogu i ohrabrio se’ (Djela apostolska 28:15). Jedna Jehovina svjedokinja iz Njemačke još uvijek se sjeća pomoći koju je dobila kad je kao uplašena tinejdžerka stigla u koncentracioni logor u Ravensbrücku. “Jedna me sestra odmah pronašla i srdačno me dočekala”, prisjeća se. “Jedna druga sestra čvrste vjere brinula se za mene i postala mi poput duhovne majke.”

19. Što je pomoglo Jobu da se odupre Sotoninim nastojanjima?

¹⁹ Jehova je opisao Joba kao čovjeka koji je bio “postojan u neporočnosti” (Job 2:3, St). Iako je bio obeshrabren i nije shvaćao zašto pati, nikada nije bio neodlučan u vezi s važnim pitanjem vjernosti Bogu. Nije se želio odreći svega za što je dotad živio. Odlučno je tvrdio: “Dokle god dišem, neću odstupiti od neporočnosti svoje” (Job 27:5, NS).

20. Zašto se isplati biti ustrajan?

²⁰ Ako i mi imamo takav stav, to će nam pomoći da ostanemo neporočni unatoč svemu — kušnjama, protivljenju ili poteškoćama. “Ne boj se onoga što ćeš trpjeti”, rekao je Isus skupštini u Smirni. “Evo, Đavo će neke od vas bacati u zatvor da budete potpuno ispitani i da imate nevolju [bol, muku ili ugnjetavanje] deset dana. Pokaži se vjernim do same smrti, i dat ću ti krunu života” (Otkrivenje 2:10).

21, 22. Koja nam je činjenica utješna kad doživljavamo patnje?

²¹ U ovom svijetu kojim vlada Sotona naša ustrajnost i neporočnost bit će na ispitu. Unatoč tome, Isus nam jamči da nemamo razloga za strah od budućnosti. Važno je da ostanemo vjerni. ‘Nevolja je trenutna’, rekao je Pavao, a ‘slava’, odnosno nagrada koju nam Jehova obećava, “sve više dobiva na težini i vječna je” (2. Korinćanima 4:17, 18). Čak je i Jobova nevolja bila trenutna u usporedbi s mnogim sretnim godinama koje je proživio prije i nakon svoje kušnje (Job 42:16).

²² Pa ipak, možda nam u životu nekada izgleda da kušnjama nema kraja i čini nam se da više ne možemo podnositi svoje patnje. U sljedećem članku vidjet ćemo što još o ustrajnosti učimo iz Jobovog iskustva. Isto tako, vidjet ćemo kako možemo ojačati druge koji su u nevolji.