ZAPAZI da se na ovom popisu onoga što očekuje ljude ne spominje Zemlja. To nije ništa neobično budući da Katolička crkva, kao i mnoge druge religije, zastupa vjerovanje da će Zemlja jednog dana biti uništena. To jasno dolazi do izražaja u priručniku Dictionnaire de Théologie Catholique, pod natuknicom “Kraj svijeta”, gdje stoji: “Katolička crkva vjeruje i naučava da sadašnji svijet, kakvog ga je Bog stvorio i kakav trenutno postoji, neće trajati vječno.” Jedan noviji katolički katekizam podupire to vjerovanje: “Naš svijet (...) osuđen je na to da će jednog dana nestati.” No što će biti s biblijskim obećanjima o raju na Zemlji ako naš planet jednog dana nestane?

Biblija jasno govori o budućem zemaljskom raju. Naprimjer, prorok Izaija sljedećim riječima opisuje Zemlju i njene stanovnike:  “Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti, jer će dani narodu mojemu biti kao dani drvetu, i izabranici će moji uživati djela ruku svojih” (Izaija 65:21, 22). Židovi, kojima je Bog dao ta obećanja, bili su sigurni u to da će njihova zemlja, a i čitava zemaljska kugla, jednog dana postati raj u kojem će ljudi živjeti zauvijek.

Psalam 37. također govori o toj nadi. Tamo stoji: “Zemlju će posjedovati krotki” (Psalam 37:11, St). Ovaj redak ne ukazuje samo na privremeni povratak Izraelaca u Obećanu zemlju. U istom psalmu još se jasnije kaže: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:29). * Zapazi da u ovom psalmu stoji da će vječni život na Zemlji biti nagrada za ‘krotke’. U jednom francuskom prijevodu Biblije komentar tog retka kaže da riječ “krotki” “ima puno šire značenje nego što je to vidljivo iz biblijskih prijevoda. Ona uključuje nevoljnike, potlačene i progonjene zbog Jahve, osobe ponizna srca koje su podložne Bogu.”

Isus je u Propovijedi na gori dao obećanje koje nas podsjeća na prethodno spomenuta obećanja. On je rekao: “Sretni su oni koji su blage ćudi [‘krotki’, St], jer će naslijediti zemlju” (Matej 5:5). Ovdje se ponovno kaže da će vjerne osobe biti nagrađene vječnim životom na Zemlji. No Isus je svojim apostolima jasno dao na znanje da im priprema mjesto ‘u kući svog Oca’ i da će biti s njim na nebu (Ivan 14:1, 2; Luka 12:32; 1. Petrova 1:3, 4). Kako onda trebamo razumjeti biblijska obećanja o zemaljskim blagoslovima? Vrijede li ona još uvijek i na koga se odnose?

Razni bibličari tvrde da je ‘zemlja’ iz Isusove Propovijedi na gori i 37. psalma samo simbolična. Fulcran Vigouroux u svojim komentarima u Bible de Glaire kaže da ti reci “simboliziraju nebo i Crkvu”. Francuski bibličar Marie-Joseph Lagrange tvrdi da to obećanje “ne znači da će krotki posjedovati Zemlju na kojoj žive niti se odnosi na sadašnji sustav, a ni na neko bolje buduće društvo, već na nebesko kraljevstvo, gdje god se ono nalazilo”. Jedan drugi bibličar smatra da se “simboličnom upotrebom zemaljskih pojmova zapravo ukazuje na nebo”. Neki pak tvrde: “Obećana zemlja, Kanaan, spominje se u simboličnom smislu i ustvari predočava naš nebeski dom, Božje kraljevstvo, koje je zajamčeno svima krotkima. Isto vrijedi i za 37. psalam i druga mjesta na kojima se koristi taj izraz.” No trebamo li odmah zaključiti da Bog u svojim obećanjima nije mislio na doslovnu Zemlju?

Zemlja je od samog početka imala važnu ulogu u Božjem naumu s ljudima. “Nebo je nebo Jehovino, a zemlju je dao sinovima čovječjim”, napisao je psalmist (Psalam 115:16). Dakle, Božji prvobitni naum s ljudima bio je povezan sa Zemljom, a ne s nebom. Jehova je prvom ljudskom paru dao zadatak da edenski vrt proširi na čitavu Zemlju (1. Mojsijeva 1:28). Taj njegov naum nije bio privremen. Jehova u svojoj Riječi  potvrđuje da će Zemlja postojati zauvijek: “Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji dovijeka” (Propovjednik 1:4; 1. Dnevnika 16:30; Izaija 45:18).

Božja obećanja nikada ne ostaju neispunjena, jer je on Svevišnji i može poduzeti sve potrebno kako bi ih ispunio. Spominjući kružni tok vode kao primjer, Biblija objašnjava da će se Božja obećanja sigurno ispuniti: “Kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da rađa i da se zeleni, (...) tako će biti riječ moja [Božja] kad iziđe iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i sretno će svršiti na što je pošaljem” (Izaija 55:10, 11). Bog je dao mnoga obećanja ljudima. Prije nego što se ona ispune možda treba proći neko vrijeme, no ona neće ostati neispunjena. Ona se ‘vraćaju’ Bogu tek kad se obistini sve što je on rekao.

