BOGATI ljudi mogli bi reći: “Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kćeri naše kao stupovi prekrasno izrađeni u dvoru; žitnice naše pune (...); ovce naše nek se množe na tisuće.” Njihov bi zaključak mogao biti: “Blago narodu, u kojega je sve ovako!” Međutim, za razliku od njih, psalmist zaključuje: “Blago narodu, u kojega je Jehova Bog!” (Psalam 144:12-15). A kako bi i moglo biti drugačije?! Jehova je sretan Bog, pa su oni koji njega obožavaju doista sretni (1. Timoteju 1:11). Ta istina jasno je vidljiva u posljednjoj zbirci od Boga nadahnutih pjesama — u 107. do 150. psalmu.

Peta knjiga Psalama ujedno ističe Jehovina nenadmašna svojstva, naprimjer njegovu milost, odnosno vjernu ljubav, te istinoljubivost i dobrotu. Što bolje upoznamo Božju osobnost, lakše ćemo ga zavoljeti i imati strah pred njim. A to će nam pomoći da budemo sretniji. U petoj knjizi Psalama nalazimo zaista dragocjenu poruku! (Hebrejima 4:12).

“Neka hvale Jehovu za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!” pjevali su izgnani Židovi na povratku iz babilonskog zarobljeništva (Psalam 107:8, 15, 21, 31). Slaveći Boga, David je u pjesmi rekao: ‘Do oblaka je istina tvoja’ (Psalam 108:4). U sljedećoj je pjesmi molio: “Pomozi mi Jehova, Bože moj, spasi me po milosti svojoj” (Psalam 109:18, 19, 26). Psalam 110. proročanski je psalam o Mesijinoj vladavini. “Početak je mudrosti strah Jehovin”, stoji u Psalmu 111:10. Kao što pokazuje idući psalam, “blago čovjeku koji se boji Jehove” (Psalam 112:1).

Psalmi 113. do 118. zovu se Halel, jer se u njima često koristi izraz “Aleluja”, odnosno “Hvalite Jaha!” Prema židovskoj Mišni, djelu iz trećeg stoljeća u kojem je zabilježena ranija usmena predaja, te su se pjesme pjevale na Pashu i tri godišnja židovska blagdana. Psalam 119, koji je najduži psalam i poglavlje u Bibliji, uzvisuje Jehovinu riječ, odnosno poruku koju je obznanio ljudima.

Odgovori na biblijska pitanja:

109:23 — Na što ukazuju Davidove riječi: “Nestaje me kao sjene, kad se odmiče”? David je poetski izrazio svoj osjećaj da mu se bliži smrt (Psalam 102:11).

110:1, 2 — Što je ‘[Davidov] Gospodin’, Isus Krist, radio dok je bio zdesna Bogu? Nakon što je uskrsnuo, Isus je uzašao na nebo i s desne strane Bogu čekao do 1914. da počne vladati kao Kralj. Za to vrijeme Isus je vladao nad svojim pomazanim sljedbenicima — pomagao im je da propovijedaju i čine učenike te ih je pripremao da vladaju s njim u njegovom Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:18-20; Luka 22:28-30).

110:4 — Na što se Jehova zakleo, a zbog čega se ‘neće pokajati’? Ta zakletva odnosi se  na savez koji je Jehova sklopio s Isusom Kristom da služi kao Kralj i Prvosvećenik (Luka 22:29).

113:3 (NS) — Što znači da Jehovino ime treba slaviti “od izlaska sunčeva do zalaska njegova”? Ne radi se samo o tome da određena skupina ljudi svakoga dana slavi Boga. Od izlaska sunca na istoku do njegovog zalaska na zapadu zrake svjetlosti obasjavaju cijeli planet. Slično tome, Jehovu treba slaviti po cijeloj Zemlji. To se ne može ostvariti bez organiziranosti i truda. Budući da smo Jehovini svjedoci, mi imamo divnu priliku slaviti Boga i revno objavljivati Kraljevstvo.

116:15 — Koliko je ‘pred Jehovom skupa smrt svetaca njegovih’? Jehovi su njegovi sluge toliko dragocjeni da mu je njihova smrt kao čitave cjeline, ili grupe, preskupa da bi je dopustio. Kad bi Jehova to dopustio, bilo bi to kao da su njegovi neprijatelji moćniji od njega. Osim toga, na Zemlji ne bi ostao nitko tko bi sačinjavao temelj novog svijeta.

119:71 — Što je dobro u tome da doživljavamo nevolju? Životne teškoće mogu nas naučiti da se više oslanjamo na Jehovu, da mu se usrdnije molimo te da marljivije proučavamo Bibliju i primjenjujemo njene savjete. Osim toga, naše reakcije na probleme i patnju mogu razotkriti nedostatke u osobnosti, a to nam je onda prilika da ih ispravimo. Patnje nas neće učiniti ogorčenima ako dopustimo da nas pročiste i poboljšaju.

