KAD godine uzmu svoj danak, mnoge ostarjele osobe vezane su za kuću i izolirane od drugih ljudi. No to nije bio slučaj s Fernandom Rivarolom, koji je umro u dobi od 95 godina u Ženevi (Švicarska). On je živio sam jer mu je supruga umrla, a njegova udata kći nije živjela s njim. No premda je većinu vremena provodio kod kuće, nije bio usamljen. Često je sjedio za stolom u dnevnoj sobi i telefonirao ljudima kako bi s njima razgovarao o duhovnim temama.

Tokom svog uzbudljivog života jedno je vrijeme i doslovno bio izoliran od drugih. Kako to? Tek što su on i njegova supruga 1939. postali Jehovini svjedoci, u Europi je započeo Drugi svjetski rat. Fernand je zbog onoga što je naučio iz Biblije odlučio da nikome neće nanositi zlo. Zbog toga je izgubio posao te je nekoliko puta bio u zatvoru. Tokom tog je perioda ukupno pet i pol godina bio odvojen od svoje supruge i kćerkice.

Osvrnuvši se na taj period, Fernand je rekao: “Mnogi su smatrali da sam napustio siguran posao i ostavio svoju obitelj na cjedilu. Prezirali su me i odnosili se prema meni kao da sam zločinac. No iz tog teškog perioda u misli mi se najdublje urezalo sjećanje na to kako nas je Jehova podupirao i pomagao nam. Otada je prošlo mnogo godina, no moje je pouzdanje u Jehovu još uvijek jednako čvrsto.”

Ta je vjera Fernanda također poticala da putem telefona govori drugima o svojoj na Bibliji utemeljenoj nadi. Kad bi s nekom osobom vodio dobar razgovor, poslao bi joj biblijsku literaturu. Kasnije bi je nazvao kako bi vidio je li joj se svidjelo ono što je pročitala. Ponekad su mu se ljudi znali zahvaliti pismom, što mu je pričinjavalo veliku radost.

I Vama se možda obrati netko poput Fernanda. Zašto ne biste saslušali što Vam želi reći i tako više saznali o njegovim vjerovanjima? Jehovini svjedoci uvijek će Vam rado objasniti što vjeruju.