Jehovi je nesumnjivo pričinjavalo radost to što je pripremao Zemlju za čovjeka. Na kraju šestog stvaralačkog dana rekao je da “dobro bješe veoma” (1. Mojsijeva 1:31). Pretvaranje Zemlje u vječni raj dio je Božjeg nauma koji se još nije ispunio. No Božja obećanja ‘neće se vratiti k njemu prazna’. Sve što je obećao o savršenom životu na Zemlji, gdje će ljudi vječno živjeti u miru i sigurnosti, ispunit će se (Psalam 135:6; Izaija 46:10).

Grijeh naših praroditelja Adama i Eve privremeno je zaustavio ostvarenje Božjeg prvobitnog nauma da Zemlju pretvori u raj. Nakon što su se pokazali neposlušnima, Adam i Eva protjerani su iz rajskog vrta. Tako su izgubili mogućnost da sudjeluju u ispunjenju Božjeg nauma da savršeni ljudi žive na rajskoj Zemlji. Ipak, Bog je poduzeo potrebne korake kako bi ostvario svoj naum. Što je učinio? (1. Mojsijeva 3:17-19, 23).

Ono što se dogodilo u edenskom vrtu možemo predočiti sljedećim primjerom. Neki je čovjek na prekrasnom zemljištu počeo graditi kuću. No nakon što je postavio temelje, netko je došao i uništio sve što je on učinio. Čovjek zbog toga neće odustati od svog projekta, već će poduzeti korake kako bi usprkos tome dovršio gradnju kuće. Premda će ga taj neplanirani posao dodatno koštati, on ne dovodi u pitanje opravdanost svog projekta.

Slično tome, Bog je poduzeo korake kako bi osigurao ispunjenje svog nauma. Ubrzo nakon što su naši praroditelji sagriješili, Bog je njihovim potomcima dao nadu tako što je najavio dolazak ‘sjemena’ koje će ispraviti nastalu štetu. To se proročanstvo ispunilo tako što je primarni dio tog sjemena, Božji Sin Isus, došao na Zemlju i dao svoj život kao žrtvu kojom je otkupio čovječanstvo (Galaćanima 3:16; Matej 20:28). Nakon što je bio uskrsnut na nebo, Isus je postao Kralj Božjeg Kraljevstva. On je prva krotka osoba koja, zajedno s izabranim vjernim pojedincima uskrsnutim na nebo koji su njegovi suvladari u Kraljevstvu, nasljeđuje Zemlju u punom smislu te riječi (Psalam 2:6-9). Ta će nebeska vlast s vremenom preuzeti zbivanja na Zemlji u svoje ruke te ostvariti Božji prvobitni naum da Zemlju pretvori u raj. Bezbrojni milijuni drugih krotkih osoba ‘naslijedit će zemlju’ u tom smislu što će pod vodstvom Isusa Krista i njegovih suvladara uživati blagodati tog Kraljevstva (1. Mojsijeva 3:15; Danijel 2:44; Djela apostolska 2:32, 33; Otkrivenje 20:5, 6).

I u viziji koju je dobio apostol Ivan spominje se da će neki koji budu spašeni živjeti na nebu, a neki na Zemlji. On je na nebeskim  prijestoljima vidio kraljeve izabrane između Kristovih vjernih učenika. Biblija jasno kaže da će ti Kristovi suradnici ‘vladati kao kraljevi nad zemljom’ (Otkrivenje 5:9, 10). Zapazi dva aspekta ispunjenja Božjeg nauma — kao prvo, Zemlja će biti obnovljena, a kao drugo, to će se dogoditi pod upravom nebeskog Kraljevstva, koje sačinjavaju Isus Krist i njegovi sunasljednici. Svi ti koraci koje je Bog poduzeo omogućit će konačnu obnovu zemaljskog raja, što je u skladu s njegovim prvobitnim naumom.

Isus je, prema molitvi Očenaš, učio svoje učenike da se mole za to da se Božja volja vrši “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10). Bi li te riječi imale smisla kad bi Zemlja nestala ili kad bi jednostavno predočavala nebo? Isto tako, bi li imale smisla kad bi svi pravedni išli na nebo? Biblija jasno pokazuje što je Božji naum sa Zemljom, o kojem govori od izvještaja o stvaranju pa sve do vizija u knjizi Otkrivenje. Zemlja treba postati ono što je Bog za nju i naumio — raj. To je Božja volja i on obećava da će je i ostvariti. Vjerni ljudi na Zemlji mole se da se to doista i ispuni.

Vječni život na Zemlji prvobitni je naum našeg Stvoritelja, Boga koji se ‘ne mijenja’ (Malahija 3:6; Ivan 17:3; Jakov 1:17). Časopis Kula stražara već više od stotinu godina objašnjava spomenuta dva aspekta ispunjenja Božjeg nauma. Zbog toga i možemo razumjeti biblijska proročanstva o tome kako će Zemlja biti obnovljena. Pozivamo te da i sam o tome više saznaš bilo putem razgovora s Jehovinim svjedocima bilo tako da stupiš u kontakt s izdavačima ovog časopisa.