119:96 — Što je psalmist htio reći time da je ‘svemu savršenome vidio kraj’? Psalmist je o savršenstvu govorio s ljudske točke gledišta. Vjerojatno je na umu imao to da čovjek ne može u potpunosti shvatiti što je to savršenstvo. Za razliku od toga, Božje zapovijedi nemaju granica. One su primjenjive na svakom području života. “Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica”, stoji u prijevodu Stvarnost/Kršćanska sadašnjost.

119:164 — Koju pouku izvlačimo iz psalmistove izjave da “sedam puta na dan” hvali Boga? Broj sedam često označava potpunost. Dakle, psalmist je rekao da Jehova zaslužuje svu slavu.

Pouke za nas:

107:27-31 Mudrost svijeta nestat će kad dođe Harmagedon (Otkrivenje 16:14, 16). Ona nikoga ne može izbaviti od uništenja. Preživjet će samo oni koji u Jehovi traže spasenje i samo će oni moći ‘hvaliti Jehovu za milost njegovu’.

109:30, 31; 110:5 Vojnici su štit obično držali u lijevoj ruci, pa im desna ruka u kojoj su imali mač nije bila zaštićena. U prenesenom smislu Jehova je svojim slugama “s desne strane” da bi se borio za njih. On ih tako štiti i pomaže im, a to je izvrstan razlog da ga ‘hvalimo veoma’!

113:4-9 Jehova je tako uzvišen da se čak mora ‘sagibati da vidi što je na nebesima’. Pa ipak, on suosjeća s ‘ubogima’, siromašnima i nerotkinjama. Svevišnji Gospodin Jehova ponizan je, pa želi da i njegovi sluge budu takvi (Jakov 4:6).

114:3-7 Razmišljanje o izvanrednim djelima koja je Jehova na Crvenom moru, na rijeci Jordanu i kod gore Sinaja učinio za svoj narod trebalo bi duboko utjecati na nas. Čovječanstvo, predočeno ‘zemljom’, trebalo bi osjećati strahopoštovanje — u simboličnom smislu ‘drhtati’ — zbog Gospodina.

119:97-101 Mudrost, razboritost i pronicljivost koje dobivamo iz Božje Riječi štite nas i pomažu nam da duhovno ne stradamo.

119:105 Božja je Riječ našoj nozi žižak, ili svjetiljka, tako što nam pomaže rješavati sadašnje probleme. Ona ujedno simbolično osvjetljava našu “stazu”, budući da unaprijed otkriva što Bog namjerava učiniti u budućnosti.

Kako se možemo nositi s teškim okolnostima i opstati u nevoljama? U 120. do 134. psalmu jasno se odgovara na to pitanje. U nevoljama ćemo opstati i ostati radosni ako od Jehove tražimo pomoć. Te psalme, nazvane “pjesme za uspinjanje”, Izraelci su vjerojatno pjevali dok su se uspinjali prema Jeruzalemu na proslavu svojih godišnjih blagdana.

U 135. i 136. psalmu Jehova je prikazan kao onaj tko čini sve što hoće, po čemu se posve razlikuje od bespomoćnih idola. Psalam 136. namijenjen je naizmjeničnom pjevanju, odnosno drugi dio svakog stiha pjevao se kao odgovor na prvi dio. Sljedeći psalam govori o žalosnom stanju Židova u Babilonu koji su željeli služiti Jehovi na Sionu. Psalme 138 do 145 napisao je David. On je želio ‘slaviti Jehovu od svega srca’. Koji je bio razlog tome? “Hvalim te, što sam divno sazdan”, napisao je (Psalam 138:1; 139:14). Idućih pet psalama Davidove su molitve za zaštitu od zlih ljudi, za pravedan ukor, za izbavljenje od progonitelja i za vodstvo u životu. David je istaknuo i sreću Jehovinog naroda (Psalam 144:15). Nakon osvrta na Božju veličinu i dobrotu David je izjavio: “Hvalu Jehovi neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo u vijek i bez prestanka” (Psalam 145:21).

Odgovori na biblijska pitanja:

122:3 — Kako je Jeruzalem bio “kao grad sliven u jednu zgradu”? Kao i u mnogim drevnim gradovima, kuće u Jeruzalemu bile su sagrađene jedna blizu druge. Čitav je grad bio takoreći zbijen i zato ga je bilo lako braniti. Osim toga, budući da su živjeli blizu jedni drugih, stanovnici su si međusobno mogli pružati pomoć i zaštitu. To ukazuje na duhovno jedinstvo 12 izraelskih plemena kada bi se okupila da slave Jehovu.

123:2 — Koja je poruka usporedbe o slugama koji gledaju svog gospodara? Sluge i sluškinje gledaju u ruku svog gospodara ili gospodarice iz dva razloga: zato da bi vidjeli što njihov gospodar želi te da bi dobili zaštitu i sve što im je potrebno za život. Slično tome, mi “gledamo” u Jehovu da bismo saznali njegovu volju i stekli njegovu naklonost.

131:1-3 (Šarić) — Kako je David ‘umirio i utišao dušu svoju, kao što dijete mirno počiva na prsima materinim’? Čak i kad majka više ne doji dijete, njemu je i dalje ugodno u njenom naručju i u njemu nalazi utjehu. Slično tome, David je naučio utješiti i umiriti svoju dušu, “kao što dijete mirno počiva na prsima materinim”. Kako mu je to uspjelo? Tako što mu se srce nije nadimalo, oči mu se nisu uznosile i nije tražio ono što je za njega bilo preveliko. Davidu nije bilo stalo do visokog položaja, već je obično znao svoje granice i pokazao se poniznim. Trudimo se i mi imati takav stav, naročito kad u skupštini preuzimamo određena zaduženja i odgovornosti.

Pouke za nas:

120:1, 2, 6, 7 Klevetanje i zajedljiv govor mogu nanijeti nesnosnu bol. Obuzdavanje jezika jedan je od načina na koje pokazujemo da želimo mir.

 120:3, 4 Ako moramo podnositi nekoga tko ima ‘lukav jezik’, možemo se utješiti spoznajom da će Jehova sve ispraviti kad dođe vrijeme koje on odredi. Klevetnike će snaći zlo od ruku ‘jakoga čovjeka’. Oni će svakako iskusiti Jehovinu goruću presudu, koju predočava “ugljevlje smrekovo”.

127:1, 2 U svemu što radimo trebamo tražiti Jehovino vodstvo.

133:1-3 Jedinstvo Jehovinog naroda umiruje, duhovno izgrađuje i osvježava. Ne smijemo ga remetiti kritiziranjem, prepirkama i gunđanjem.

137:1, 5, 6 Izgnani i zarobljeni Jehovini sluge osjećali su veliku privrženost Sionu — tadašnjem zemaljskom dijelu Božje organizacije. A kako je s nama? Jesmo li odani i privrženi organizaciji koju Jehova danas koristi?

138:2 Jehova je “iznad svega imena svojega uzveličao riječ svoju” (Šarić) u tom smislu što će ispunjenje svega što je obećao, a što je zajamčio svojim imenom, daleko nadmašiti sva naša očekivanja. Da, zaista nas čeka predivna budućnost!

139:1-6, 15, 16 Jehova zna što radimo, što mislimo i zna naše riječi čak i prije nego što ih izgovorimo. On nas poznaje otkad smo postali zametak, prije nego što su formirani dijelovi našeg tijela. Božje znanje o nama kao pojedincima toliko je čudesno da je to za nas nedokučivo. Zaista je utješno znati da Jehova ne samo što vidi tešku situaciju u kojoj se možda nalazimo nego i razumije kako se zbog nje osjećamo.

139:7-12 Kamo god odemo, nigdje nismo toliko daleko da nam Bog ne bi mogao obnoviti snagu.

139:17, 18 Je li nam postalo zadovoljstvo učiti o Jehovi? (Priče Salamunove 2:10). Ako je tako, pronašli smo nepresušan izvor zadovoljstva. Jehovinih je misli ‘više nego pijeska’. O njemu ćemo uvijek moći naučiti nešto novo.

139:23, 24 Trebamo željeti da Jehova ispita našu nutrinu i vidi jesmo li na “zlu putu”, odnosno imamo li neispravnih misli, želja i sklonosti, te da nam pomogne iskorijeniti ih.

143:4-7 Kako možemo izdržati čak i vrlo teške nevolje? Psalmist kaže da najviše pomaže razmišljati o svemu što Jehova čini, zanimati se za djela njegovih ruku i moliti ga za pomoć.

Svaka od prve četiri zbirke psalama završava izrazom kojim se slavi Jehovu (Psalam 41:13; 72:19, 20; 89:52; 106:48). Iznimka nije ni posljednja zbirka. U Psalmu 150:6 (NS) piše: “Sve što diše neka hvali Jaha! Hvalite Jaha!” U Božjem novom svijetu zaista će i biti tako.

Dok s radošću očekujemo to predivno vrijeme, imamo mnogo razloga da veličamo pravog Boga i slavimo njegovo ime. Kad razmišljamo o tome koliko smo sretni što poznajemo Jehovu i što smo s njim u dobrom odnosu, ne potiče li nas naše zahvalno srce da ga slavimo?